Konačni trijumf gospodina Sablona

Trideset i dvije godine su Belgijanci čekali. I dočekali su, napokon, ovog ljeta u Rusiji, plasman u polufinale Svjetskog prvenstva. Riskirali su, pobijedili Engleze, izabrali teži put. Vratili se iz mrtvih protiv Japana, u četvrtfinalu su srušili Brazilce. Čekaju Francusku.

Belgijanci su osamdesetih godina imali vrlo dobru selekciju. Igrali su finale Europskog prvenstva 1980. godine u Rimu. Pfaff, Gerets, Vandereycken, Van DerElst, Ceulemans su imena koja se pamte i danas.  U Španjolskoj su igrali dobro, ali nisu mogli dalje od drugog kruga. Elkjær je na Euru 1984. godine golom šest minuta prije kraja kompletirao preokret Danske za 3:2, pa je Belgija ostala u čekaonici.

Onda je došao Meksiko, kao kruna jedne generacije. Dobar dio igrača iz Rima je još uvijek bio tu, selektor GuyThuys također. S tri boda su nekako uhvatili osminu finala. Prvo u fenomenalnoj utakmici izbacuju Sovjetski Savez 4:3 nakon produžetaka, Španjolsku nakon jedanaesteraca, ali u polufinalu ne mogu zaustaviti Maradonu. Na kraju su četvrti, Francuska je u borbi za " broncu" bolja na produžetke. I to je to što se tiče velikih, ozbiljnih rezultata na velikim takmičenjima.

Smjena generacije, nova lica i uglavnom osmina finala na svjetskim prvenstvima. U Europi je to još lošije izgledalo. Nakon Francuske, bili su samo na jednom Euru, onom kojeg su organizirali kao domaćini zajedno s Nizozemskom. Od 1984 godine, Belgija je propustila osam velikih takmičenja. U Europi su propustili u ciklusima dva puta po tri turnira, u razdobljima dva puta po osam godina. Skoro istu stvar Belgijanci su imali kada je u pitanju Svjetsko prvenstvo, jer su povezali neodlaske u Njemačku i Južnu Afriku. Nešto su morali uraditi, stvari nekako promijeniti, jer imali su igrača, selektora, ali nije išlo.

Nekadašnji igrač, kasnije član stručnog štaba reprezentacije, Mihael Sablon je odlučio stvari pokrenuti. Kao tehnički direktor belgijskog saveza je osmislio i uveo "La vision de formation de l'URBSFA" - 10-godišnji master plan koji je podrazumijevao stvaranje jedne prave, kako je on to tada zamislio, " Zlatne generacije" u kojoj će glavnu riječ imati igrači poput Edena Hazarda, ThomasaVermaelena, RomeluaLukakua, Vincenta Kompanyja.

- Razvoj mladih je dugoročni projekt i treba vremena kako biste došli do rezultata, govorio je svojim suradnicima MichalSablon. On  je zajedno s trideset trenera - instruktora iz saveza krenuo raditi na izgrađivanju potpuno novog, za veliku većinu, nepoznatog sistema u Belgiji. Najveći problem je bio uvjeriti trenere, igrače, ljude u klubovima da se slijepo drže stvari koje je pripremio Sablon sa suradnicima.

- Najteže je priznati problem, poslije je sve puno lakše. Nakon neuspjeha u domaćem terenu odnosno nastupa u Japanu i Koreji smo krenuli. Odradili smo sastanke sa svojim kolegama iz Francuske, Njemačke, Nizozemske, pa smo opet sve to zajedno prošli s našim trenerima iz prve i druge lige, a akcenat je bio stavljen na rad s mlađim kategorijama. Ustvari, za naše trenere smo pripremili knjigu koja sadrži sve o edukaciji mladih osoba koje treniraju nogomet. Želja je bila usaglasiti se, odnosno stvoriti plan i program jednak za sve,od one najbolje seniorske selekcije do onih najmlađih, kaže Sablon.

Za realizaciju jednog takvog projekta Sablon je krenuo od važnih Sveučilišta u Belgiji uz pomoć profesora koji poznaju nogomet. Snimali su i pogledali preko 1000 utakmica različitih selekcija, klubova. Povukao je Sablon određene poteze. Između ostalog za one najmlađe je ukinuo tabele, djeca su igrala s manje pritiska, nije bilo zapisnika, pobjeda nije bila važna. Mijenjali su načine treninga sa svim uzrastima omladinskih selekcija u klubovima. Zanimljivo, klinci do 17. godine su igrali utakmice, netradicionalno s dva poluvremena, već četiri kako bi igrači više vremena proveli u komunikaciji s trenerom. Istovremeno, novcem koji su zaradili od Eura 2000-te ,izgradili su sedam novih trening-centara.

- Sa ekipama i klubovima se krenulo raditi na promjeni formacija između 4-3-3 i 3-4-3 sa onih već provjerenih 3-5-2 i 4-4-2. Trebalo nam je pet, šest godina da svi prihvate sistem 4-3-3 sa tri vezna fudbalera i dva krila. Treneri su se bunili, teško je bilo da prihvate naše zamišljene promjene, ali nismo odustajali. Na kraju su i oni prihvatili plan kada su vidjeli kakve rezultate donosi. Krenulo se s hiperprodukcijom mladih igrača koje će kasnije klubovi prodati za veliki novac i tako sebi osigurati konkurentnost u Europi, pojašnjavao je kroz medije godinama Sablon.

U takvoj situaciji Belgija je dobila puno mladih igrača koji su prošli kroz taj sistem i koji su danas izgrađeni kao brzi, potkovani, spremni da igraju različite pozicije u gotovo svim formacijama. Naravno, stvari nisu tekle glatko, ali Belgijanci nisu odustajali od zacrtanog.

Kada su u pitanju mlađe selekcije, najbolji posao su odradili s kadetima koji su u posljednje tri godine dva puta bili u polufinalu europskog prvenstva dok su na svjetskom, završili treći. Na klupskom planu je situacija nešto drugačija, jer teško ćemo dočekati da, recimo, kao nekada, klubovi poput Anderlechta, Mechelena, Club Bruggea, Antwerpena, vode glavnu riječ u Europi, ali u današnjim vremenima vrtoglavih transfera, stvaranje "europske" klupske elite, belgijske ekipe uspijevaju držati kakav takav priključak. Reprezentacija je napravila najveći pomak. 2007. godine bila je 77.reprezentacija svijeta, osam godina kasnije prva! Planski rad, maksimalan trud, želja za boljim su dali rezultat. Belgija je u polufinalu svjetskog prvenstva. Zato, čestitke, gospodine Sablon!