Halilhodžić: Barbarez želi kod igrača stvoriti osjećaj pripadnosti kao u Hrvatskoj

Vahid Halilhodžić, jedan od najuspješnijih trenera s ovih prostora, u intervjuu za Flashscore govorio je o Bosni i Hercegovini, Sergeju Barbarezu, reprezentaciji, ali i o svojoj karijeri tijekom koje je četiri nacionalne momčadi odveo na Svjetsko prvenstvo.

Govoreći o današnjoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine, Halilhodžić je istaknuo kako je ponosan na ono što se trenutačno događa oko nacionalne momčadi.

"Kao bivši igrač, a zatim i trener, vrlo sam ponosan na sve što se sada događa", rekao je Halilhodžić.

Dodao je kako ga je posebno razveselio plasman reprezentacije BiH na Svjetsko prvenstvo.

"Iskreno sam bio sretan kada sam vidio da se reprezentacija kvalificirala i želim igračima i izborniku veliko Svjetsko prvenstvo", poručio je.

Halilhodžić smatra kako Zmajevi moraju iskoristiti priliku koju su izborili.

"Nadam se da će maksimalno iskoristiti to iskustvo, jer su ga zaslužili", rekao je.

Naglasio je i kako i dalje s velikom emocijom prati reprezentaciju BiH.

"I dalje sam strastveni navijač te reprezentacije i zaista cijenim ono što danas ostvaruju", istaknuo je Halilhodžić.

Barbarezov zadatak

Halilhodžić se osvrnuo i na razdoblje nakon generacije koja je Bosnu i Hercegovinu odvela na Svjetsko prvenstvo 2014. godine.

Prema njegovim riječima, BiH je složena zemlja u kojoj nije lako izgraditi jedinstvo oko reprezentacije.

"Bosna i Hercegovina je složena zemlja. Mnogi i dalje pokušavaju spriječiti stvaranje istinskog zajedničkog identiteta", rekao je.

Upravo u takvom okruženju, smatra Halilhodžić, Sergej Barbarez ima posebno težak posao.

"U takvom kontekstu trener koji pokušava graditi jedinstvo, poput Sergeja Barbareza, suočava se s mnogim preprekama", kazao je.

Halilhodžić je Barbarezov cilj usporedio s onim što se vidi kod hrvatske reprezentacije.

"Njegov je cilj stvoriti osjećaj nacionalnog ponosa sličan onome koji vidite u Hrvatskoj", rekao je.

Dodao je kako Barbarez želi da igrači reprezentaciju doživljavaju kao stvarnu pripadnost, a ne samo kao sportski poziv.

"On želi da igrači osjete stvarnu pripadnost kada nose dres", istaknuo je Halilhodžić.

Ipak, upozorio je kako je taj posao u bosanskohercegovačkim okolnostima posebno zahtjevan.

"U uvjetima koje sam opisao taj je posao posebno teško ostvariti", rekao je.

Rad na tri kontinenta

U velikom razgovoru Halilhodžić je govorio i o razlikama između rada s reprezentacijama u Africi, Aziji i Europi. Istaknuo je kako se izbornik uvijek mora prilagoditi igračima koje ima na raspolaganju.

"Prije svega, igrači određuju način rada", rekao je Halilhodžić.

Za afrički nogomet naveo je kako ga često određuju snaga, brzina i atletske sposobnosti igrača. Zbog toga im, kaže, odgovara nogomet temeljen na intenzitetu i duelima.

Azijske nogometaše opisao je drukčije, kao igrače koji su često niži, lakši i vrlo brzi, pa se i igra mora prilagoditi njihovim karakteristikama.

Europu vidi kao spoj različitih nogometnih profila, ali i kao prostor s najvećom koncentracijom talenta.

"Ključ za izbornika je prilagoditi nogomet kvalitetama momčadi koju vodi", poručio je.

Halilhodžić je detaljno govorio i o poslu izbornika, koji se, kako kaže, bitno razlikuje od klupskog posla.

Reprezentativni trener igrače vidi samo nekoliko dana po okupljanju, ali ih mora pratiti tijekom cijele godine.

"Čak i kada niste s njima, stalno ih pratite", rekao je.

Otkrio je kako je sa svojim stožerom svakog vikenda pratio između 50 i 60 igrača, analizirao njihove nastupe i izrađivao izvješća.

Svaki igrač dobivao je ocjenu, a Halilhodžić je koristio i sustav boja. Crna je označavala vrlo loš nastup, smeđa nešto bolji, žuta dobar, dok su plava i zelena bile najviše ocjene.

Sve se potom predstavljalo igračima po dolasku na reprezentativno okupljanje.

"Cilj je bio jednostavan: ništa ne prepustiti slučaju", kazao je Halilhodžić.

Četiri reprezentacije

Halilhodžić je tijekom karijere četiri reprezentacije odveo na Svjetsko prvenstvo: Obalu Bjelokosti, Japan, Alžir i Maroko.

Kvalifikacije s Obalom Bjelokosti, Japanom i Marokom opisao je kao uvjerljive, dok je s Alžirom, kako kaže, morao graditi novu generaciju u vrlo zahtjevnoj skupini.

Unatoč tome, Alžir je izborio plasman.

Posebno bolnim smatra činjenicu da je više puta ostao bez prilike voditi momčadi na završnom turniru, iako ih je ondje doveo.

"Tri puta mi je onemogućeno da na Svjetskom prvenstvu pokažem ono što sam izgradio", rekao je.

Kao razlog je naveo pritiske ljudi iz politike, saveza i sponzorskih krugova koji su, prema njegovim riječima, pokušavali utjecati na izbor igrača.

Posebno je izdvojio Japan, tvrdeći kako su pojedini sponzori pokušavali gurati određene igrače u reprezentaciju.

"Uvijek sam odbijao takvo miješanje", poručio je.

Obala Bjelokosti

Halilhodžić se prisjetio i rada s iznimnom generacijom Obale Bjelokosti, koju su predvodili Didier Drogba, Yaya Toure i Gervinho.

"To je bila izvanredna generacija", rekao je.

Ipak, istaknuo je kako je u svlačionici postojao problem koji nije bio vidljiv na prvi pogled. Zbog posljedica građanskog rata, momčad je bila podijeljena u dvije skupine.

Na površini su odnosi djelovali dobri, ali Halilhodžić kaže kako je postojala duboka podjela koja je sprječavala momčad da dosegne puni potencijal.

Bio je uvjeren da bi s takvim igračima mogao napraviti velik rezultat na Svjetskom prvenstvu, ali samo uz pravo jedinstvo.

"Momčadski duh mora biti stvaran i autentičan", rekao je.

Govoreći o današnjoj Obali Bjelokosti, Halilhodžić smatra da i dalje ima talent i potencijal, ali da je generacija Drogbe, Tourea i Gervinha bila jača.

Naglasio je kako afrički nogomet stalno napreduje te da se neke reprezentacije s tog kontinenta danas mogu nositi s najboljim momčadima svijeta.

Alžir i Njemačka

Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzima Alžir i Svjetsko prvenstvo 2014. godine.

Halilhodžić taj nastup opisuje kao iznimno iskustvo, i sportski i ljudski. Imao je skupinu igrača koja tada nije bila previše poznata na međunarodnoj sceni, ali je, kako kaže, zahvaljujući radu, iskustvu i hrabrosti ostvarila povijesni rezultat.

Posebno pamti utakmicu protiv Njemačke.

"Nijemci su se na tom turniru ozbiljno mučili samo protiv nas", rekao je.

Njemačka je kasnije postala svjetski prvak, a Halilhodžić navodi kako su mnogi smatrali da je Alžir u toj utakmici zaslužio više.

Nakon susreta, njemački stožer došao mu je čestitati.

"To je uspomena koja će zauvijek ostati sa mnom", kazao je.

Dodao je kako i danas osjeća veliko poštovanje alžirskog naroda.

"Alžirci imaju vrlo lijepa sjećanja na to Svjetsko prvenstvo", rekao je.

Japan i organizacija

Halilhodžić je s posebnim poštovanjem govorio o Japanu, zemlji koju je opisao kao izvanredno organiziranu.

"Japan je izvanredna zemlja", rekao je.

Istaknuo je kako je tijekom četiri godine sve bilo isplanirano do najsitnijih detalja, od putovanja i hotela do svakodnevne logistike.

Japanske igrače opisao je kao mirne, vrijedne i iznimno disciplinirane.

"Razina organizacije je impresivna", kazao je Halilhodžić.

Prema njegovu mišljenju, upravo rad, disciplina, strogoća i strast objašnjavaju stalni napredak japanskog nogometa tijekom posljednjih dvadeset godina.

"Kada se te kvalitete spoje s talentom, rezultati prirodno dolaze", rekao je.

Rana iz Maroka

Najviše gorčine Halilhodžić je pokazao govoreći o Maroku. Nakon odlaska s klupe te reprezentacije, kaže, nije pogledao nijednu njihovu utakmicu.

"Otkako sam otišao iz Maroka, nisam pogledao ni sekundu njihovih utakmica", rekao je.

Dodao je kako je ono što je doživio ondje za njega bilo iznimno teško.

"To što sam ondje doživio bila je prava noćna mora", kazao je.

Istaknuo je da je projekt pripremio vrlo pažljivo i uložio mnogo energije, zbog čega ga je smjena bez, kako smatra, valjanog razloga posebno pogodila.

"Toliko sam vremena i truda posvetio toj momčadi da je rana i danas prisutna", zaključio je Halilhodžić.