Englezi čekaju nekog novog Robsona

4. juli 1990. godine, nešto malo prije ponoći, Englezi leže na terenu, Gazza je u suzama, kamera se fokusira na selektora Engleske, Bobbyja Robsona. Očaj i nemoć u licu, pogled koji kao da govori: "Bože zašto? Engleska na tom turnirunije igrala najbolje, ali je bila blizu finalu. Od tada nikad bliže.

Posljednjih godina smo se navikli da sa svakom novom pobjedom na velikim takmičenjima Englezi postavljaju jedna te ista pitanja: Je li to, napokon, selekcija spremna za veliki rezultat? Je li to taj selektor?Jesu li to ti igrači? A onda dođe nokaut faza i novo posrtanje Engleske koja je 1966. godine bila posljednji i jedini put svjetski prvak. U Italiji su posljednji put bili u polufinalu.

Na klupi je tada bio jedan i jedini, neponovljivi Sir Robert William "Bobby" Robson, ikona nogometa. Jedan od onih za koje se može reći da je bio dobar igrač, ali još bolji trener.

- Bio je u stanju da iz svakog igrača izvuče najviše jer je imao poseban odnos sa igračima. Znao je pokazati svojim igračima koliko ih poštuje, koliko im vjeruje. Bio je od onih trenera za kojeg su igrači jednostavno voljeli da igraju, sa mnogo poštovanja priča GarryLineker koji je sa Robsonom prošao dva svjetska prvenstva.

Bobby je rođen u običnoj engleskoj porodici koja se izdizala iznad prosjeka po broju djece. On se rodio kao četvrti od svoje petero braće. Kada se porodica Robson preselila u Langley Park, počeo je sa svojim ocem ići na utakmice Newcastlea. Njegovi idoli u to vrijeme bili su JackieMilburn i LenShackleton. Bill Dodgin, menadžerFulhama je maja mjeseca 1950. godine došao u posjetu, za željom da angažuje mladog Robsona koji je čekaosvoj klub Newcastle, ali ga nije dočekao. Za šest sezona provedenih u Fulhamu kroz 152 nastupa postigao je 68 golova.

Fulham je bio u problemima, igrao je niže lige, a Bobby je želio nešto više. West BromwichAlbion je bio sljedeća stanica. I tamo ostaje šest sezona, postiže 56 golova u 239 odigranih utakmica. U to vrijeme igrao je za Englesku, na dva svjetska prvenstva 1955. i 1962. godine.

Novih pet sezona će odraditi u Fulhamu, prije nego što će zaključiti karijeru. I onda opet Fulham, ovaj put kao trener, kojeg preuzima početkom 1968. godine. Kada je došao na klupu Ipswich vjerovatno nije ni razmišljao da će tu ostati 13 sezona. Nije bio prvak Engleske, ali je uzeo FA Kup 1978. godine kada je srušio Arsenal Pata Jennings, Pata Ricea, Davida O'Learyja.

Od 1974. godine sa ovim klubom je Robson igrao stalno u Europi.Izbacivali su Real Madrid, Lazio, Koln, Feyenoord. Bobby je dugo pamtio duel protiv Lazija:

- To nije bila utakmica, to je bio rat. Izgubili smo 4:2, nekolicina igrača je zaradila teške povrede, David Best, ColinHarper, Brian Hamilton. Godinama su igrali uEuropi, ali nisu mogli dalje od trećeg kola.

Na kraju je Bobby uspio, 1981. godine Ipswich uzima Kup UEFA. Alkmaar nije mogao nadoknaditi 0:3 iz prve utakmice.

- Uzeli smo Kup UEFA, čak su nas u nekim anketama proglasili najboljim klubom u Europi. Imali smo odličnu ekipu, tu su bili Butcher, Mariner, Muhren.. Zanimljivo, ljudi iz Ipswicha su nudili ugovor na deset godina u avgustu 1982.godine, što Bobby nije prihvatio.

Od tog trenutka Bobby je na udaru medija. Da stvar bude gora prije početka SP-a u Italiji, pojavila seinformacija kako Robson ide u PSV. U Italiji su Englezi stalno plesali po rubu, ali su ih penali koštali finala, na kraju su bili četvrti. Šta bi danas dali za jedan takav rezultat?

U Holandiji je uzeo dvije vezane titule, ali se i prvi put suočio sa zdravstvenim problemima, dijagnosticiran mu je karcinom, ali ne odustaje.Odlazi u Portugal prvo Sporting, pa Porto. Tamo će se igrom slučaja upoznati sa čovjekom koji će kasnije postati "Special One". Kako je slabo stajao sa engleskim, Bobby je dobio prevodioca na raspolaganje, 29 –godišnjeg nastavnika engleskog Josea Mourinha.Robson će brzo uvidjeti da njegov asistent nije običan prevodilac, nego i osoba koja jako dobro poznaje nogomet. Mladom će asistentu kao probni zadatak dati praćenje utakmica protivničkih timova. Ono što je na papiru dobio bilo je šokantno dobro, čak i za jednog Robsona koji je na nogometnim terenima proveo više od pedeset godina, te mislio da sve zna. Iz tog perioda Mourinho posebno pamti jedan događaj.

Zajedno su radili u Barceloni, gdje je Robson imao sjajnu ekipu na raspolaganju, Figa, Stoichkova, Ronalda, Guardiolu.Nisu bili prvaci, ali su uzeli Kup Kupova, domaći Kup i Super Kup. Potpisivanje ugovora sa Barcelonom obojica su zamalo skupo platila.

- S gospodinom Robsonom sam krenuo na potpis ugovora sa Barcelonom. Potpisali smo naše ugovore i krenuli nazad u Porto s automobilom. Da, autom iz Madrida u Porto! Kada smo napokon stigli, bio sam stvarno umoran, a gospodin Robson mi je rekao: ''Trebao bi ostati ovdje i prespavati, a onda ujutro krenuti za Setubal''. Ja nisam pristao jer sam očekivao porod svoje supruge. Nastavio sam voziti i onda sam zaspao u blizini Setubala.Izletili smo sa ceste, ali smo imali veliku sreću.

Jose i Bobby su ostali u kontaktu i nakon što su zaključili zajedničku suradnju. Mourinho je uvijek posebnim riječima govorio o velikom učitelju.

- Ja njemu dugujem tako mnogo. Bio sam niko i ništa kada je došao u Portugal, kasnije me doveo u Barcelonu. On je bio čovjek od akcije, on je insistirao na direktnom kontaktu sa igračima. Bio je trener koji se fokusira na napad.

Godine 1999. trener se vraća u Englesku i vodi Newcastle pet sezona, do 2004. godine. Njegovo zdravstveno stanje se pogoršalo 2006. godine kada je karcinom napao pluća. Iste godine uklanja tumor na mozgu, ali je situacija bila sve teža. Preminuo je 31. jula 2009. u svojoj 76. godini. Titula sira, koja mu je dodijeljena 2002., bila je tek jedna od brojnih počasti koje je dobio tokom života na koji je Robson uvijek gledao sa velikim zadovoljstvom.

- Milioni ljudi provedu cijeli život bez da okuse takve radosti. Imao sam divan život. Nogomet mi je podario mnogo toga....