Džeko na pressici pred oproštaj: Prije i poslije utakmice će biti teško sakriti emocije

Ostavio je ogroman trag jer ipak se radi o napadaču jednom od ponajboljih europskih posljednjih dvadesetak godina. 19 godina je nosio reprezentacije to nije malo. Odigrao je 151 utakmicu, zabio je 73 gola. Postavio rekorde, podigrao letvicu visoko. Nogomet se mijenja iz dana u dan, ali napadač kao što je bio on definitivno se neće ponoviti.

Barem kada je u pitanju reprezentacija BiH. Postoje igrači koji su u modernom nogometu uspjeli ostati i bili važni u nekim godinama koje su prije bile nezamislive. Postoje igrači za koje se nekako misli da će igrati dok mogu stajati na nogama, dok ih neka teža povreda ne zaustaviti. A onda opet dođe tak trenutak kada priča ili onaj njen jedan dio dođe do kraja. Danas je Džeko bio posljednji put izašao pred novinarima kao igrač, reprezentacije BiH.

"Osjećam se zbunjeno, ne znam da što osjećam. Želim uživati i pokušati ostvariti dobar rezultat. Dat ćemo sve od sebe jer će utakmica biti emotivna. Za mene reprezentacija znači sve, igrati za nacionalni tim, to je san svakog djeteta, ostvariti sve to s reprezentacijom je najbolje što se desilo u mojoj karijeri. Sve sam emotivniji, pritisak u grudima, dječački osjećaj kao da treba prvi put da igram utakmicu. Prije i poslije utakmice će biti teško sakriti emocije, ali kad krene zvižduk tu nema razmišljanja o nečemu drugom, to je bitna utakmica za nas, tih 90 minuta glava će biti na pravom mjestu.”

Na pitanje je li kasno da promijeni odluku, Edin je kazao:

"Ovo je taman. Ne bih ja odlučio da mislim da nije to to. Ostaju mi u sjećanju ta dva Mundijala jer je to kruna karijere. Najdraži gol? Bilo ih je dosta, ne znam, uvijek imaš taj prvi i zadnji koji je bio jedan od najemotivnijih. Vidjet ćemo, još uvijek ono kad se vraćam ima dosta golova koji su bili bitni, možda taj zadnji protiv Velsa ima tu najveću snagu i emociju".

Zbog čega baš 2. listopada je li nešto povezano i zašto usred Lige nacija?

"Što se tiče datuma nema neko posebno značenje. Razmišljao sam što i kako, koja utakmica i kada sam najspremniji nakon SP i dužeg odmora, te uvođenja u formu u Schalkeu na startu nove sezone. Više iz tih nekih razloga kad da budem najspremniji da mogu da pomognem jer ovo nije revijalna utakmica, jako je bitna i trebamo biti svi u formi".

Kakva je tvoja budućnost kada je u pitanju trenerski posao, vidiš li se u tome?

"Zasad nema budućnosti. Iskreno, nisam nešto razmišljao previše. Hoću da završim s nogometom na najbolji način, da se fokusiram maksimalno, a nakon toga malo da odmorim jer više od 20 godina sam tu. Svašta nešto se prošlo, puno pritiska i svega ostalog. Za početak planiram odmoriti, pa ćemo onda vidjeti".

Imaš li poruku za djecu koja tek počinju?

"Imam osjećaj da malo tko od nas, generalno ljudi možda i omladina ta brzo se zadovolji ako se nešto postigne i da se stane na tome, da misliš da si nešto postigao i zaradio. Čovjek se zadovolji i ne gleda više da bude bolji, odnosno nema tu ambiciju da napravi nešto više, mislim da je taj mentalni sklop kod nas drugačiji nego u Europi. Što se mene tiče to je možda moja najveća snaga bila i kada su me kritiziralii i govorili da možda nisam najbolji uvijek sam bio s nogama na zemlji i znao sam što mogu i želim i što ću uraditi za to. Sad na kraju hoće li biti dovoljno ili ne, mora biti malo sreće, ali i ona se treba zaslužiti. Hvala Bogu imao sam dosta sreće, kod prvog tog gola da je lopta otišla centimetar desno možda ne bi bio gol... Realno je da je mnogo teže odavde otići u Europu i zbog pasoša, ali ima dosta primjera koji su uspjeli i ja sam jedan od njih. Djeca trebaju imati snove i pratiti ih, da vjeruju u svoj kvalitetu, ali da rade maksimalno svaki dan".

Kad se završi utakmica i ostaneš sam sa sobom što će ti najteže biti?

"Falit će mi igranje za reprezentaciju. Pod to igranje spada sve to što ste nabrojali, od izlaska na teren, suigrača, himne, golova, slavlja navijača, pobjeda, svjetskih i europskih prvenstava koji će biti. Teško će biti gledati s tribina, ali sretan sam s tim jer znam što se tiče reprezentacije da sam napravio taj neki maksimum, dao sam sve od sebe i odlazim sretan i zadovoljan jer znam da je to bio maksimum".

Kako su tvoja djeca reagirala kada su čuli da se opraštaš od reprezentacije?

"Pa dobro... Sigurno da im nije bilo drago pogotovo djeca koja su već sad postali ozbiljni navijači BiH iako su odrasli na strani. Dani i Una znaju sve igrače imenom i prezimenom... Jedna era se završava, ali ide neka nova s obitelji, za ruku i na utakmicu, pa navijati za BiH".

Neki igrači se oproste od reprezentacije pa se onda opet vrate u nekim teškim, neugodnim situacijama, može li i Edin to napraviti?

"Za jedno dvije tri godine ako zagusti. Dušan je mlađi od mene, bilo je prostora da se vrati i pomogne, za mene je to OK ako tamo misli i ako ga nacija treba, ne samo za Dušana nego za sve igrače koji se oproste. Ja sam malo stariji, nema tu puno prostora i vremena za nešto drugo. Znam koliko sam dao i da je to moj maksimum što je do ovog momenta pomagalo ekipi, hvala Bogu ostavljam ekipu u dobrom stanju s dobrim momcima koji su me nagovarali da ostanem još, to je moja mlađa braća i meni je žao što ih ostavljam, ali ostavljam ih samo na terenu i nikako drugačije", istakao je Džeko.