Dva naslova Francuske
Dva šamara, dva jaka šamara su bila presudna. Jedan je došao u kvalifikacijama za Italiju, drugi u onim dramatičnim kada nije izboreno Svjetsko 1994. godine. Za jednu veliku reprezentaciju, jednu nogometnu naciju to je bilo nešto strašno.
Onda je kormilo reprezentacija preuzeo Aimé Jacquet. Polovinom veljače 1994. godine. kroz prijateljske utakmice, kvalifikacije za Euro 96, polufinale na istom, izgradio je selekciju koja će na domaćem terenu 1998. godine doći prvi put na tron.
Put je vodio preko nedovoljno kvalitetnih rivala kao što su Južna Afrika i Saudijska Arabija, do vrlo neugodnih Danaca, pa teškoj Paragvaja koji pada tek u produžecima zlatnim golom Laurenta Blanca. U četvrtfinalu taktičko nadmudrivanje i penali protiv Italije. Pa onda Lilian Thuram i njegova dva gola Hrvatskoj.
Od toliko strašnih igrača koji su u to vrijeme nosili dres Francuske, golove su u nokat fazu zabijali defenzivci. Zato je u finalu eksplodirao veliki Zidane i Francuzi su razbili Brazil 3:0. Brazil je bio neprepoznatljiv.
Godinama kasnije će se pisati i pričati o problemima koji su zadesili Ronalda prije samog finala. Zdravstvenim, koji su šokirali ostatak momčadi, neprepoznatljivoj na terenu. Nakon finala Jacquet se povukao. Kao trener pod čijom palicom je Francuska za četiri godine odigrala 53 utakmice i izgubila njih samo pet uz svega 46 primljenih golova.
Dvadeset godina su Francuzi čekali na novu titulu. U međuvremenu od odlaska Jacqueta su se mijenjali su se Lemerre, Santini, Domenech i Laurent Blanc. Opet je bilo puno strašnih, kvalitetnih igrača, ali nakon one titule prvaka Europe iz Rotterdama i finala Svjetskog 2006. godine, gledajući rezultati moralo je tu biti nešto više.
Na Svjetskom čak dva puta nisu prošli skupinu, uz onu blamažu iz Južne Afrike. Jedna ili bolje rečeno dvije generacije igrača su zaključile svoju priču, prije nego što kreće stvaranje nove, jake Francuske pod vodstvom sadašnjeg izbornika Didiera Deschampsa.
Didier je već tu 139 utakmica, kulminacija je trebala biti opet na domaćem terenu 2016. godine, ali u finalu Eura Portugal je šokirao brojne Francuze. Ali Deschamps nije otišao, ostao je i krenuo prema Rusiji. Tamo je stvarno Francuska bila dominanta, put je bio daleko teži neko dvadeset godina ranije.
Ali njihovu snagu su osjetili posebno u nokaut fazi Argentina, Urugvaj i na kraju Hrvatska. Pod vodstvom Deschampsa, Francuska je od 139 utakmica izgubila 23. Danas će drugi put u karijeri voditi Francusku protiv Argentine.Tek drugi put.
