Dovoljno je reći - Alfredo Di Stéfano
Alfredo di Stéfano, jedan od najslavnijih nogometaša u povijesti, rođen je na današnji dan prije 95 godina, 4. srpnja 1926. u Buenos Airesu.
Alfredo Stéfano di Stéfano Laulhé upisao se zlatnim slovima u nogometnu prošlost madridskog Reala, gdje je bio važan kotačić u osvajanju 5 uzastopnih titula Kupa prvaka u razdoblju od 1956. do 1960.
Jedini igrač koji je još s Realom osvojio tih pet titula bio je Francisco Gento.
Di Stefano je nastupao za tri različite reprezentacije: Kolumbiju, Argentinu i Španjolsku.
Di Stefano, poznat i pod nadimkom La Saeta Rubia (Plava strijela), bio je snažan nogometaš, velike izdržljivosti i tehnički potkovan golgeter. Četvrti je najbolji strijelac Primere i drugi najbolji strijelac Reala, odmah iza velikog Raula, sa 216 pogodaka u 282 nastupa.
U studenom 2003. izabran je za "Zlatnog igrača Španjolske". Pelé ga je izabrao u najboljih 100 igrača ikada te je još nadodao da je Di Stefano najbolji argentinski nogometaš "zauvijek". Od mnogih bivših nogometaša opisan je kao "najpotpuniji nogometaš svih vremena".
Di Stéfanovi su roditelji bili talijasnki doseljenici iz gradića Nicolosija, u blizini Catanie. Sa 17 godina počinje nastupati za River Plate, poslije prelazi u kolumbijski Milionarios. U 12 godina u Argentini i Kolumbiji osvojio je 6 trofeja.
Većina njegove karijere vezana je za Real Madrid. U ubojitom tandemu s Puskasom i u pozadini s Gentom bio je nezaustavljiv. U svih 5 finala Kupa prvaka postigao je po pogodak, a u potonjem hat-trick. Poslije prelazi u Espanyol gdje igra do kraja svoje karijere.
Zanimljivo, Di Stefana je jednom promatrao Josep Samitier, skaut Barcelone i osobni prijatelj predsjednika Milionaresa. On nagovara Di Stefana na prijelaz u Barcelonu. On doista i potpisuje za Barcelonu, ali pošto su se Milionares i River Plate sukobili oko prava na igrača taj transfer dolazi u pitanje. FIFA upućuje zamolbu Španjolskom nogmetnom savezu da to riješi.
U međuvremenu Di Stefano se sastao s predsjednikom Reala, Santiagom Bernabeuom, i odlučuje potpisati za Real. Međutim, predsjednici klubova Barcelone i Reala, Carreto i Bernabeu su se dogovorili da Di Stefano odigra po dvije sezone u u svakom klubu.
To dovodi do negodovanja Barcelonine uprave i navijača pa je Carreto smijenjen, a sporazum je ukinut. Tako Di Stefano postaje igračem madridskog velikana.
Di Stefano je igrao za tri različite reprezentacije. To su bile Kolumbija (4 nastupa), Argentina (6 utakmica, šest pogodaka) i Španjolska (31 nastup, 23 gola). FIFA nije priznala njegovo nastupanje za Kolumbiju. S Argentinom je Di Stefano osvojio Copa Américu 1947.
Trenersku karijeru započeo je u Elcheu, a još je nakon toga vodio Boca Juniors, Valenciju (dva puta), Sporting Lisabon, Rayo Vallecano, River Plate i u dva navrata Real Madrid. Bio je i počasni predsjednik Reala.
Veliki Di Stefano preminuo je 7. srpnja 2014. u 88. godini života. Umro je od srčanog udara.
France Football od 1956. dodjeljuje Zlatnu loptu za najboljeg europskog igrača godine. Prvi je tu nagradu primio legendarni sir Stanley Matthews, a rekordnih šest ima Leo Messi. Do 1995. tu su nagradu mogli dobiti samo Europljani, a prvi neeuropski igrač koji ju je primio bio je veliki Liberijac George Weah.
No, samo se jednom u povijesti dodijelila i Super zlatna lopta, neslužbeno, nagrada za najboljeg među svim dotadašnjim dobitnicima Zlatne lopte.
Bilo je to 26. prosinca 1989. kad je tu posebnu nagradu primio Alfredo Di Stefano. Te godine je drugu od svoje tri Zlatne lopte primio Marco van Basten, ali je France Football odlučio nagraditi i jednog od šest odabranih nogometaša koji su unaprijedili nogometnu igru.
Di Stefano je slavio ispred trostrukih osvajača Johana Cruyffa i Michela Platinija. U konkurenciji su bili još Franz Beckenbauer, Kevin Keegan i Karl-Hainz Rummenigge.
Veliki Di Stefano, vođa slavne momčadi Reala iz pedesetih, Zlatnu loptu je osvojio 1957. i 1959.
