Bivši igrač Širokog i Zrinjskog o iskustvu iz Vijetnama: Umalo sam povratio!

Često se prigovara da je postotak stranaca u HNL-u prevelik (36 posto), no tako je, pa čak i gore, i u ostalim ligama. A tom velikom broju stranaca u svjetskim ligama jako pridonose i hrvatski nogometaši, koji zarađuju kruh doslovno po cijelom svijetu.

Računajući samo prve lige, uz izuzetak liga petica i Kine, gdje smo za uzorak uzeli i Hrvate u tamošnjim drugim ligama, čak 310 hrvatskih igrača zarađuje novac u inozemstvu, piše Vecernji.hr.

Barem po jedan hrvatski nogometaš nastupa u 62 zemlje svijeta, a ima ih od Saudijske Arabije, Katara pa do Kambodže, Indonezije, Novog Zelanda, Vijetnama, Jordana...

Gledajući po masovnosti, obećana zemlja za hrvatske nogometaše je Slovenija, u tamošnjoj 1. ligi čak ih je 39. Najpoznatiji je bivši hajdukovac Ante Vukušić, koji je ujedno i prvi strijelac slovenske lige.

Slonovi i krave šeću po ulici!

Od nogometno jakih zemalja hrvatskih je igrača najviše u Italiji, čak 17 (9 u Serie A, 8 u Serie B), potom slijedi Poljska gdje su čak 14-orica Hrvata u tamošnjim prvoligašima.

Nekad je za hrvatske nogometaše obećana zemlja bila Njemačka, no u prva dva ranga Bundeslige trenutačno su “tek” 12-orica Hrvata.

Zanimljivo, od 50 europskih zemalja u njih samo šest nemamo nijednog nogometaša u prvoj ligi, a pomalo iznenađujuće među njima je i Švicarska! Zemlja koja nam je dala Rakitića i Petrića sada nema nijednog Hrvata u 10 svojih prvoligaša.

Irska je, nažalost, postala obećana zemlja za mnoge Hrvate, ali ne i za hrvatske nogometaše. U tamošnjoj prvoj ligi također nema nijednog Hrvata.

Hrvatska je jedan od najvećih proizvođača nogometaša u Europi, a s obzirom na to da u HNL-u trenutačno ima mjesta samo za njih samo 186, Hrvati trbuhom za kruhom moraju u inozemstvo. Prije 10-ak godina bilo je nezamislivo da hrvatski igrači odlaze u Rumunjsku, no sada ih je tamo čak 10. A zanimljivo, njihovi osrednji klubovi plaćaju bolje nego hrvatski

Hrvatskih igrača ima u svim dijelovima svijeta, pa i u dalekoj Kambodži. Bivši igrač Dinama, Lokomotive, Slaven Belupa i Širokoga Brijega Filip Mihaljević napadač je kambodžanskog prvoligaša Visakhe, a prošli tjedan u debiju je zabio za pobjedu 2:1.

U jednako egzotičnom Vijetnamu su pak dvojica Hrvata, Josip Balić i Neven Laštro. Nogomet, a pogotovo život u Vijetnamu zna biti jako zanimljiv.

– Hrana je, naravno, drugačija, ali morate se prilagoditi ili u suprotnom ostajete gladni. Zmiju još nisam probao, iako bih volio, dok se najnormalnije za jelo prodaju psi. Kad sam vidio kako su ispekli psa, samo sam se okrenuo i umalo povratio – rekao je Laštro, bivši igrač Osijeka, Širokoga Brijega, Mladosti DK i Zrinjskog, s kojim je osvojio dva naslova prvaka BiH, piše Vecernji.hr.

– Kad sam došao na prvi trening i vidio kako rade, uhvatile su me predrasude, mislio sam da nogomet ovdje baš i nije ozbiljan. Ali vrlo brzo mi se to obilo o glavu kada sam pogriješio kod prva dva gola na treningu i shvatio da sve treba uzimati za ozbiljno. Vijetnamci su tehnički dotjerani, dosta trče, no nedostaje im onaj klik za nogomet da bi dosegli neke veće razine – dodao je Laštro.

A taj klik nedostaje i Indijcima. Zna to njihov izbornik Igor Štimac, ali i dvojica nogometaša koja igraju u toj drugoj najmnogoljudnijoj zemlji svijeta. Oni su Mato Grgić, bivši igrač Dragovoljca i Intera, te Mislav Komorski, bivši junior Dinama te senior Lokomotive, Dragovoljca i Intera.

– Bio je 1. rujna 2018. godine, nisam imao klub, propala su mi bila dva transfera u zadnji čas i tada sam dobio ponudu iz Indije. Mato Grgić, moj suigrač iz Intera, nazvao me i kazao mi kako ide u isti klub, NorthEast United– kazao je Komorski pa dodao:

– Kad smo izašli iz aviona u Guwahatiju, šok – ne da se disati od sparine. I sve je bilo čudno; slonovi i krave šeću se po cesti, imate dojam kao da su vas iskrcali u džunglu. No polako smo se privikli.

U Indiji smo velike zvijezde

Kakva su vam primanja u Indiji? – Zaradio sam dosta više nego što u bilo kojemu klubu u Hrvatskoj. Tamo se ugovor potpisuje na osam mjeseci, koliko traje sezona.

Kako se nogometaš osjeća u Indiji? – Kao velika zvijezda! Traže te autograme, fotografiraju se s vama... Čim izađemo iz autobusa, čekaju nas reporteri i kamere, odmah te intervjuiraju, kao da igraš Ligu prvaka. Usto, publika je zaluđena nogometom. Stadioni su bolji nego u Hrvatskoj. Nema tako velikih kao što su Poljud ili Maksimir, ali opet su to lijepi stadioni od dvadesetak tisuća ljudi. Jednom sam u Indiji igrao pred 21.000 ljudi, a u Hrvatskoj najviše pred 12.000 ljudi na Poljudu – zaključio je Komorski.

Najveća hrvatska zvijezda u nogometno egzotičnim zemljama bez premca je Mario Mandžukić, koji igra u katarskom Al Duhailu. No, za razliku od Indije, ozračje na utakmicama njegove lige je – komorno. Naime, utakmice katarske lige prosječno prati nešto više od 3000 navijača. Za utjehu Mandži ostaje plaća od osam milijuna eura godišnje, zaključio je Vecernji.hr.