Ako ste kojim slučajem nekada pravili listu najboljih golmana svih vremena, njegovo ime ste sigurno morali uzeti u obzir. Dobro, možda niste među četiri - pet najboljih gdje su Zoff, Yashin, Banks, Maier, ali među deset je jednostavno morao biti.

Jer radi se o golmanskoj zvijezdi, prvoj velikoj na Otoku u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. U kojem je Bernhard Bert Trautmann prošao put na jednoj strani od uzornog Arijevca kojeg je odgojio Jungvolk organizacija zadužena za mlađe naraštaje Hitlerjugenda, do prve zvijezde Manchester Cityja na drugoj.

Put koji je bio užasno težak, na kraju krajeva dovoljno nevjerojatan, zanimljiv za ekranizaciju na filmskom platnu.

Divio se Hitleru

Bert je rođen u Bremenu 22. travnja 1923. godine, njegova obitelj je živjela kako i priliči radničkim iz tog razdoblja. Još kao dječak je pokazao sklonosti prema sportu, nogometu, atletici, völkerballu, njemačkoj verziji graničara, dok je istovremeno učio zanat u automehaničarskoj radnji.

Stvari su se i njegovom, kao uostalom i životima mnogih počeli mijenjati dolaskom Hitlera na vlast. Mladi, spremni, Bert je vrlo brzo sebe vidio baš u Hitlerovom "filmu" pa se njegovim, odnosno jedinicama fašističke Njemačke dragovoljno stavlja na raspolaganje sa svega 17 godina. Bio je prototip mladog Nijemca koji se divio Führeru.

U Drugom svjetskom ratu je postao član Luftwaffea, ali samo kao radio-operater i to u Poljskoj. Jedno vrijeme je tamo bez nekog velikog posla, pa je vrijeme znao kratiti različitim "vratolomijama". Čak je uspio spaliti automobil jednog od SS časnika zbog čega je dva mjeseca proveo u vojnom zatvoru, pa je onda za kaznu završio na na Istočnom frontu. U okršajima s Rusima pokazao je veliku vojničku hrabrost kao padobranac. U tom razdoblju je za zasluge na frontu u blizini Dnjipropetrovska zaradio odlikovanje Željezni križ prvog stupnja, koje se nije dodjeljivalo baš olako i bilo kome.

- Odrastajući u Hitlerovoj Njemačkoj, niste imali svoje pameti, niste razmišljali svojom glavom. Isprva niste mislili na neprijatelja kao na ljude. Zatim, kad ste počeli uzimati zarobljenike, čuli ste ih kako plaču za majkom i ocem, mogli ste ih upoznati. Što je rat duže trajao, čovjek je bio prisiljen da razmišlja, ali to je bio Hitlerov diktatorski režim. Jednostavno niste mogli reći ono što mislite. Samo ste dobivali naređenja i poštovali pravila. Ako niste pucali vrlo lako ste mogli biti ubijeni, govorio je godinama kasnije Trautmann.

Završio u britanskom zarobljeništvu

Kada se već počeo osjećati poraz Hitlera i Njemačke, Trautmann je odlučio podići ruke. Bukvalno, jer se u jednom trenutku našao okružen Crvenom armijom na Istočnom frontu te francuskim Pokretom otpora na Zapadnom.

U razdoblju je Bert preživio eksploziju ručne bombe, ali i granata u blizini pa je tri dana proveo zatrpan kamenicama i dijelovima građevinskog materijala. Na kraju je 1945. godine, završio u britanskom zarobljeništvu. Tamo je imao status "C" kao njemački vojnik koji je od malena "školovan" da bude to što je bio.

Godinu kasnije će biti pomilovan, pa je prešao u kategoriju niže. Već tada je radio na farmi, ali je igrao za svoju momčad unutar PoW Camp 50 logora koji se nalazio u mjestu Ashton-in-Makerfield na širem području Manchestera. I nije Bert branio već je igrao, ali je nakon jedne povrede morao na gol.

Stiže u Manchester City

I tu je počela ustvari priča o velikom, sjajnom golmanu Bertu Trautmannu koji je po izlasku iz logora prvo branio u jednoj amaterskoj momčadi, a onda se otvorila prilika u Manchester Cityju čiji su ga treneri primijetili. Uskočio je kao zamjena za Franka Swifta.

Međutim, mnogi se nisu slagali s ovom odlukom da Bert potpiše ugovor, jer je Engleska još uvijek osjećala posljedice razaranja. Čak su i lokalni židovi protestirali, ali je veliku ulogu u toj situaciju odigrao Dr Altmann, lokalni rabin.

- Pojedinac ne može biti kažnjen za grijehe njegove države, govorio je Altmann. Od trenutka kada je potpisao ugovor s Cityjem, Bertova karijera je išla samo prema gore.

- Kada me ljudi pitaju o mom životu, obrazovanju, karijeri, ja im kažem kako se sve počelo mijenjati mojim dolaskom u Englesku. Tamo sam učio o ljudskosti, toleranciji i opraštanju, pojasnio je jednom prilikom Bert.

S teškom ozljedom u legendu

U sezoni 1955./56. je postao i službeno najbolji — ne samo golman, nego igrač općenito. A status legende zaslužio je na kraju u utakmici finala FA kupa protiv Birmingham Cityja. Tada je u jednom trenutku ostao nakon sudara ostao ležati na terenu. Doktori su ga uspjeli nekako vratiti u život, a on je uz veliku bol u vratu ostao na golu. Onako, kao u bunilu je uspio skinuti nekoliko lopti.

Kasnije je pričao kako se ničeg nije sjećao, pa ni detalja kad mu je kraljica dodijelila medalju. Kasnije se ispostavilo da je ozlijedio pet kralježaka, da je jedan napukao, ali eto, Bert je kao takav ostao na golu. Za Manchester City Bert jeskupio 545 nastupa, čime je postao četvrti nogometaš u povijesti kluba po broju nastupa za City.

Nikada nije razmišljao o povratku u Njemačku, što je bio jedan od uvjeta da brani za reprezentaciju. Bio je jedan od prvih golmana u Engleskoj koji je imao markiranu opremu (Adidas) zbog prijateljstva s gazdom iste. Branio je do 1964. godine.

Privatno, ženio se tri puta. Margaret Friar je bila prva, Ursula von derHeyde druga, dok je njegova posljednja supruga bila Marlis s kojom je ostao u braku do smrti 2013. godine. Tada su živjeli u Valenciji. U braku s Margaret Friar Bert je prošao kroz jednu veliku tragediju. Njihov sin John je poginuo u automobilskoj nesreći. Da je Bert bio poseban potvrđuje činjenica kako se kao jedan od rijetkih može pohvaliti odlikovanjima Hitlera, ali i kraljice (OrderOfthe British Empire).

Iako su ga Britanci pretvorili u legendu, tijekom čitavog života Bert je nosio teret da je "bio na onoj suprotnoj strani" Međutim, rat je takav. Kada krenete vjerujete da ste na pravoj strani, do posljednjeg trenutka. Barem ljudi na ovim prostorima znaju kako to izgleda.

nogopBaš kao što znamo da na ovaj ili onaj način, prije ili kasnije nekako svi postajemo žrtve tog rata. Bertov teret je bio težak, ali on niti jednog trenutka nije pobjegao od svoje prošlosti. Nije bila lijepa, ali je bila njegova.