Ako je netko zaslužio ovaj naslov onda je to Luis Enrique

Bio je lipanj 2019. godine. Manje od godinu dana nakon što je preuzeo dužnost izbornika reprezentacije Španjolske, Luis Enrique je objavio da se povlači.

Javnost je ostala zatečena, većina nije pojma o čemu se radi, razlozi su bili osobne prirode. Nažalost, Enrique je s članovima svoje obitelji prolazio izuzetno težak period, užasno težak. njegova voljena kćerka Xana oboljela od raka kostiju, a njena smrt dva mjeseca kasnije, u dobi od devet godina.

Luis Enrique se - ne neprirodno - zatvorio oko sebe dok su se on i njegova porodica borili s gubitkom. Održavao je neki kontakt s čelnicima saveza, reprezentaciju je ostavio Robertu Morenu, čovjek koji je bio s njim od početka njegove trenerske karijere. kada se nakon pet mjeseci vratio na klupu reprezentacije, nešto je puklo između dugogodišnjih suradnika. Luis je otpustio Roberta. Njegova javna persona - oblikovana njegovim ponekad mučnim sukobima s medijima - u oštroj je suprotnosti s tim kako ga vide oni koji su mu najbliži.

Život je teško pogodio Luisa Enriquea, pa iako nitko ne može vidjeti bol koju ljudi nose u sebi, on nije izgubio strast ili pozitivan pogled na svijet. Njegov moto je poprilično jednostavan.

"Budi hrabriji nego ikad."

"Mogu li se smatrati sretnim ili nesretnim? Smatram se sretnim, vrlo sretnim. Moja kći Xana došla je živjeti s nama devet prekrasnih godina. Imamo tisuću uspomena na nju, videa, nevjerojatnih stvari.

Moja majka nije mogla držati njezine fotografije u kući sve dok se ja nisam vratio. Pitao sam je zašto nema nikakvih fotografija Xane, pa mi je objasnila kako joj je to preteško. Odgovorio sam joj: 'Mama, moraš staviti fotografije Xane. Ona je živa. Fizički nije tu, ali je duhom. Svakog dana razgovaramo o njoj, smijemo se zbog nje i sjećamo je se. Vjerujem da nas Xana i dalje vidi, a ne smije vidjeti da ovako živimo'... - rekao je Enrique u dokumentarcu.

Nakon posljednjeg sučevog zvižduka i velikog slavlja s igračima, Luis Enrique je u središtu terena promijenio majicu i obukao onu s posebnim natpisom u čast svoje kćeri Xane.

Na majici je bio istaknut logo "Fundación Xana", zaklade koju je obitelj Enrique osnovala u njezinu čast, a trener je kleknuo na travnjak, pokazao na ime "Xana" i tako još jednom javno izrazio koliko mu njezina uspomena znači. Navijači PSG-a također su odali počast Xani. Tijekom proslave, prekrasna zastava bila je podignuta preko tribina. U njemu su Luis Enrique i njegova kći prikazani u trenutku radosti.

Oni koji bolje poznaju način rada ovog trenera često će reći da je od svih igrača na priprema kluba kojeg vodi bio najspremniji upravo on.

Što nije čudo s obzirom na to da uživa u plivanju, trčanju, da je nastupao na triatlon utrkama (Ironmanu), na legendarnom Marathonu de Sables kroz pustinju. Ali bilo bi pogrešno misliti da ova opsesija definira njegov trenerski stil. To je više odraz njegovog bogatog nogometno obrazovanja. Jednostavno njegov stil nogometa se oslanja na njegovu ličnost.

Beskompromisan i zarazno strastven. Ima žudnju za životom i čvrsto vjeruje da u njemu treba uživati ​​maksimalno, ali uvijek unutar pažljivo osmišljenog okvira. Točno zna kako želi igrati, što očekuje od svakog pojedinca u svakoj fazi igre i kako stvoriti najbolje uvjete kako bi osigurao da oni to i ispune.

Nije sve izgledalo idealno kada je došao u PSG, bilo je utakmica kada njegova ekipa nije pobjeđivala i pored činjenice da su njegovi igrači šutirali više od 20-25 puta na gol protivnika. Uz njegov karakter, u takvim situacijama nije imao problema sa stvori sebi još kojeg neprijatelja.

Luis je uporno tvrdio ljudima oko sebe da jednostavno ne razumiju o čemu se radi. Bio je siguran, čvrst, nije odustajao. Iskoristio je svoju priliku, uvjerivši predsjednika kluba Nassera al-Khelaifija i fudbalskog savjetnika Luisa Camposa da može napraviti dobar, kvalitetan team bez zvijezda poput Mbappéa ili onih koji su tu bili ranije mislimo naravno na Neymara i Messija.

I uspio je. Na kakav način. Kad je Milan razmontirao Barcelonu 4-0, 1994. godine misli smo da nitko nešto slično više neće ponoviti u finalima.

Tko je mogao očekivati da će PSG utrpati pet komada Interu? Da jedna ekipa iz Italije u finalu primi pet golova? Nemoguće. Luis je pokazao da je moguće. Vjerovao je i kad su gubili 0-2 od Manchester Cityja na domaćem terenu u pretposljednjem kolu prvog kruga Lige prvaka. Je li se tu sezona preokrenula. Ili protiv Liverpoola u revanšu.

"Pisanje ovakve povijesti nam je bio cilj od početka sezone. Sada je vrijeme da slavimo! Osjećam jaku vezu između tima i navijača. Mislim da smo sve ovo zaslužili. Teško je igrati na ovom nivou, ali smo znali kako da se nosimo s pritiskom”, rekao je Luis Enrique nakon utakmice.

Je li glupo napisati da je jedan trener zaslužio nešto ovako. U slučaju Luisa Enriquea ni najmanje. Naprotiv, ako je netko zaslužio onda je to baš on.