Jedinstveni El Divino Manco

Iako je odigrao relativno malo utakmica za reprezentaciju, tek 26, Héctor Castro je jedan od onih nogometaša koji je obilježio povijest jedne reprezentacije.

Jedne od najboljih južnoameričkih, Urugvaja. Reprezentacije koja je s njim zajedno u devet godina osvojila naslov svjetskog prvaka, dvije Cope, te zlato na Olimpijskim igrama. Bolje rečeno - sve.

Nesreća koja ga nije zaustavila

Castro je imao nadimak "El Divino Manco", (jednoruki bog), ali se nije proslavio kao Maradona jer nije dao gol rukom. Héctor nije imao ruke.

Točnije kao malom dječaku koji se borio da zaradi i pomogne svojoj obitelji motorna testera je isjekla desnu podlakticu. Međutim, to nije zaustavilo Castra čija je karijera krenula uzlaznom putanjom onog trenutka kada je potpisao za Nacional. Klub za koji će u 231 nastupu postići čak 149 golova, što je priznat ćete podatak za najveći mogući respekt.

U to vrijeme Urugvaj je bio jedna od ponajboljih reprezentacija svijeta, koja je forsirala moderni  tzv. "WW sistem". Prvi veliki trofej koji je Castro s reprezentacijom osvojio bila je Copa 1926. godine.

U četiri utakmice Urugvaj je imao gol razliku 17:2, nije bilo Brazila, a Castro je bio drugi strijelac turnira sa šest golova. Nakon Cope slijede Igre u Amsterdamu, na kojima će Urugvaj obraniti naslov. Oni koji su ga imali prilike gledati reći će kako Hector nije možda bio najbolji tehničar, ali je bio izuzetno brz, čvrst, sa sjajnim osjećam za gol.

Neki su išli tako daleko da su pisali o tome kako je bio beskompromisan i kako se znao služiti lukavim trikovima. Zanimljivo, Héctor na Svjetskom prvenstvu 1930. godine nije igrao previše. Zaigrao je tek u prvoj utakmici, te u finalnoj zahvaljujući prije svega povredi tada prvog izbora selektora Alberta Suppcija, napadača Peregrina Anselma. 

Castro je postigao onaj četvrti posljednji gol u finalu kojim je Urugvaj ovjerio trijumf protiv Argentine 4:2.

Navijače dovodio do očaja

Međutim bez obzira na sve što je napravio u karijeri, navijači u Urugvaju nisu štedjeli Castra. Posebno ne navijači Peñarola koji su ga mrzili. Zašto? Zato što je obilježio finale za prvaka Urugvaja 1933. godine.

U utakmici za prvaka 1933. godine, igrač Peñarola Braulio Castro je postigao neregularan gol uz pomoć liječnika koji je bio van terena.

Naravno, igrači Nacionala su teško to prihvatili, pa su trojica isključena, a utakmica je prekinuta u sedamdesetoj minuti.

Onda je nacionalni savez odlučio da se utakmica nastavi od trenutka kada je prekinuta, te da se Nacionalu vrati jedan igrač. Tako je nastala čuvena utakmica "9 contra 11", kako je i danas nazivaju navijači Nacionala. Kako nije odluka pala u prvoj utakmici, pa ni drugoj, igrale se treća.

Nacional je u toj utakmici na kraju slavio pobjedu 3:2, uz hat trick Héctora Castra. Po završetku karijeri, okrenuo se trenerskom poslu. Prvo je kao asistent s Nacionalom uzeo jednu titulu, a onda kao glavni trener još četiri zaredom. To su bile jedine godine u kojima je bio trener, ne računajući kratkotrajni angažman u reprezentaciji Urugvaja 1959. godine koji je morao da napusti zbog narušenog zdravlja. 

Preminuo je 15. rujna 1960. od posljedica srčanog udara.

Bio je poznat kao veliki pušač, kockar i zavodnik.