Rađa ušao u vječnost: Splitski košarkaš četvrti Hrvat u Kući slavnih

Nakon Krešimira Ćosića (1996.), Dražena Petrovića (2002.) i Mirka Novosela (2002.) članom Košarkaške kuće slavnih u američkom Springfieldu postao je i četvrti hrvatski košarkaš Dino Rađa.

Dino je postao i tek osmi europski košarkaš koji je imao ovu čast, a u najpoznatiju košarkašku kuću ga je uveo legendarni Larry Bird, ikona Bostona i jedan od najvećih košarkaša u povijesti.

"Bilo je puno lakše igrati utakmicu. Larry, hvala ti za ovo. Članom Celticsa osjećam se od prvog dana kad sam došao u klub. Znate kako kažu - jednom Celtic, zauvijek Celtic", rekao je Rađa u uvodu i dobio veliki pljesak krcate dvorane.

"Kad su mi Kim i Zoran rekli da ću biti primljen u Kuću slavnih, nisam prestajao plakati punih deset dana. Bilo je teško drugima objasniti suzne oči. Tjedan dana nisam smio nikome ništa reći do službene objave. Šok za mene bio je veći zbog toga što nisam imao pojma da sa uopće nominiran. Nisam ništa znao. Ne postoje riječi kojima bih opisao kako se sada osjećam."

"Imao sam sreću da sam rođen u isto vrijeme kad i jedna cijela fantastična generacija. Sjajni su treneri radili sa mnom Slavko Trninić, Božo Maljković, Duda Ivković, Svetislav Pešić, Krešo Ćosić, kolega iz Kuće slavnih, Moka Slavnić i jako važan dio svega - kondicijski trener Mirko Krolo. Oni su najviše su utjecali na moju karijeru. U karijeri sam igrao za nekoliko nevjerojatnih ekipa. Juniorska reprezentacija iz Bormija 1987., Jugoplastika, reprezentacija bivše Jugoslavije i reprezentacija Hrvatske. Ti dečki s kojima sam igrao su bili nevjerojatni", dio je Rađinog emotivnog govora u kojem se nešto kasnije dotaknuo svoje obitelji, ali i velikog dijela ljudi koji su utjecali na njegov košarkaški i životni put.

Dino Rađa rođen je 24. travnja 1967. godine u Splitu u kojem je u ranoj mladosti trenirao veslanje, plivanje i vaterpolo, ali se njegov osobit talent pokazao dolaskom na košarkaške Gripe iz kojih je vrlo brzo je stigao do juniorske reprezentacije Jugoslavije.

Bio je član momčadi koja je osvojila prvenstvo Europe 1986. godine, a glavni uzlet doživio je na Svjetskom prvenstvu u Bormiju 1987. godine, gdje će dvostruki svjetski prvak SAD pasti dva puta.

Tri titule prvaka Jugoslavije s Jugoplastikom osvojio je 1988., 1989. i 1990. godine, a Jugoslavenski košarkaški kup 1990. godine.

Sa 22 godine Rađa 1989. godine u Münchenu doživljava nevjerojatan uspjeh jer se njegova Jugoplastika pobjedama nad Barcelonom i Maccabijem penje na vrh Europe, a Dino je bio ključni igrač u tim velikim pobjedama. Isti uspjeh sa svojim matičnim klubom Rađa ponavlja 1990. godine. Jugoplastika se ponovno penje na krov Europe u španjolskoj Zaragozi u kojoj je u finalu "pala" slavna Barcelona.

Dino Rađa 1990. godine iz Splita odlazi u Il Messaggero u Rim kao najbolje plaćeni europski košarkaš. Njegov transfer talijanski novinari uspoređivali su s Maradoninim. Petogodišnji ugovor u Italiji prekinut je nakon osvajanja Kupa Radivoja Koraća odlaskom u NBA 1993. godine. Senzacija se zvala Boston Celtics, najuspješniji NBA momčad.

Posebno su mu uspješne 1995. i 1996. godina, ali ozljede ga ipak vraćaju na Stari kontinent. S Panathinaikosom će osvojiti dva prvenstva Grčke, da bi se 1999. godine vratio u hrvatsku košarku. Godinu dana igrao je za Zadar, a potom je nastupao za zagrebačku Cibonu i grčki Olympiacos. Na kraju karijere dogodilo se ono najljepše, povratak kući na Gripe u rodni Split i to s titulom prvaka Hrvatske 2003. godine. Bila je to prva titula žutih otkada je Hrvatska samostalna. Od napuštanja parketa dvorane na Gripama, Dino Rađa nekoliko je godina bio predsjednik Košarkaškog kluba Split.

Uspjesi Dina Rađe na reprezentativnom planu ne zaostaju za onim klupskima. Kao reprezentativac Jugoslavije je 1988. godine na Olimpijskim igrama u Seulu osvojio srebrnu medalju koju je osvojio i kao član reprezentacije Hrvatske koja je u finalu Olimpijskih igara 1992. godine u Barceloni poražena od neponovljivog američkog "Dream teama".

Na Svjetskom prvenstvu u Buenos Airesu 1990. osvojio je zlatnu medalju, a u Torontu 1994. u dresu hrvatske košarkaške reprezentacije brončanu medalju.

Sudionik je pet Europskih prvenstava u košarci - kao reprezentativac Jugoslavije osvojio je brončanu medalju 1987. u Ateni, zlatnu 1989. u Zagrebu i 1991. godine u Rimu, a kao reprezentativac Hrvatske osvojio je brončane medalje na europskim prvenstvima 1993. u Münchenu i 1995. godine u Ateni.

Nositelj je brojnih sportskih priznanja - godine 1989. proglašen je najboljim košarkašem u državi u anketama Sportskih novosti i Nedjeljne Dalmacije, bio je izabran u prvu petorku prvenstva Europe 1993. godine u Münchenu i Svjetskog prvenstva 1994. godine u Torontu, dobitnik je Državne nagrade za sport Franjo Bučar kao član reprezentacije 1992. i pojedinačno 2003. godine, odlikovan je državnim odličjem Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara, a od 2010. godine Dino Rađa počasnik je Kuće slave splitskog športa.

Povodom pola stoljeća djelovanja Eurolige, najjačeg europskog klupskog košarkaškog natjecanja, 2008. godine uvršten je među 50 košarkaša koji su najviše pridonijeli njenom razvoju.

U anketi najvećeg specijaliziranog grčkog košarkaškog portala Eurohooops 2015. godine uvršten je među 15 najboljih europskih košarkaša svih vremena.

Dvije srebrne olimpijske medalje, tri titule klupskog prvaka Europe, brojne medalje na svjetskim i europskim prvenstvima te ostala brojna priznanja impozantna je zbirka Dine Rađe koju je sada okrunio prijemom u Košarkašku kuću slavnih u Springfieldu.