Magic je pogodio tricu i sve je stalo...

Okruglo trideset. Trideset godina od jedinog All Stara koji nikada nije završen. Magicov All Star u Magicovom domu. Ovo drugo naravno se ne odnosi se na Los Angeles, već na dvoranu Orlando Magica franšize osnovane samo tri godine ranije. Franžize koja i nije nešto privlačila pažnju. Bili su jedna od lošijih momčadi, tek su Nick Anderson, Scott Skiles i Denis Scott bili igrači koje su izdvajali iz sumorne stvarnosti relativnog slabog novajlije tih godina.

Godina kada je na ovim prostorima NBA liga probijala zahvaljajući satelitskim tv stanicima i JRT, prije svega studijima u Zagrebu i Beogradu koji su znali odvojiti znatno vrijeme nedeljnih sportkih popodnevna kako bi nas upoznali šta se to događa preko bare.

Tako i činjenica da se All Star utakmica iz Orlanda mogla gledati normalno u prijenosu nije predstavljala ništa posebno. Pogotovo za one koji su na košarkašu gledali iz jednog drugog ugla. Trenerskog, igračkog. Za njih je to bila samo jedna revijalna utakmica. Za nas koji smo tih godina "učili" NBA ligu to je bilo nešto posebno, jer na jednom mjestu, gledaš najbolje na svijetu.

Za utakmicu u Orlandu se znalo da će biti ono nešto posebno od trenutka kada se počelo pričati o oproštaju Magica Johnsona. Čovjeka koji je tri mjeseca ranije za mnoge pročitao svoju smrtnu presudu. Jer ipak Magic "ima sidu". To što je ustvari HIV pozitivan nije mijenjalo stanje stvari. Čak je i kod igrača postajala određena bojaznost. Što će se dogoditi ako recimo Magic zaradi neku posjekotinu, ako mu netko recimo raskrvari nos.

"To je bilo osjetiljivo pitanje, jer Magic je velika zvijezda. Moglo se vrlo lako desiti da kažeš nešto i da se onda nađeš na udaru javnosti, govorio je Mark Price igrač Cavsa.

"Razmišljao sam da uzmem telefon, nazovem Magica i kažem mu da možda ne bi trebao igrati All-Star utakmicu.To je bila njegova odluka, ali All-Star utakmica je nagrada za igrače koji su imali sjajan prvi dio sezone. Neki koju su nagrađeni će se osjećati loše. To će biti medijski cirkus" razmišljao je tako stara prznica Charles Barkley.

Bez obzira što Magic te sezone nije odigrao niti minute, navijači su masovno glasali, žudeći za još jednom utakmicom od jedne od najomiljenijih ličnosti u povijesti lige. David Stern komesar lige je obavio mali milijun razgovora, konsultacija s liječnicima, kako bi bio uvjeren da su ostali igrači sigurni. Jer procenat da se netko eventualno zarazi je bio jako mali, ali opet. Jednostavno, igrači su "cvikali". Kako se ponašati, kako pozdraviti Magica, kako razmijeniti neizostavni "high five" u košarci.

I danas priče kruže kako je Isah Thomas održao sastanak s igračima, nakon kojeg ipak svima bilo malo nešto lakše. Tim Hardaway, koji je dobio drugi najveći broj glasova te godine, mjesto startera je ustupio baš Magicu. 14.272 sretnika su te nedelje imali priliku pozdraviti Magica Johnsona. Koji je "još uvijek živ" i koji "izgleda sasvim normalno". Don Nelson je vodio Zapad, na parket su ovim redom izlazili Tim Hardaway, Jeff Hornacek, Dan Majerle, Dikembe Mutombo, Hakeem Olajuwon, John Stockton, Otis Thorpe, James Worthy, pa onda startna petorka. Karl Malone, Chris Mullin, David Robinson, Clyde Drexler nakon čega je uslijedio standing ovation koji je potrajao skoro dvije minute. Naravno, posvećen Magicu.

U međuvremenu je s druge strane terena prišao čovjek, taj sjajni igrač Pistonsa, s mudima do parketa, Isah Thomas, zagrlio Magica i poljubio ga. Naravno da su za Thomasom krenuli Jordan, Ewing, ostalo društvo s Istoka. Kada se su svi pozdravili, vidjelo se na Magicovom licu jedno olakšanje, kamere su snimile i njegov uzdah. Mogao je odahnuti i okrenuti se utakmici, magiji koja će potrajati nešto malo manje od dva sata.

I koja će se završiti na najbolji način, ili da budemo precizniji koja će biti zaključena tricom, Magicovom trećom te večeri. Ali prije toga se Magic "obračunao" s Thomasom i Jordanom jedan na jedan. Thomasa je u obrani uništio, lopta nije dotakla obruč. Jordan išao na svoj karakteristični šut unazad, nije prošao. I onda posljednji napad za sva vremena, napad koji vam ostaje u sjećanju, ako volite NBA ligu. Na 14.5 sekundi prije kraja iz okreta pred očima Isiaha Thomasa. Za slavlje Zapada 153:113. Pogađajte tko je bio MVP.

Više nije bilo smisla da se igra.To je bilo to. Magic je bio onaj stari, Magic je i dalje bio "samo" Magic. Publika u dvorani, oni koji su gledali uz tv utakmicu opet su na trenutak osjetili jedan dijelić njegove magije koji je godinama vodio i predvodio nikada ponovoljeni "Showtime" iz starog Foruma.

Ono kada krene u kontru pa gurne loptu Worthyju bez gledanja, ili iza glave je ostavi AC Greenu.Bila je to ona stara magija, ista stara živa, energična, dominantna, dinamična magija.

"Riječi su strašno puno značile, ali osjećanja su ta koja se najviše računaju.Nikada neću zaboraviti te zagrljaje. Ta utakmica je značila puno ljudima koji su imali isti problem kao i ja. Koji su bili HIV pozitivni. Utakmica je pokazala da ti ljudi mogu nastaviti živjeti i voditi produktivan život. NBA i ta All-Star utakmica je mijenjala povijest bolesti, ljudi su nešto naučili. Prvo su me navijači izglasali, komesar David Stern mi je dozvolio da igram, a onda su se neki igrači počeli osjećati pomalo nelagodno. Nisu znali da li mogu da igraju protiv mene, šta će se desiti, dok su se neki ljudi pitali: "Zar on može da igra"? Kada sam pogodio te tri trojke u četvrtoj četvrtini, ljudima sam pokazao, Magic se vratio, može da igra, u redu je. "Da, možete igrati protiv njega, ništa vam se neće dogoditi,” rekao je Johnson.

Danas nakon toliko godina Magic objašnjava način svoje borbe: "Nikad nisam mislio da ću umrijeti. Taj moj stav je bio način moje borbe. Kao osoba se nisam promijenio. Ostao sam taj vođa koji je bio uvijek na terenu. Tip koji sve pokreće, koji se nikada neće promijeniti. Ta utakmica u Orlandu mi je spasila život" reći će danas Magic.