Kraj kalendarske 2012. je jako blizu, tu odmah iza ugla. U ove blagdansko vrijeme, putem moderne tehnologije i najnovijih dostignuća, skoknuli smo do jednog Mostarca s trenutnim prebivalištem u Istanbulu.
Bojan Bogdanović je član kluba koji ima najviše registriranih navijača na planetu, igrač je turskog Fenerbahčea, rođeni Mostarac, koji polako počinje izrastati u pravu košarkašku zvijezdu na euroligaškom nebu.
Razgovor s 'Babom', nadimkom koji ga prati jos od prelaška u zagrebačku Cibonu, počeli smo blagdanski, ležerno, klasičnim mostarskim upadom:
Babo, kakav si?
-Dobar, pravi, kako je kod vas?
Jesi li zadovoljan trenutnim statusom u ekipi Fenerbahcea, s obzirom da je na početku sezone novi trener, Talijan Simone Pianigiani, tvoje usluge proglasio nepotrebnima?
- Istina, nakon odlaska Nevena Spahije, Pianigiani je doveo nekoliko svojih igrača sa sobom i mada mi nikada to osobno nije priopćio vidio sam da ne računa bas previse ozbiljno na mene.
No s obzirom da sam jedan od malobrojnih igrača koji je ostao od prošle sezone, te malo bolje poznajem situaciju u klubu i ekipi, vrlo brzo sam mu na terenu pokazao da je u zabludi, pa sam sada i kod njega svojim igrama i partijama izborio prvu petorku, te dokazao da je njegovo mišljenje o meni bilo malo previše podcijenjeno. Inače, mislim i da je konkurencija, tj. igrači koje imam na svojoj poziciji, urodila plodom, odnosno od mene izvukla ono pravo, mada mislim da mogu i puno bolje od ovoga sto sam do sada prikazao u ovoj sezoni.
Što se to događa u ekipi koja je nakrcana sve samim velikim i dokazanim imenima Eurolige? Imate vjerojatno najveći budžet i najduži roster u ovom natjecanju, a Top 16 izborili ste tek u posljednjoj, teškoj i neizvjesnoj utakmici na svom terenu s uvijek neugodim Cantuom?
- Nikada nije lako preko noći praktički promijeniti cijelu ekipu, dovesti novog trenera i privikavati se na drukčiju filozofiju igre u odnosu na proslogodisšnjeg trenera Spahiju. Puno vremena je potrebno da se pohvataju konci i da se izgradi kemija s kojom smo od početka imali problema. Uz Euroligu igramo i sve jače domaće prvenstvo u kojem je sve manje lakih utakmica, a skoro svako gostovanje igramo na vrućim terenima, pred velikim brojem gledatelja koji su uvijek napaljeni i gladni Fenerova skalpa. Mislim da i kroz tu ligu rastemo iz dana u dan, a uvjeren sam da cemo i u nadolazećim utakmicama u Top 16 fazi opravdati status jednog od favorita ovog natjecanja.
Valja napomenuti da je Bogdanović u pretposljednjem kolu turskog prvenstva, u ludoj atmosferi velebne 'Sinan Erden' Arene s 23 koša bio najbolji igrač u pobjedi svog Fenera nad vječnim rivalom Galatasarayem, ekipom koja ove godine igra Eurocup, ali rosterom bi bez problema mogla igrati i u Top 16 fazi Eurolige.
I prvo kolo Top 16 faze, pa odmah možda i najteže gostovanje? Barca na plus 22, a Bogdanović najbolji kod Turaka.
- Imena u njihovoj ekipi su dovoljna podloga tvrdnji da se radi jednoj od najboljih momčadi posjednjih godina u Euroligi, a i protiv se vidjelo o kakvoj se momčadi radi. Nema pozicije s koje ne prijeti opasnost, na svakoj su poduplani s vrhunskim igračima, a što je najvažnije, okosnica ekipe im je tu već nekoliko sezona, predvođena jednim od najboljih Europljana u zadnjih petnaestak godina, Navarrom. Jednostavno nismo mogli parirati ritmu koji su nametnuli od početka. Jeste, zabio sam dvadesetak, imao dobru minutažu, ali slaba mi je to utjeha poslije onako uvjerljivog poraza…
Još prije dvije, tri godine su Katalonci, kada si im u dresu Cibone dva puta ubacio po 28 poena bili jako zainteresirani za tvoje usluge?
-Ponuda je postojala i transfer nije bio daleko od realizacije, no stvari su vremenom otišle drugim tijekom i našao sam se u Fenerbahceovom dresu. Ne žalim za tim, život u Istanbulu mi odgovara, a sada sam se već tu i udomaćio. Tko zna što budućnost nosi, ali sam sada fokusiran samo na Fenerbahce, da pokušamo dokazati da su lošije partije bile samo plod početne neuigranosti. Siguran sam da ćemo izboriti četvrtfinale. Recept je da ne gubimo doma pred, možda uz Pionir i najboljim navijačima u Europi i zgrabiti puni plijen na nekom teškom gostovanju.
Kakva je situacija s reprezentacijim Hrvatske, kakve su ambicije?
-Kao i na klupskom planu, ambicije se uvijek moraju postaviti jako visoko. Po završetku ove već sada iscrpljujuće sezone odmah me čekaju pripreme za EP koje ce se igrati u Sloveniji. Mislim da imamo sposobnost i igrače da nakon dugo vremena napokon uradimo nešto više. Mozda zvuči kao fraza, ali vjerujem da kada se igrači koji su silom prilika propustili kvalifikacijski ciklus, vrate i odjenu hrvatski dres, ova reprezentacija ima odlična rješenja na svim pozicijama i da smo kadri pomrsiti račune vjecnim papirnatim favoritima, a i onim koji to uistinu jesu.
Kakav je odnos s izbornikom Repešom? Ljetos je novinske retke punio incident s priprema u Osijeku kada si unatoč njegovoj zabrani, “ osjetio” noćni život grada na Dravi.
-Mislim da je ta priča za nama i da se više ne treba osvrtati na to. Učinio sam ono što nisam trebao, javno sam se ispričao zbog toga i Jasko je ispriku prihvatio. Nisam ja ni prvi ni posljednji koji je bio u takvoj situaciji, a kad sam se vidio s njim odmah nakon tog “incidenta” bilo je sve kao i prije. Ipak je on i pedagog, te je valjda razumio moj potez, kao i ispriku te kajanje zbog toga. Dakle odnos s izbornikom je pravi, na mjestu, kakav i treba biti.
Pratiš li NBA ligu, ekipu koja polaže prava na tebe, Brooklyn Netse, čiji bi dres bar po najavama trebas odjenuti iduće sezone? Obeshrabruje li te činjenica da prošlogodišnji najbolji strijelac Eurolige Mirza Teletović svoje suigrače uglavnom bodri s klupe, nerijetko i s tribina?
- Iskreno, NBA pratim onoliko koliko bi silne obveze dozvoljavaju, a ovo sto se događa s Mirzom ni samom mi nije jasno. Ne mogu vjerovati da lanjski najbolji krilni igrač i strijelac Eurolige ne može dobiti neke značajnije minute tamo. Doduše, ni konkurencija na njegovom mjestu nije baš bezazlena, dapače, ali opet, tako skupo platiti igrača, a zakovati ga na klupu, nema smisla.
Najiskrenije, malo toga me može obeshrabriti vezano za košarku. Znam koliko mogu i znam da mogu još dosta napredovati u svojoj igri, tako da ni na eventualni odlazak preko Velike bare neću otići sa strahom i zebnjom već prepun samopouzdanja u vlastite mogućnosti. No, NBA je jos daleka, mora se tu posložiti još i dosta nekih stvari nevezanih za košarku, a ako bih odlazio, htio bih otići nakon sto podignem pehar namijenjen pobjedniku Eurolige.
Jesi li raspoložen da nam nešto kažeš o glasu koji te bije, a to je da si “noćna ptica”, ili što bi rekle kolege iz hrvatskih tiskovina, da voliš zatvarati noćne klubove, da često gledaš “dno čašice”...?
- Nije mi nikad padalo na pamet da tajim da volim izaći s društvom i dobro se provesti. Ustvari, ne poznajem nikog tko to ne voli, posebno mojih godina. Mislim da takve osobe koji to ne vole nisu potpuno normalne (smijeh). Novinari uvijek od muhe prave slonove, pa se tako i moj slučaj, posebno nakon ovog ljeta i situacije o kojoj smo maloprije pričali, rastegnuo unedogled.
Da sam takav kakav se piše, ne vjerujem da bih svaki dan bio spreman na treningu, ne vjerujem da bih bio u stanju pružati partije kakve pružam. Javna sam osoba i kao takav, svaki moj potez bit će praćen s velikim povećalom. Nisam se još navikao skroz na to, ali mi polako polazi za rukom. Evo, znam da ćes i ti sad svašta napisat', pa se ne sekiram zbog toga (smijeh).
Pratiš li općenito stanje u Mostaru i Zrinjskom, klubu u kojem si odigrao svoje prve seniorske minute?
- Naravno, pratim Zrinju i u košarci i u nogometu. Konkretno, strašno mi je drago da se nakon duže stanke na mjesto prvog trenera vratio Zela (Nedjeljko Zelenika), jedan od ljudi koji je zaista zaslužan za moju karijeru jer me kao juniora stavio u prvi tim i pustio me da igram. Vidim da i sada u ekipi ima mladih igrača iz Mostara, a Zela je oduvijek za takve imao smisla i sluha.
To me naročito veseli i zbog toga ih pratim više nego što i sami misle (smijeh). Super je što je u ekipi tako velik broj naših poletaraca, to je jedini put ka stvaranju jake ekipe, s obzirom da svaki klub kuburi s financijama, proizvodnja igrača je najbolji lijek za takvo stanje. Vidim da su sada dobili u Višegradu bez pola ekipe, a da su ovi golobradi momci 'dali ruke‘. Pošto znam o kakvim se gostovanjima radi i što je sve potrebno da se pobijedi u gostima, ovaj uspjeh je samim tim još veći. I ovim putem im čestitam i neka nastave putem koji su krenuli, ova staza može donijeti samo dobro i ništa drugo.
Iako si još mladić, jako davno si okusio novac, slavu i izbivanje iz rodnog grada. Planiraš li već svoj život nakon košarkaške karijere?
- Ode ti pravo daleko…Pravo da kažem uopće ne razmišljam o tome. Kanim još dugo da igram košarku. Pred sebe sam postavio jako puno ambicija, ne samo onih vezanih za sport već i privatni život. Znaš kako kažu, bojim se da ih izgovorim naglas, da se ne ureknem. Mislim da kad god završim i gdje god da me život odnese, da ću se uvijek vraćati svom Mostaru, roditeljima, sestrama i prijateljima. Najdraži dio godine mi je onaj kada dobijem malo slobodnog i odem na nekoliko dana, čisto da ih potratim u društvu najbližih i sa svojom rajom koju i ovim putem pozdravljam.
Sam si spomenuo privatni život, obraduj nas s kojim detaljem iz njega, pa da ekskluzivno sve prodamo Storyju, Gloriji, Expressu!
(bez odgovora)
U redu. Nego, što misliš bi li mogao pobijediti oca u tricama? Mi se kladimo na Marija.
-Hahaha!
Tko će osvojiti Ligu prvaka i englesko prvenstvo u nogometu?
-Zna se, jedan i jedini Manchester United i babo Robin Van Persie.
Jesi smio otići na utakmicu omiljenog nogometnog kluba kada su nogometaši Uniteda nedavno gostovali protiv Galatasaraya?
-Ma kakvi, jako sam to želio jer sam imao i vremena, ali ne znam koliko bi meni kao igraču Fenera bilo pametno upasti među fanove Galate. Rivalstvo ova dva kluba davno je prešlo granice sportskog, tako da vjerujem da bih doživio neku neugodnost. Radije sam ostao kući i gledao kako im s drugom ekipom puštamo da pobijede (smijeh).
Poruka za čitatelje portala Bljesak.info na kraju?
-Želim svima sve najbolje za Božić i Novu godinu i da vam se ostvari sve ono što sami sebi želite i navijajte, s obzirom da više nema nasih predstavnika u Euroligi, za Fenerbahce!