Bivši igrači optužuju upravu: Plaćate danak lošim procjenama

Neobična je sudbina Zrinjskog, donedavno jedinog mostarskog košarkaškog prvoligaša koji to odnedavno – više nije.

Neobična stoga jer je klub dok nije bio pretjerano ambiciozan uspio bivati relativno uspješan, barem u bosanskohercegovačkim okvirima, a onda kada su se ambicije strašno povećale, rezultati su se obrnuto proporcionalno srozavali.

Do 2008. Zrinjski je pod vodstvom domaćeg stručnjaka, svog bivšeg trenera Nedjeljka Zelenike i s relativno jeftinom momčadi, u kojoj su dominirali mostarski igrači, uspijevao biti stalni sudionik Lige za prvaka, nerijetko igrati polufinale prvenstva ili kupa. Istina, to su bili najveći dometi te momčadi, jer pokraj Širokog i Bosne o Jadranskoj ligi Zrinjski je mogao sanjati. U gostima je Zelenikina momčad rijetko pobjeđivala, no zato je kući rijetko gubila jer je i dvorana znala biti često popunjena.

No, 2008. godine uprava je odlučila da to nije dovoljno. Zeleniku su “maknuli” dok je on, nesvjestan promjena koje se spremaju, bio s juniorskom reprezentacijom BiH u Mađarskoj. Na mjesto trenera došao je Rudolf Jugo, novi igrači postala su poznata imena poput Josipa Sesara ili Borisa Džidića i počelo se govoriti o “brendiranju kluba” i o “velikom Zrinjskom”.

Sve bi to bilo u redu da od te godine nije počela silazna putanja na rezultatskom planu. Prvo je Zrinjski ostao bez polufinala, zatim bez Lige za prvaka, a vrhunac, bolje reći dno, došao je ove sezone ispadanjem u niži rang.

Terzić: Hvatao sam se za glavu zbog njihovih poteza

Zanimalo nas je što o tome misle akteri onih vremena kada je Zrinjski redovito bio treća ili četvrta košarkaška momčad u BiH, usput privlačivši publiku u dvoranu koja je posljednjih sezona redovito bila prazna. Kako je moguće da toliki broj mostarskih košarkaša igra uspješno vani, a mostarska momčad puna igrača sa strane ispada u niži rang.

Bivši trener Zelenika odbio je dati komentar, ne želeći se miješati u politiku ljudi koji su ga smijenili prije četiri godine, ali zato su drage volje pričali njegovi bivši igrači.

- Krive su pogrešne procjene ljudi iz kluba. Zaobilazili su Zeleniku koji je dobar trener, a uz to domaći čovjek kojem je stalo do kluba, a dovodili su trenere sa strane koji, normalno, gledaju svoje interese. Kada sam čuo da dovode Dejana Parežanina, uhvatio sam se za glavu, jer sam znao kakav je on trener. Sada znaju i oni, kaže Goran Terzić, tih godina jedan od najboljih igrača Zrinjskog.

Bio je ljubimac navijača Zrinjskog i njegova snaga, a igrajući za tu momčad zadobio je ozljedu koja mu je naprasno prekinula karijeru. Danas radi kao pomoćni trener u Vogošći.

- Ne znam kakvo je stanje u klubu, na to mogu gledati samo sa strane i dati svoje mišljenje. A ono je da su se trebali držati onog od prije pet godina kada smo mi igrali, dakle da igraju domaći igrači uz nekoliko pojačanja sa strane. Žao mi je samo što je moj bivši suigrač, sjajan momak Vedran Filipović, na kraju ispao taj koji je bio na klupi kad je Zrinjski ispao, a on nije ni za što kriv.

Mršić: Krivo je par ljudi iz kluba

Slično razmišlja njegov bivši suigrač, također dugogodišnji važan igrač mostarskog Zrinjskog Ante Mršić koji danas živi u Zagrebu.

- Nisam previše pratio njihovu situaciju, ali znam što se dogodilo. Tko je kriv? Onih par ljudi za koje svi znaju da su krivi. U naše vrijeme, osim mene i Terzića, svi igrači su bili iz Mostara ili iz Hercegovine. Sada su ih sve maknuli, a maknuli su i trenera Zeleniku koji ih je uveo u Prvu ligu. Zato su sami krivi, ističe Mršić.

Prije sedam godina tada šesnaestogodišnji Bojan Bogdanović startao je u petorci, a ove sezone talenti u koje se klub uzda, Mario Petrić ili Jure Brajković, dobivali su mrvice.

- Ne radi se s mladima dovoljno, niti u prvom sastavu ima Mostaraca, barem onih koji imaju važnu ulogu. Mene su dolazili prijatelji gledati, Filipović, Pandža i ostali su također imali prijatelje na tribinama, a uz ostale gledatelje dvorana bude lijepo popunjena. Ove godine sam pratio i čitao kako su se utakmice igrale pred 30, 40 ljudi. Koga gledati onda? Ove što gube od Vogošće?, poručuje Bogdanović iz Turske.

Da smo mišljenje potražili kod još ponekog člana Zrinjskog koji je 2005. igrao polufinale, ono bi sigurno bilo, ako ne isto, onda jako slično gore ponuđenima.

Volarić: Klub je htio najbolje, ali radio je pogrešno

One malobrojne kojima je jako stalo do mostarskog Zrinjskog najviše boli činjenica što su mnogi bivši igrači ili treneri danas marginalizirani. Primjerice, Ilija Volarić, trener koji je košarkaški “odgojio” veliki broj košarkaša, da spomenemo samo Bojana Bogdanovića ili Marina Rozića, danas vodi tek školu košarke.

- Za napraviti korak naprijed u košarci potrebne su godine rada, ne traju ciklusi uzalud četiri godine. Za korak natrag, dovoljna je tek jedna pogrešna procjena, kaže Volarić koji smatra da je klupska politika bila pogrešna jer je bila usmjerena na dovođenje neprovjerenih igrača sa strane, a zanemarivali su se domaći dečki.

- Ljudi iz kluba su imali najbolju namjeru. Nitko im ne može osporiti želju, ali nemoguće je držati korak sa Širokim, što su oni htjeli. U Mostaru nema uvjeta ni novca za to, a Široki ima sve, dodaje Volarić.