Od BiH uspješnije majušni San Marino i Malta; Albanija za BiH sportska sila

Mada sumnjamo da će Olimpijski odbor BiH po svom ''dobrom'' običaju napraviti ozbiljnu analizu nastupa na 17. Mediteranskim igrama u Mersinu u Turskoj, svi pokazatelji govore da je to bio pravi potop.

Osvojene su samo četiri medalje Amel Mekić srebro, Larisa Cerić bronca (obje judo), te Hamza Alić (atletika) i Džemal Bošnjak (boks) brončane medalje, upola manje nego na prethodnim igrama u Pescari.

Istina, BiH je u bila zastupljena s upola manje sportaša 43, nego u Pescari 86, međutim zar već i to samo po sebi nije neuspjeh?

Zašto se čelnici Olimpijskog odbora nisu izborili za veći broj sudionika, za nastup bar jedne ženske reprezentacije? Zašto su neki izgledni kandidati za medalje poput boćara u minutu do dvanaest odustajali? Sve su to pitanja na koja bi gospoda iz Olimpijskog odbora trebala odgovoriti i jasno snositi konzekvence neuspjeha.

Što reći za nastup na Mediteranskim igrama ako je od BiH uspješnija bila peta najmanja država na svijetu San Marino, koja se prostire na 61,2 četvorna kilometra (!), skoro šest puta je manja od općine Ljubuški, a ima približno isto stanovnika 30.000?!

Ispred BiH je i Malta država s deset puta manje stanovnika i samo 316 četvornih kilometara površine, pa Cipar, Crna Gora, Makedonija koja je prvi puta sudjelovala, ratom zahvaćena Sirija, dok je Albanija s 10 medalja od kojih tri zlatne za našu zemlju prava sportska sila. Jesmo li zaista toliko loši?

Listu uspješnih predvodi Italija 186 medalja od kojih 70 zlatnih (BiH zlata nije vidjela već osam godina), slijedi domaćin Turska 126, pa Francuska 95 medalja, zatim Španjolska, mnogoljudni Egipat, Grčka. Sedma je Slovenija 35 medalja od kojih 13 zlatnih, osma Srbija 34 medalja 12 zlatnih, deveta Hrvatska 27 medalja od kojih 11 zlatnih!

Od ukupno 100 hrvatskih sportaša zahvaljujući četiri ekipna uspjeha, medaljama se okitio čak 81! Malena Crna Gora i Makedonija osvojile su po pet medalja. Od BiH lošiji je samo Libanon s dvije medalje, nedavnim ratom razorena Libija, te sićušni Andora i Monaco koji su ostali bez odličja.

Pobornici statusa ''ne talasaj'' reći će da ni ranija izdanja osim u već spomenutoj Pescari, nisu bila bolja. Međutim, po tri osvojena odličja u Montpellieru i Tunisu i dva u Bariju mogu biti samo loš alibi i ništa više.

U cjelini, 17. mediteranske igre u Mersinu, potvrdile su da bh. sport naprosto juri natrag, unatoč pozitivnom okruženju okolnih država. Jedan od razloga za to svakako je i nonšalancija u tijelima poput Olimpijskog odbora, koja bi trebala brinuti o njegovom unapređenju.

Da je improvizacija ispred svakog plana, pokazuje primjer odustajanja boćara. Bilo je najavljen nastup Mostarca Darija Stojčića i Gruđanina Andrije Ćorluke koji su već osvajali odličja na europskim i svjetskim juniorskim i seniorskim prvenstvima, a samim tim bili bi i kandidati za medalje. Međutim, usvojeno pravilo da tek na trojicu predstavnika nekog sporta može putovati trener osujetilo je njihov nastup.

Tako je primjerice, s nogometašima putovalo šest trenera, dok su 19-godišnji boćari u Mersin trebali ići sami u dva dana i dva leta? Tako je propala izgledna medalja.