Braća i sestre po oružju
Članovi streljačkih klubova u Bosni i Hercegovini (BiH) ne pričaju puno o ratu. Manje-više, svi znaju tko je gdje i na kakav način proveo ratni period. Ne vjeruju da su oni koji dolaze na natjecanja činili zločine i kažu da onaj koji nema čistu savjest ''i ne smije doći među normalne ljude''.
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su sa strijelcima razgovarali na strelištima u Sarajevu i Trebinju. Do riječi dolaze u pauzama tijekom natjecanja, pokušavajući nadjačati zvižduk metaka.
Dvojica reprezentativaca BiH u streljaštvu – Nijaz Šahinović i Spaso Škoro – su i prije rata, u tadašnjoj Jugoslaviji, bili državni reprezentativci. Prijateljstvo i druženje kroz natjecanje prekinuto je ratom. Šahinović je ostao u rodnom Visokom, a Škoro se iz Sarajeva preselio u Trebinje.
Po završetku rata Škoro je odlučio kontaktirati svog prijatelja. Prvo višednevno druženje imali su 2006. godine u crnogorskom gradiću Baru, na seminaru Svjetske sportske streljačke federacije. ''Nijaz je izabrao mene da sa mnom dijeli sobu'', prisjeća se Škoro. Kaže da je prvi susret bio ''kao da su se vidjeli jučer''.
Šahinović je u streljaštvu od 1982. godine i danas je aktivan u Streljačkom klubu Visoko. Škoro je strijelac od 1974. godine i član je Streljačkog kluba Leotar iz Trebinja. Njihovi klubovi dio su Streljačkog saveza BiH.
Opširnije na stranicama CIN-a
