The Manassa Mauler – Prvi pravi prvak

U današnje vrijeme njegov stil bi bio idealan recimo za UFC. Beskompromisan, žestok, prvi pravi priznati svjetski prvak teške kategorije. Sedam godina zaredom držao je naslov svjetskog prvaka. Bio je uvijek spreman za borbu, protiv bilo kojeg protivnika, bilo kada. Čak i na ulici, gdje je i stekao veliko poštovanje. U ranoj mladosti je morao. To je bio njegov način preživljenja.

Jack Dempsey rođen je u Manassi u Coloradu, još tamo 1895. godine. Objašnjavati njegovo podrijetlo je poprilično komplicirano, pa je možda najvažnije od svega reći kako se njegova obitelj preobratila u mormone. Grad u kojem se Jack rodio danas recimo jedva da ima 900 stanovnika, ali je Jack bio do kraja vezan za njega. Njegov nadimak The Manassa Mauler to potvrđuje. Djetinjstva skoro da nije niti imao jer je obitelj bila poprilično siromašna. Klasična priča o preživljavanju na način kako je znao i mogao.

Kopao na rudniku, spavao pored pruge

Pobjegao je od kuće, pa je od svoje 16. do srednjih 20-ih bio klasična lutalica. Nikada nije prosio, niti krao, ali je znao danima putovati vlakom iz grada u grad, radeći bilo kakve poslove. Često je znao spavati pored pruge, nekada i gladan.

''Kopao sam u rudniku, bio mašina za pranje posuđa, čistio cipele, ali nikada nisam krao'', znao je reći Jack koji će novce početi zarađivati i o boksa. Mršavi mladić je bio spreman ''stati na crtu'' bilo kome, u najviše slučajeva se radilo o okladama po barovima raspadajućih gradova Amerike.

'Ne znam pjevati, ne znam plesati, ali znam jako udarati'', to je bila njegova najbolja reklama, kada je krenuo preživljavati od boksa, barem na taj ilegalni način.

'' Znao sam često dobiti batine, pasti. Jesam li mogao ostati ležati? Nisam. Imao sam jednu borbu kada sam srušen jedanaest puta prije nego što sam pobijedio. Jer morate zaraditi koji dolar da bi ste nešto jeli. Bio sam jedan od onih gladnih boraca, mogli ste me udariti komadom drveta, bilo čime, bio sam spreman za sve. Zašto? Zato što sam bio nekada gladan, nisam novca da jedem po dva ili tri dana. Shvaćate...''.

Uništavao je svoje protivnike

Njegova snaga, stil borbe privukli su pažnju, pa je postao profesionalac 1914. godine. Netko je napisao, u godinama kada je profesionalni boks bio "jako mlad". Boksačke statistike iz tih godina teško možemo reći da su bile pouzdane. Ipak, prema nekim onim "službenim", prvu borbu Jack je imao protiv Younga Hancocka 1914. godine u Salt Lake Cityju (a gdje drugo s obzirom na to da je bio mormon).

Nakon trinaest borb, došla je, kažu boksački analitičari, i prva prava protiv Georgea Copelina, koji je navodno bio sparing partner Jacka Johnsona. U ringu se, kako kaže priča, Jack našao tako što je ustvari zamijenio svog brata Bernieja koji se da konfuzija bude potpuna tada borio pod imenom Jack Dempsey, ali ne po svom bratu nego po svom idolu Nonpareil Jacku Dempseyju, prvom svjetskom prvaku srednje kategorije.

Jack je naravno ostvario pobjedu nokautom u šestoj rundi. Nakon što je došao do prvih većih pobjeda, Dempsey se okušao na njujorškoj boksačkoj sceni, ali nije mogao lako doći do meča za naslov prvaka, jer je odbijao sudjelovati u namještenim mečevima. Već tada je naravno mafija imala svoje prste u najvećim boksačkim obračunima, što opet u jednu ruku nije ništa neobično.

Upoznavanje s Kearnsom bilo presudno

Stvari su počele mijenjati kada je Jack udružio snage s Jackom "Doc" Kearnsom u to vrijeme jednako lukavim i uspješnim menadžerom. Koji je dovukao Jacka napokon do borbe za naslov svjetskog prvaka protiv Jessa Willarda. Borbe koja će nači svoje mjesto u povijesti boksa kao sporta. Veliku ulogu u organizaciji ove borbe imao je i George Rickard, koji je nadimak Tex zaradio u vrijeme dok je kopao zlato po Teksasu.

 Zašto ovdje izdvajamo Doc-a i Tex-a? Zato što u to vrijeme nije bilo lako organizarati jedan ovakav meč iz prostog razloga. U većini američkih država boks još uvijek bio zabranjen!

Sedam puta slao protivnika na pod u jednoj rudni

Meč nije mogao biti održan u New Yorku, pa je izabran Toledo u Ohiu čiji je guverner rekao "Da" nakon silnog uvjeravanje dvojice promotora. Po onoj staroj kako se "sve može kad se hoće", napravljen je stadion s drvenim tribinama, a kako je također boks bio ilegalan u Ohiu, rješenje se pronašlo tako što je meč naprosto proglašen ekshibicijom čiji će sudionici biti isplaćeni državnim obveznicama.

Na tek izgrađenim drvenim tribinama našli su mnogi poznati likovi tog vremena, između ostalih i Al Capone kojem kao i ostalima nije smetalo što je timingmeča bio za današnje prilike lud. Počeo je malo iza 16 sati dok je na suncu bilo 40 i više stupnjeva.

Iako je Willard bio favorit, veći, jači, teži, Dempseyu to ništa nije značilo. Pa ni to što je njegov protivnik bukvalno ubio jednog protivnika u ringu, Bulla Younga kojem je slomio vrat žestokim aperkatom. Dempsey je bio neumoljiv, srušio je sedam puta u jednoj rundi tog strašnog Willarda koji više nije mogao stajati na nogama.

Međutim, očito se organizatorima nije isplatilo da sve bude završeno tako brzo, pa su pronalazili načina da vrate Willarda u meč. Willarda koji je bio stanju Salema iz legendarnog "Kuduza". Jer je njegove silne povrede bilo teško opisati, četiri godine ga nije bilo u ringu.

Al Capone ga obožavao

Jack Dempsey svoju je titulu branio još nekoliko puta, odnosno sve dok nije naišao na Genea Tunneya. Na stadionu Sesquicentennial 23. rujna 1926. godine našlo se tada nevjerojatnih 120.000 gledatelja koji su bi uvjereni da će veliki prvak, srediti bez problema Tunneya zaboravljajući činjenicu da se Jack nije borio tri godine. I to ga ja koštalo poraza. Pa su onda vrlo brzo promotori krenuli u organizaciju novog meča, ovaj put u Chicagu. U meču koji je ostao za sva vremena poznat pod nazivom „Long Count“.

Ovaj put je svoj doprinos najboljoj mogućoj najavi dala i mafija, jer je meč iz njihovog kuta bio okršaj dviju najvećih gangsterskih organizacija na Istočnoj obali: talijanske iz južnog Chicaga koju je vodio Capone i židovske iz Philadelphije na čelu s bivšim boksačem Maxom Hoffom. Iako zvanično niti jedan niti drugi nisu bili povezani. Čak je Jack imao tolika muda da odbije Al Caponea koji se nametao kao menadžer, dok je recimo Tunney bio dužan neku lovu Hoffi. Tako da je tu bilo svega i svačega. Od toga tko će suditi, kakav će biti ring, koliko rundi će trajati meč.

The Long Count

Na Soldier Fieldu 22. listopada 1927. je bili prisutno skoro 105.000 gledatelja, s 2.658.660 dolara prometa oboren je rekord prihoda na ulaznicama za bilo koju vrstu priredbe. U sedmoj rundi Jack je srušio Genea, nakon čega sve postaje kako se to kaže povijest. Priča nad pričama. Zašto Jack nije otišao u neutralni kut, koliko je trajalo brojanje suca Davea Barryja? Koji se opet očito nije ponašao isto kada je nokautiran Dempsey u sljedećoj rundi. Tunney je pobijedio na poene, Jack se više nikada nije vratio u ring. Jedan je od najboljih teškaša u povijesti boksa i uz Babea Rutha jedna od prvih megazvijezda američkih sportova, otišao je uz poraz.

Je li mafija odigrala svoju ulogu? Nije nemoguće. Ali za mnoge je i pored tog poraza ostao prvak, boksač koji je mijenjao povijest boksa, Jack Demspey.

Boksač koji je obarao protivnike, rekorde u svoje vrijeme, ali i ispadao iz ringa na pisaće strojeve novinara da bi se vraćao i pobjeđivao nokautom. Glumio u filmskim serijalima poput Dardevil Jack, ženio veliki filmske dive tog vremena Estelle Taylor i Hannu Williams.

Jack je 1935. otvorio restoran točno preko puta Madison Square Gardna u New Yorku. Restoran u kojem su snimane neke scene za prvi dio trilogije "Kum". Živio je u New Yorku do svoje smrti, 31. svibnja 1983.

''Bio sam prilično dobar borac. Ali novinari su me učinili sjajnim'', znao je reći jedan od najvećih, prvi pravi svjetski prvak teške kategorije. Boksač koji je stvarao povijest ovog sporta.