Plivao na Olimpijadi, na filmu šamarao negativce

Malo je nedostajalo da u Helsinkiju 1952. godine izbori finale na 100 slobodno. U kvalifikacijama je plivao 58.08, u polufinalu je ostao zamalo kratak. Šest stotinki. Bio je za nijansu sporiji 58.09, što nije bilo dovoljno za finale. 

Četiri godine kasnije Melbourne je bio domaćin Olimpijskih igara, Carlo Pedersoli je opet nastupio u istoj disciplini. Ovaj put je bio nešto brži u kvalifikacijama 58.05. U polufinalu je podbacio. Imao je najslabije vrijeme (59.00).

Prvi Talijan ispod sekunde na 100 slobodno

Carlo Pedersoli je godinama bio jedan od najboljih plivača Italije u ovoj disciplini, ali to nije uspio okruniti medaljom s Olimpijade. Za razliku od recimo Mediteranskih igara gdje je 1951. godine uspio doplivati do srebra. Tih pedesetih godina Pedersoli je bio velika plivačka zvijezda Italije. Vrhunac nisu bila velika takmčenja, već jedno manje održano 19. rujna 1950. u podnožju Apenina, mjestu Salsomaggioreu.

Tamo je Carlo postao prvi Italijan koji je plivao 100 metara slobodno ispod jedne sekunde. Do tada je rekord držao legendarni Celijo Brunelleschi isplivan dvije godine ranije u Firenzi. Brunelleschi je bio na rubu, 1:00.00. Carlo je išao brže 30 stotinki, međutim problem se pojavio. Navodno na bazenu nije bilo dovoljno sudaca, pa je rezultat ostao "u zraku". Ali ne zadugo, tek 24 sata. Jer je na istom mjestu organizirano novo takmičenje, suci nisu bili problem u drugom pokušaju, Pedersoli je pokazao da ništa nije bilo slučajno dan ranije. Opet je išao ispod sekunde (59.50), kasnije je negdje doduše neslužbeno plivao za to vrijeme nevjerojatnih 57.70.

"Valjda je tako moramo biti. Rođen sam u Napulju, kao malog dječaka s nekih 4-5 godine, bacili su me i morao sam se popeti ponovo na brod. Uspio sam, klicao mi je cijeli grad Seiano, osjećao sam se kao heroj. Danas je to nezamisliva metoda, danas bi to bilo surovo."

Cigarete veliki problem

Još kao mladi junior počeo je osvajati naslove prvaka, plivao je bolje od mnogih seniora. Za naslov prvaka 1943. godine, dobio je kućni ogrtač. Carlo nije bio materijalista i zbog tog se bavio plivanjem ili je plivanje postavio na prvo mjesto pored ragbija i boksa u kojem je također bio jako uspješan. Ponajviše zahvaljujući svojim fizičkim predispozicijama.

Najveći problem su bile cigarete koje nije mogao ostaviti i skok u vodu. Treneri i on sam su pokušavali popraviti start. Redovno je udarao stomakom prvo, gubio je stotinke. Mnogi su bili uvjereni kako bi Carlo bez cigareta i tim boljim startom bio među najbolja dva, tri plivača na svijetu tih godina.

Pedersoli je sve nekako olako shvatao, nije bio fokusiran niti na jedan sport. Imao je tu prednost u odnosu na ostale što se poprilično lako spremao za velika takmičenja. I nije se sportom bavio zbog novca. Mogao je birati kako će putovati na velika takmičenja, ali je uvijek bio uz svoju ekipu, nikada se nije izdvajao. Jednom priliko se Carlo podsjetio nastupa na Olimpijskim igrama.

"Nevjerojatan je osjećaj biti dio olimpijskih igara. One za mene predstavljaju ono što milijuni ljudi ne mogu doživjeti. Kako bih otišao onamo, odustao sam od tri diplome, kemije, prava i sociologije. To je privilegija za malo ljudi, ponosan sam. Sudjelovanje na olimpijskim igrama san je svakog sportaša. U to sam doba toliko volio sport da sam se bavio gotovo svime. Uz plivanje, ragbi i vaterpolo išao sam na jedriličarske regate u Venezueli, gdje sam živio četiri godine, te na autoutrke s Alfa Romeom kada sam bio u SAD-u. Nikada nisam bio posebno ambiciozan. Redovni treninzi nisu bili moj stil. Da sam se više trudio, postao bih mnogo bolji plivač i otišao mnogo dalje", rekao je rođeni Napolitanac u intervjuu za APA u svom stanu u Rimu jednom prilikom.

Igrao i vaterpolo 

Jednostavno, Carlo je bio nevjerojatno talentiran. Mogao se jednako uspješno baviti bilo kojim sportom, uz plivanje tu je bio u vaterpolo. Počeo ga je igrati s nekih 17 godina. U početku pravila nisu dopuštala da se može baviti vaterpolom profesionalno, pa je igrao samo prijateljske utakmice za ekipu Lazija. Da se kojim slučajem pravilo ranije promijenilo, vjerojatno bi na plivačke uspjehe dodao još koju medalju iz vaterpola. Ovako je relativno kasno zaigrao za reprezentaciju.

Igrao je centra, teško ga je bilo zaustaviti, potopiti. Španjolcima je jednom prilikom utrpao pet komada. I uzeo je zlato s Italijom na Mediteranskim igrama 1955. godine. Tri godine prije nego što će završiti njegova sportska karijera. I početi ona svima daleko poznatija. Glumačka Bud Spencera.

Kako je udarao Bud Spencer

Teško je nabrojati sve filmove u kojima se proslavio. Bilo sam, bilo u duetu s Terenceom Hillom. Počelo je sa westernima, nastavilo se akcionim komedijama. Od "Bog prašta ja ne", do "Par nepar" "Pazi da ne bude gužve", "Banana Joe", "Bombarder", do kasnijih nešto modernijih ciklusa "Detektiva Extralargea"

Imao je neki poseban stil udaranja. Jedni šamarom je znao oboriti desetoricu. Ili recimo zakucati šakom odozgo. Zaradio je velike novce, imao svoju aviokompaniju. Svirao je klavir i saksofon, pisao pjesme. Jednom prilikom je izjavio;

"U životu sam radio sve. Nisam bio samo tri stvari: baletan, džokej i političar. S obzirom na to da prva dva posla ne dolaze u obzir, bacit ću se u politiku." I onda je ušao u stranku Silvija Berlusconija. Preminuo je 2016. godine.