Pele, Kaiser, Mick Jagger, Cosmos u New Yorku

Showtime. Stupac A Magic, stupac B Jack Nicholson. Krajnje rješenje - Los Angeles Lakersi. Druga polovina osamdesetih.
Ogromne količine spektakla. Stari Forum, zalizani Pat Riley, Magic, Jabbar, gomila velikih faca u prvom redu, odmah uz parket.

Showtime bilo da igraju Lakersi bilo da su u provodu. Nemoguće je bilo proći "neokrznut" u Hollywoodu. Najgore je prošao Magic iako " kako smo živjeli tih godina dobro nismo svi pokupili AIDS" reći će mrtav hladan tvorac jednog drugog showa, legendarni Arsenio Hall.

Međutim, prije Lakersa su bili neki "drugi" Lakersi. Netko će reći nemoguće. Da, da moguće je. Samo na drugoj strani Amerike. Opet je druga polovina, ali sedamdesetih. U sportu koji nikada tamo neće biti dalje od petog mjesta

Svi znamo koja su prva četiri, svejedno kako ih poredate. U to vrijeme igrala se "neka" liga pod nazivom NASL (North American Soccer League). Soccer, pa još utakmice koje traju devedeset minuta. Čitavo jedno poluvrijeme 45 minuta, bez reklama i još neki remi na kraju. E to ne može. Nije u skladu s američkim pogledima na sport.

Braća Ertegun i Steve Ross

Pa su recimo tako izmislili penale. I to kao u hokeju, ono kreneš s centra, imaš određeno vrijeme da loptu provedeš do kaznenog prostora pa šutiraš. I dobro, Atlanta je prvak jedne sezone, Kansas City druge, ali ništa. Puno igrača, amatera, poluamatera, jednostavno nogomet ne može tako funkcionirati i nikada nije.

Međutim u to vrijeme su oko "soccera" nešto pitali Steve Ross, direktor Warner communicationsa (Warner Bros Pictures, DC comics, Mad magazin), dok su braća Ertegun, direktori u izdavačkoj kući Atlantic Records namirisali da bi nešto moglo biti od te priče. I more se moralo malo uzburkati, monotonija razbiti. Ne malo, nego dobro.

Ross je u to vrijeme imao prste u svemu. Prvi svjetski mogul kako se to kaže. Pokrenuo je revoluciju kablovske televizije, kupio kompaniju koja je lansirala prvu konzolu za video igre i pomogla da se strip integrira u industriju zabave. Bio je to moćan čovjek, koji je volio da bude na čelu svake industrije u koju se upustio. Nitko u suštini nije znao što se valja iza brda.

Dovesti Pelea

Jer je komesar NASL-a, Phil Woosnam skoknuo do Meksika kako bi malo uživao gledao čaroliju Svjetskog prvenstva. Ustvari, jedan od braće Ertegun će pokrenuti priču o stvaranju NY Cosmosa. To je bio ustvari jedini uvjet da Nesuhi ne napusti kompaniju nakon što se posvađao s Rossom.

Početak, kao i svaki, težak je bio za Cosmos. Slabi rezultati, slabo i raje na stadionu, igrači uglavnom amateri, doseljenici. Ross i braća su morali nešto uraditi. I znate kako kad su tajkuni, bogataši u pitanju, lova je najmanji problem. Bilo je samo pitanje tko je meta. A meta je bio nitko drugi do nekrunisani kralj lopte Edison Arantes do Nascimento poznatiji kao Pele.

Pregovori su bili teži nego Daytonski. Jer kako nagovoriti najboljeg igrača svijeta da dođe igrati u Ameriku. Clive Toye, direktor Cosmosa je putovao, letio na Jamajku kako bi gledao Santos, doveo i sam Santos u Ameriku, sve kako bi pripremio teren.

"Profa, reci im da su ludi! Nikada neću igrati ni za koga nakon Santosa! Nema šanse" kratko je Pele pojasnio svom savjetniku, profesoru Juliju Mazzeiju. Ali to "nikada" Clive Toye, direktor Cosmosa nije uzimao za ozbiljno. Pregovori su trajali i trajali...

"Zašto sam ustrajao? Ne znam.Odlučio sam da ću to učiniti. To je bilo sve. Nije bilo pitanje hoćemo li ili nećemo. Morali smo dovesti kralja u New York, u Ameriku" govorio je Toye.

I Kissinger u pregovorima

Čak je u realizaciju transfera bio uključen i čuveni američki državni tajnik Henry Kissinger. On je, naime, prvo uvjerio samog Pelea da mu je bolje prijeći u Cosmos s kojima će osvojiti srce cijele nacije i postati sinonim za taj sport, nego se skrasiti u Europi. I na kraju je pao dogovor. I to kakav.

Morao je potpisati ukupno pet ugovora, s kojima si je s jedne strane osigurao dobre uvjete oko plaćanja poreza i uspio je ostvariti traženi iznos od 5 milijuna dolara za tri godine igranja.

"Sada možete reći svijetu da je nogomet konačno stigao u Sjedinjene Države", rekao Pele kada je potpisao ugovor na prepunoj konferenciji za novinare u Klubu 21. Kolika je gužva bila u tom trenutku najbolje potvrđuje činjenica kako su kamermani potukli u borbi za bolju poziciju.

"Naravno da je novac važan, ali ne želim ovdje da raspravljam o novcu.Svako u životu ima misiju i moj san je bio da jednog dana Sjedinjene Države upoznaju i počnu živjeti nogomet kao i ostatak svijeta. Nisam u formi, ali vjerujem da u ovih 14 utakmica koliko je ostalo do kraja mogu dati 14-15 golova" poručio je naravno na portugalskom Pele. Čarolija, magija koju je imao u nogama će zaludjeti Amerikance. Od trenutka kada je debitirao za Cosmos protiv Dallasa 15. lipnja 1975. godine.

Na Downing stadionu na kojem su se igrale utakmice baseballa. Pa su one dijelove na kojima nema trave farbali u zeleno da bi to izgledalo barem vizualno koliko toliko normalno. Ta utakmice je prošla, ali sve ono što će doći nakon nje, bio je taj nogometni showtime.

Ludnica u New Yorku

Sa svakom novom utakmicom će rasti broj gledatelja, bilo da Cosmos igra kući ili u gostima. Stvar prestiže postaje gledanje utakmica uživo. Prava histerija. Na svakom koraku gdje se pojavi Pele. Nije se puno treniralo, malo se igralo na rutinu, a poslije utakmica, naravno žestoki provodi.

Studio 54 i Grace Jones na bijelom konju. Svi su nastojali biti tu blizu kralja. Od predsjednika Forda, do Mick Jagger, Eltona Johna, silnih glumaca i naravno glumica. Oni koji su imali tu sreću, družili su se s igračima i partijali po stadionima i svlačionicama. Kako je to izgledalo najbolje potvrđuje priča Carlosa Alberta.

Ovaj nekada jedan od najboljih obrambenih igrača u povijesti svijeta i nogometa, je dugo mislio da je Micka Jaggera njihov suigrač koliko ga je često viđao u svlačionici i uvijek se pitao zašto se momku napokon ne pruži prilika da zaigra…

I ono što je najvažnije počeli su i ostali igrači prelaziti preko bare. Jedan za drugim.

"Imao sam sve. Bio sam kapetan Bayerna i njemačke reprezentacije. Imao sam sve. Onda je stigla ponuda Cosmosa i ja sam rekao: "Ne znam, ne znam, ne znam. Onda sam sebi rekao: "Imaš priliku igrati sa svojim idolom. Pele je bio moj idol, kada sam imao 13 godina i gledao Svjetsko prvenstvo u Švedskoj" prisjetio se
legendarni Franz Beckenbauer.

Prva i jedina titula

Tu su još i Carlos Alberto, uskoro dolazi popularni Giorgio Chinaglia sjajni igrač Lazija koji će postati najbolji strijelac NASL. S Peleom, Chinagliaom, Beckenbauerom, Carlosom Albertom, Cosmos uzima titulu, Pele nakon Soocer Bowla zvanično završava svoju igračku karijeru.

Igrala se 81. minuta, Hunt je primio pas od Pelea s lijeve strane, prebacio loptu u sredinu, a nemilosrdni Chinaglia zabija za 2:1.Pele će zadnju zvaničnu utakmicu odigrati baš 1977. godine u tom finalu.

"I nakon tri titule prvaka svijeta, sada se desilo i ovo. Sada mogu da stanem, kao prvak, sada mogu i da umrem. Sada imam sve što sam ikada želio da dobijem od nogometa" rekao je Pele. Mjesec dana kasnije, nakon dvotjedne turneje po Japanu i Kini, Pele je odigrao posljednju utakmicu. Bio je to utakmica koju je gledao cijeli svijet. Na stadionu Giantsa, Cosmos i Santos. Pele je odigrao po poluvrijeme za jedne i druge.

Cosmos je bio u tome periodu možda čak i ispred velikih europskih klubova. Svoje mjesto pod suncem New Yorka su uhvatili Vito Dimitrijević i Mostarac Jadranko Ćela Topić. Kasnije tu dolaze Vladislav Bogičević, Ivan Iko Buljan, nakon odlaska kralja, ostaju Kaiser, svadljivi ali na terenu ubojiti Chinaglia, dolazi strašni Neeskens, Cosmos uzima još tri titule, ali bez Pelea to nije bilo to.

Bez Pelea to nije to

Iako su kroz druge momčadi prolazili vrhunski igrači poput Eusébija, Gordona Banksa, Rodneya Marsha, Geoffa Hursta, Georgea Besta, Johana Cruyffa, Bobbyja Moorea, Gerda Müllera, Rensenbrinka ili Cubillasa, interes je opadao i bilo je samo pitanje kako će se stvari početi urušavati. Klubovi su bili u sve većem gubitku, sve je manje novca bilo za skupe velike zvijezde, interes medija je opao

Bilo je samo pitanje kada će glavni boss, Steve Ross dići ruke. Gazde su počele prodavati klubove, neki su nastavili živjeti i funkcionirati kroz "Indoor Soccer." Liga se raspala zvanično 1984. godine. Chicago Sting je bio zadnji prvak, dok je MVP bio Slaviša Žungul. Sve do 1993. godine se čekalo na neku novu priču.

"Nije postojao poslovni model. Nakon što se Pele povukao, šator se nekako sklopio. Bili smo kao Studio 54. Na trenutak su nas svi htjeli, a onda su krenuli na nešto drugo", izjavio je jednom prilikom Shep Messing, golman Cosmosa. 

Bez obzira na sve, godine Pela i NY Cosmosa ostat će zapisane kao posebne u povijesti nogometa.  U Americi, u ostatku svijeta. Nešto što na takav način nije viđeno više nikada. Tolika količina zabave kroz nogomet. Nogometni Showtime.