Kroz povijest klubovi s prostora Južne Amerike je pratio jedan te isti problem. Imali su jako malo službenih, pravih natjecateljskih utakmica protiv onih najboljih iz Europe ili ostatka svijeta.

Godina su to bili srazovi u Interkontinentalnom kupu, a ni danas situacija nije nešto drugačija. Tu je Svjetsko klupsko prvenstvo, te nešto malo prijateljskih utakmica, ako recimo neki klub iz Južne Amerike doplovi do Europe. 

Najbolji klubovi iz Europe i Južne Amerike igrali su gotovo svake godine između 1960. i 2004. godine, a onda je FIFA uvela Svjetsko klupsko prvenstvo, sa sustavom koji ne garantira da će na turniru igrati pobjednik Cope i prvak Europe.

Prije tri godine je predsjednik Conmebola, Alejandro Dominguez, rekao kako je u načelu postignut dogovor među organizacijama kako bi se vratilo i poboljšalo natjecanje koje se nekada održavalo svake godine. 

''Postigli smo usmeni dogovor i sad moramo sve provesti u djelo. Razgovaramo s UEFA-om o oživljavanju Interkontinentalnog kupa i novog kupa koji bi se igrao između pobjednika Europske lige i Conmebolove Sudamericane", rekao je Dominguez,

Međutim sve je ostalo na tome, s tim da je jedinu promjenu napravila FIFA. Umjesto dosadašnjih sedam, u novom formatu na Svjetskom klupskom prvenstvu sudjelovat će 24 momčadi, od kojih bi osam trebalo biti iz Europe a šest iz Južne Amerike.

Hendikep neodigravanja međusobnih utakmica u prošlosti, klubovi su pokušavali nadomjestiti turnejama. Baš jednu takvu imao je slavni brazilski velikan Santos 1969. godine po bivšoj Jugoslaviji.

U tom trenutku Santos je bio aktualni prvak Brazila i to peterostruki zaredom, osvajač dva Interkontinentalna kupa i dvije Cope.

Međutim, najvažnije od svega, dres Santosa je nosio veliki Pele. Po mnogima najveći svih vremena. Pored njega tu su još bili Gilmar, Carlos Alberto, Edu, Rildo...

Velika partija Lazarevića

U devet dana, Santos je odigrao četiri utakmice, redom protiv Crvene Zvezde, Dinama, Radničkog iz Kragujevca i Željezničara.

Prva utakmica je igrana 10. rujna 1969. godine na beogradskoj Marakani. Prodato je 67.128 ulaznica, što je tada bio novi rekord na jednoj klupskoj međunarodnoj utakmici. Na jednoj strani je bio Džajić, na drugoj Pele, međutim utakmicu je obilježio Vojin Lazarević, bivši igrač Sutjeske koji je postigao sva tri pogotka za Zvezdu.

U to vrijeme, Gilmar je bio najbolji golman na svijetu.

Lazarević je dvije sezone ranije stigao u Zvezdu čiji je dres nosio s prekidima sedam sezona, te se kasnije profilirao u jednog od najboljih golgetera prostora bivše države. Santos je ispustio prednost od dva gola koju su osigurali Pele i dvostruki strijelac Edu već u prvom poluvremenu. 

Dinamo odličan 

Tri dana kasnije oboren je i rekord Maksimira koji je bio krcat. Odlična utakmica, Dinamo također raspoložen, jer ipak je na drugoj strani jedna od najboljih ekipa svijeta u tom trenutku. Dinamo je vodio golom Gucmirtla, mogao je čak i povećati svoju prednost, ali se Santos nekako izvukao, pa je završilo 1:1. Opet je kao i na Marakani Edu bio strijelac za goste. 

Radnički Kragujevac ispred Partizana 

Treća postaja turneje bio je pomalo iznenađujuće Kragujevac. Santos je trebao igrati protiv Partizana, ali su se stvari promijenile, nakon što je Radnički u Beogradu deklasirao Partizan 4:1.

Kako je momčad Santosa već u tom trenutku bila u Beogradu, odlučili su malo skoknuti do Kragujevca. Naravno da je dolazak Pelea izazvao pravu groznicu u ovom gradu. Kiša je donekle pokvarila atmosferu, ali je nekih 7.000 gledatelja uživalo u utakmicu, jer postignuto je čak osam golova. 

Za tu utakmicu Radnički je bio pojačan četvoricom Nišlija - golmanom Miodragom Kneževićem Knezom, Ljubišom Rajkovićem, Ilijom Dimoskim i Vitomirom Dimitrijevićem. Edu je vukao Santos i u Kragujevcu. Tri gola, prvo za 0:1, pa za 1:3. Radnički se uporno vraćao.

Prvo preko Nikolića, pa Paunovića. Završnica je pripala dvojici igrača, Slobodanu Paunovskom i Peleu. Paunovski je kreirao sa dva gola preokret, ali je onda Pele u devedesetoj uzeo loptu na centru i ponudio svoju čaroliju. 

Osim i Musemić protiv Pelea 

Posljednju utakmicu Santos je igrao u Sarajevu. Željezničar je slavio rođendan, a utakmica se igrala 19. rujna.  I Željezničar je imao jednu pojačanje, priliku da zaigra je dobio slavni nogometaš Sarajeva - Vahidin Musemić.

Igralo se na Koševu, a dres Željezničara u tom susretu su nosili Radović, Hrvat, Bećirspahić, Saračević, Hadžiabdić, Bratić, Jelušić, Osim, Bukal, Musemić, Bajić, dok su priliku s klupe dobili Deraković, Janković i Kojović.

Na Koševu je bilo 30.000 gledatelja, a prednost Željezničaru je osigurao legendarni igrač ovog kluba Josip Bukal koji je pretvorio jedanaesterac u gol.

Prethodno je Vahidin Musemić srušen u kaznenom prostoru. To je bio rezultat prvog poluvremena, a Santos je stigao do izjednačenja tek u 78. minuti.

Abel je sjajno prošao po lijevoj strani, asistirao Peleu koji u svom stilu majstorski pogađa iz voleja.

Za kraj protiv Jugoslavije 

Sljedeće godine, Pele je s Brazilom došao do naslova svjetskog prvaka, a onda je 1971. godine zaključio reprezentativnu karijeru.

Posljednju utakmicu za reprezentaciju je odigrao na insistiranje njega samog protiv Jugoslavije 18. srpnja na Maracani pred 150.000 gledatelja.

Jugoslavija je povela preko Džajića u 35. minutu, domaćin je preokrenuo preko Rivellina i Gersona.

Jurica Jerković se pobrinuo za izjednačenje pet minuta prije nego što će veliki Pele podići ruke, skinuti dres i otrčati svoj počasni krug.