Marie Leautey - Žena koja želi pretrčati cijeli svijet

Zapela je negdje u Sloveniji, prije nekih dvanaest dana. Krenula je prema Austriji, ali ima velikih problema s korona virusom i prelascima iz zemlje u zemlju. U zanimljivoj misiji, da "pretrči cijeli svijet". U prijevodu 26.232 km. Do sada su to napravili Jesper Olsen (2005. i 2012.), Rosie Swala Pope (jedina žena, 2008.), Tom Denniss (2013.), Tony Mangan (2014.), KevinCarr (2015.) i Serge Girard (2017.).

Sljedeća bi na spisku trebala biti Francuskinja Marie Leautey, koja se za razliku od gore navedinih mora suočavati s lockdownom i nekim drugim neplaniranim stvarima.

Korona najveći problem

U vrijeme prvog lockdowna, Marie se prebacila iz Italije u Francusku, gdje je provela 80 dana, čekajući da se situacija s koronom smiri. U međuvremenu je malo volontirala pa je završila u Grčkoj. Za sada je 256 dana provela na putu, 218 dana je trčala, 38 dana odmarala.

Ukupno je pretrčala 8.734 ili u prijevodu trčala je 962 sata. Posljednja dionica je bila od Zgornje Polskave prema Mariboru.

''Bilo je kiše, ali mi to ne smeta jer sa se pripremila za tako nešto, trčala sam nekim sekundarnim cestama, stazama za bicikliste. Negdje na pola puta sam dobila poruku od fotografa. Bilo mi je žao zato što pada kiša, ali na kraju sam vidjela fotografije koje su bile sjajne. Svoju misiju nastavlja kada se steknu potrebnu uvjeti'', reći će 42-godišnja Francuskinja koja je na ovaj put, avanturu, nazovite to kako hoćete krenula prošle godine u prosincu.

Krenula od Portugala

Ako se kilometraža usporedi s duljinom maratona, Marie bi trebala istrčati od 650-700 maratona. Neke dionice su izuzetno neugodne, u Australiji, Sjevernoj Americi, pa prelazak Anda. Njen plan je bio sljedeći:

''Prvi kontinent koji sam planirala proći je Europa. Od Portugala do Turske, 7.806 km za 235 dana, krenula sam od rta Rocau prosincu prošle godine kako bih izbjegla niske temperature, pa išla obalom Portugala, Španjolske, Francuske, do Italije'', pojašnjava Leautey, koja se već u Italiji našla u problemima.

Zbog COVID-a je morala stati u Italiji tamo u ožujku, pa je nastavali tek početkom lipnja, ali se onda pojavio problem kako prijeći iz Slovenije u Austriju.

Da je sve bilo kako treba Leautey bi iza sebe imala "odrađenu" Aziju, od Kuala Lumpura do Singapura (400 km, u kolovozu 2020). Nakon toga ide pauza, let iz Singapura za Perth, pa onda prolazak Australije od Pertha do Port Macquariea (5.092 km, od kolovoza 2020. do siječnja 2021.godine). Međutim, stvari su se promijenile. U Grčkoj čeka nastavak svog poduhvata. 

''Čekam da se situacija smiri i odmah se vraćam za Sloveniju, nastavljam tamo gdje sam stala'', napominje Francuskinja, trkačica, amaterka.

Baka i borba za ženska prava

Kako kaže, za sve je kriva njena baka, Yolande koja je imala veliki utjecaj baš na Marie. Kao maloj djevojčici joj je čitala "Put oko svijeta za 80 dana". Istovremeno je baka bila borac za ženska prava.

''Ovo je nevjerojatno uzbudljivo dvogodišnje putovanje od 700 maratona koje želim da napravim. Dugo trčanje odgovara duboko ukorijenjenoj želji za otkrivanjem svijeta. Obilazak svijeta je izraz moje slobode, moje radosti što sam živa, ali i odgovor na moju znatiželju i moju želju za avanturom. Osim fizičkog izazova i ljudske avanture, postoji želja za emancipacijom žena, jer situacija nije ista u svim dijelovima svijeta. Želim dati neku vrstu svog doprinosa, čak sam krenula s prikupljanjem sredstava za kako bi podržala jedno udruženje koje se zove 'Women for Women International''', dodaje Leautey.

Kriva je Olimpijada 2004. godine

Marie se nikada nije ozbiljno bavila atletikom, stvari su se donekle počele mijenjati 2004. godine.

''Gledala sam maraton na Olimpijadi u Ateni, jer je dio staze prolazio ispod mog ureda. Na prvi pogled sam se zaljubila, četiri mjeseca kasnije sam trčala svoj prvi maraton. Prije toga sam se okušala u jedrenju na dasci'', pojašnjava Francuskinja koja je naravno za svoj aktualni pothvat morala odraditi određene pripreme. 

''Pripremala sam se u Australiji gdje mi je nekako klima najviše odgovarala. Za početak sam uglavnom išla između 100 i 120 kilometara tjedno, a onda sam polako to sve podigla na nekih 160 kilometara. Morala sam tijelo pripremiti za napore koji me očekuju.''

Nema sponzore, uglavnom sve radi sama, tu je tek pomoć psihologa odnosno fizioterapeuta koji povremeno prati situaciju kako se ne bi dogodili neki problemi s ozljedama.

''Ja sve ovo financiram sama, svu svoju ušteđevinu sam stavila na kocku. Posao financijske direktorice sam stavila na "čekanje". Opremu koja mi je potrebna, hranu, vodu, elektroničku opremu nosim sa sobom, točnije guram jedna kolica u kojima se sve to nalazi. Otprilike nekih tridesetak kilometara. Važna je uloga i psihologa, posebno jer trčim sama, kada sam izolirana od ostatka svijeta'', naglašava "Lootie", što je ustvari njene nadimak, jer se prezime Leautey teško izgovara na engleskom.

''Stekla sam obrazovanje, imala sam uspješnu karijeru, sada uživam u životu'', riječi su ove zanimljive, ali i hrabre žene koja je pred sebe stavili nimalo lagani cilj. Ima problema, ali ne odustaje i s nestrpljenjem čeka nastavak svoje misije. Misije, koja je za mnoge nemoguća.