Stari lav Kameruna

Kamerun je 1988. godine osvojio Afrički kup nacija. U finalu je savladao Nigeriju 1:0. Velika zvijezda, jedan od ponajboljih igrača Crnog kontinenta se odlučio na povlačenje. Najbolji mogući način. Imao je 38 godina, kao mjesto u kojem će provoditi svoje dane u mirovini izabrao je otok Reunion na Pacifiku 700 km istočno od Madagaskara. Negdje u sjećanju potisnuo je Španjolsku i svoj nastup na velikoj smotri.

Kamerun je skoro napravio iznenađenje, nije izgubio niti jednu utakmicu, ali je Milla kao najveća zvijezda kritiziran, jer u tri utakmice nije zabio gol. Kamerun se nije plasirao u Meksiko, Milla je znao kako nove prilike više neće biti.

''Otišao sam tamo da se malo odmorim, nisam razmišljao previše o nogometu'', sjeća se Milla koji će uskoro dobiti poziv ni manje ni više nego predsjednika države, Paula Biye.

Već je bio u mirovini

Situacija u reprezentaciji nije bila dobra. Claude Le Roy je otišao prema Senegalu, došao je Valeri Nepomniachi iz još uvijek Sovjetskog Saveza. Valeri nije znao ni riječi francuskog, loša komunikacija i situacija u reprezentaciji rezultirala je neuspjehom u Alžiru, na Kupu Nacija samo tri mjeseca prije Italije.

Biya je povukao pokazat će se najbolji mogući potez. Odlučio je pozvati iz mirovine, bolje rečeno zamoliti Millu da se priključi reprezentaciji prije odlaska u Italiju.

Nepomniachi je ostao izbornik. Milla je naravno završio na klupi, nije bilo realno očekivati da netko tko nije igrao nogomet godinu dana, bude starter.

Kamerun je na startu šokirao Argentinu, Milla je dobio devet minuta. Skoro da je njegov nastup prošao nezapaženo, više se pričalo o samoj reprezentaciji.

S klupe pa dva gola Rumunjskoj

Šest dana kasnije, na semaforu San Nicola stadiona u Bariju, stajalo je 0:0, kada je Milla ušao kao zamjena za Maboanga. Osamnaest minuta kasnije, Milla zabija jedan gol, u 86. minuti drugi, Kamerun pobjeđuje Rumunjsku i ide u nokaut fazu.

Senzacija je napravljena, novinari se pitaju, tko je taj Milla, pa čovjek ne igra aktivno, ima 38 godina.

Odgovor stiže brzo. To je "Vieux Lion", Stari lav afričkog nogometa, nekada najbolji igrač ovog kontinenta. Karijeru je počeo u momčadi Eclair de Douala, nastavio u Léopard Douali, prije nego što će prijeći u slavni i puno poznatiji Tonnerre Yaoundé.

Već tada je bio prepoznatljiv kao ubojiti napadač koji je u 261 nastupu uspio postići 164 gola. Sa samo 23 godine ''Stari lav" postao je prvi Kamerunac će biti okrunjen afričkom Zlatnom loptom. Bilo je to 1976. godine.

''Kao i mnogi drugi, i ja sam počeo igrati nogomet dok sam bio u školi u Douali. Igrali smo se u susjedstvu za vrijeme praznika. Roditelji mi nisu dozvolili da igram nakon škole, jer sam morao pomagati u kućnim poslovima. Nekada bih se kasnije znao vratiti iz škole, jer bih ostao igrati sa svojim prijateljima, pa su me roditelji znali kažnjavati. S nekih 13 godina sam se pridružio jednoj drugoligaškoj momčadi. Trener je vjerovao u mene, što je dodatno pojačalo moju motivaciju. Stvari su se mijenjale, roditelji su popustili, svi su bili ponosni na mene. Čak se i moja obitelj sve više poštovala. U početku smo igrali iz zabave, nitko nije mogao očekivati da ću napraviti takvu karijeru'', rekao je u jednom razgovoru Milla sjećajući se svojih početaka.

Nakon priznanja i trofeja doma, Milla prelazi u Europu, Francusku. U vrijeme kada je francuski nogomet bio izuzetno cijenjen. Igrala se jaka liga, bilo je puno velikih zvijezda.

Počeo je u Valenciennesu, nastavio u Monacu, Bastiji gdje je ostao četiri sezone. Dok je nekada veliki Saint-Étienne bio drugoligaš, Milla je bio tu, s Montpellierom će izboriti prvu ligu. Ukupno je prošao brojku od stotinu golova (104 gola).

Poseban ples nakon gola

Službeno karijeru je završio nakon Montpelliera, u vrijeme kada su njegovi suigrači bili Laurent Blanc, Júlio César, Carlos Valderrama. U drugoj sezoni, prvoj nakon ulaska u viši rang, Milla i momčad su završili na trećem mjestu, stigli do Kupa UEFA. A onda je uslijedio odmor, koji mu neplanski prekida predsjednik države.

''Nisam mogao odbiti njegov prijedlog, pridružio sam se reprezentaciji. Čak malo iz zabave, jer ipak sam imao 38 godina, ali onda se dogodilo to. Razmišljao sam idem se malo zabaviti, obradovati naše navijače'', pričao je Milla, dok se dio reprezentativaca protivio pozivu, jer su smatrali da je prestar, da nema što ponuditi.

Osim činjenice da je došao iz mirovine, Milla je navijače očarao i svojom proslavom golova, posebnim plesom tamo negdje uz korner zastavicu. Ples i osmjeh. Valjda je to bila ta zabava o kojoj govori.

''Došlo mi je u trenutku, na stadionu kada sam postigao taj prvi gol. Bio je to instinktivno. Nisam mogao to planirati prije turnira, jer nisam znao hoće li me trener ubaciti u igru, baš kao što nisam znao hoću li postići gol.''

Nije imao neku minutažu, naprotiv niti u jednoj utakmici nije bio starter, ali je postigao četiri gola. Dva protiv Kolumbije su bila posebna, Kamerun je postao prva reprezentacija iz Afrike koja se probila do četvrtfinala SP-a.

''Gledao sam neke utakmice Kolumbije koje mi je dao moj suigrač Valderrama. Vidio sam te neke trikove golmana Higuite i rekao sam Carlosu: 'On te trikove neće moći raditi u Italiji, ako bude igrao protiv nas, jer imamo brze igrače, inteligente'. Dobro smo se pripremili'', prisjetio se Milla. Stari lav će u svojoj 38 godini, drugi put u karijeri postati najbolji igrač Afrike.

Četiri godine kasnije će ući u povijest kao najstariji strijelac na Svjetskim prvenstvima, s 42 na leđima. I onim prepoznatljivim osmjehom.

''Emocije su bile pomiješane, jer sam s jedne strane postavio rekord, dok smo s druge strane svi zajedno bili razočarani nakon eliminacije jer nismo opravdali očekivanja navijača.'' 

Kamerun čeka nekog novog Millu

Službeno je karijeru završio tamo negdje u Indoneziji 1996. godine, iako se nakon Italije njegovo ime povezivalo s engleskim Walsallom. Posvetio se zaštiti životne sredine, osnovao je fondacije koje se brinu o zaštićenim područjima u Srednjoj Africi. Istovremeno je postao putujući veleposlanik Kameruna i UNAIDS-a (Zajednički program Ujedinjenih naroda za HIV / AIDS); koji pomaže podizanju svijesti među mladima iz Afrike o rizicima koje virus predstavlja.

Ipak, pojedini novinari su uspjeli pronaći pojedine informacije koje kažu kako je svoj humanitarni rad Milla zloupotrebljavao, posebno kada su u pitanju pigmeji. I bez obzira na to, za mnoge će Milla ostati jedan od najvećih igrača Afrike, igrač koji je obilježio svjetsko prvenstvo u Italiji. Koji je pokušao igrati nogomet iz zabave kao jedan od rijetkih u vrijeme kada se nogometna karta na različite načine mijenjala.

Iako je Kamerun imao i bolje igrače i veće zvijezde u godinama poslije nego što je to bio Milla, ova reprezentacija još uvijek nije uspjela ponoviti rezultat iz Italije 1990. godine. Možda moraju pronaći nekog drugog "Starog lava", tko zna?