Mali Aberdeen i mladi Ferguson

Aberdeen, šarmantan "grad granita", treći je po veličini u Škotskoj i jedan od najstarijih u Ujedinjenom Kraljevstvu. Grad obilježen granitnom arhitekturom neoklasičnom i neoglotičkom stilu, sa srednjovjekovnim kućama, crkvama, ulicama, trgovima i građevinama s kamenom izvađenim iz okolice.

U prvoj polovini osamdesetih klub iz ovog grada će pisati neke od svojih najvažnijih stranica povijesti. Tih godina je istoimeni nogometni klub predvođen mladim trenerom, Alex Fergusonom pravio čuda, kako u Škotskoj, tako u Europi, a samo je nedostajao trofej u Kupu prvaka pa da bajka bude zaokružena.

Nevjerojatno čvrsta, tvrda, jaka momčad kojom je razbio dominaciju Celtica i Rangersa, pa onda i očarao Europu. Baš kao i njegovi navijači koji su s sjevera Škotske morali putovati brodovima i jednostavno ništa ih nije moglo zaustaviti na putu prema različitim europskim destinacijama. Putovali su, slavili, pili, padali s brodova u more, ali odustajali nisu.

Mladi trener, čvrsta ruka

Ferguson je imao samo 36 godina kada se pridružio Aberdeenu lipnja 1978. godine. Za svog pomoćnika je imenovao Archieja Knoxa iz Forfara, rukave je zasukao i počeo raditi. Kako bi uskoro stvorio momčad kojoj će se svi diviti. Od prvog dana se trudio svoj karakter jednostavno preslikati na momčad. Imao je gomilu mladih igrača
kojima je strašno vjerovao, ali je iz svakog od njih izvlačio maksimum.

Na svakom treningu. Igračima je često sugerirao da su svi, od sudaca preko novinara do navijača druge momčadi, protiv njih i da jednostavno svaki put moraju dati sve od sebe ako žele uspjeh jer mi nitko ništa neće pokloniti.

"Koristio je različite načine, imao je svoju taktiku kako bi izvlačio najbolje iz igrača. Znate kako je to izgledalo? Ako Alex kaže da će šoljica za kavu poletjeti, onda je ona morala poletjeti, nije bilo druge", reći će jedan od najvažnijih igrača te momčadi Willie Miller legenda Aberdeena.

Zahvaljujući Fergusonu Miller se razvio u defanzivca izvanrednih sposobnosti, potkrijepljenih liderskim kvalitetima koji su vukli njegove suigrače. Miller i Alex McLeish, to je bio sjajni defenzivni dvojac na kojem su tih godina mnogi napadači polomili zube.
" Jednostavno, Alex nam je objasnio da ako želimo nešto napraviti s Aberdeenom moramo početi pobjeđivati u Glasgowu, što je bilo i logično jer su tamo Celtic i Rangers, jer se tamo igraju finala Kupova. U to vrijeme mislim da nismo razumjeli veličinu onoga što radimo, posebno u Europi. Niti jedan mali klub kao što je Aberdeen nije uradio ništa slično" naglasio je jednom prilikom Miller.

Willie Miller kao predvodnik

Ferguson niti jednog trenutka nije dvoumio tko će biti lider momčadi.

"Willie je bio kapetan kada sam stigao tamo i kada sam otišao. Valjda i to nešto govori. Nije imao tempo, nije imao visinu, njegova dodavanja nisu bila nešto, ali nitko, baš nitko nije mogao da ga prođe" prisjetio se Ferguson. I nisu tu bili samo Miller, McLeish. Branio je Jim Leighton, Neil Simpson, Neale Cooper i Doug Bell su bili ključne karike u sredini terena, a širina je dolazila od Petera Weira i Gordona Strachana. Mark McGhee, Eric Black i John Hewitt su bili zaduženi za golove.

Pod Ferguson Aberdeen je uzeo tri naslova prvaka, četiri FA Kupa, jedan Liga kup, Kup Kupova i europski Super kup. Iz današnje perspektive, netko će reći kako je to mogao uraditi samo Alex Ferguson i nitko drugi. Posebna priča je bila taj Kup Kupova 1983. godine. U koji je Aberdeen ušao iz pretkola. Tamo su sa ukupnih 11:1 sredili Sion. Pa onda Dinamo iz Tirane i Lech. U četvrtfinalu ih je čekao Bayern. U prvoj utakmici koja se igrala u Munchenu, nije bilo golova.

"Bio sam razočaran, jer nismo pobjedili. A trebali smo zabiti barem jedan gol. Dva puta smo pogodili stativu" govorio je nakon utakmice Ferguson. S pravom je žalio za propuštenim prilikama Ferguson, jer je Bayern bio puno opasniji u revanšu. Vodili su gosti 0:1, 1:2, ali su McLeish i Hewitt preokrenuli sve za dvije minute.

Waterschei Thor nije predstavljao veći problem u polufinalu, pa je Ferguson s svojom družinom stigao do Goeteborga. I Real Madrida.

Srušili veliki Real Madrid

Procjenjuje se da je oko 14.000 navijača iz Škotske krenulo prema Švedskoj. Svim mogućim sredstvima, avionima, brodovima.
Ferguson je prije utakmice iskoristio jedan stari fazon Jocka Steina. Treneru Real Madrida je Alfredu Di Stefanu je poklonio flašu viskija kako bi ostavio utisak da su on i njegov tim samo sretni što su stigli do finala. "Neka se osjeća važnim", rekao mu je Stein. "Kao da ste oduševljeni samo što ste u finalu."

Naravno da je priča u finalu bila nešto drugačija. Već u sedmoj minuti Aberdeen je vodio, ali ne dugo jer je Real uzvratio vrlo brzo.
Uprkos tome što je Aberdeen bio bolji u drugom poluvremenu, rezultat je ostao nepromijenjen, što znači da je meč otišao u produžetke, a sa samo sedam minuta do kraja ždrijeb jedanaesteraca na močvari od terena izgledao je kao vrlo realna mogućnost.

Izmjena stoljeća

Ali onda Ferguson povlači potez koji će obilježiti ovu utakmicu. Pravi izmjenu koja je kasnije okarakterisana kao izmjena stoljeća. Johna Hewitta ubacuje umjesto Gordona Strachana.

"Ferguson je znao da će Hewit zabiti" kasnije su pisali novinari. I jeste, Hewitt je zabio za najveći trijumf Aberdeena u povijesti. Hewitt koji je bio prvi pick prilikom dolaska Fergusona u Aberdeen

Hewitt koji je jednom prilikom vozeći se na trening pretekao automobil u kojem je bio Alex. Ovaj je naravno poludio u svlačionici.

"Sjećam se kako smo bili smješteni u hotelu usred šume. Bio je mir i tišina. Čak je i suprugama rečeno da nas ne zovu na telefone".

Naravno da je slavlje bilo ogromno, wiskeya je tekao potocima, 250.000 navijača je na ulicama Aberdeena slavilo osvojeni Kup.

Pusti pehar, nismo igrali dobro

Ipak ono što se dogodilo nakon što su savladali Glasgow Rangers u finalu domaćeg kupa je posebna priča. Završilo je 1:0. Alex je bio posebno ljut. Nije momčad igrala onako kako je on to želio.

"Ovo je sramota kako smo igrali. Nije me briga za pehar, mi smo ranije postavili neke standarde. Ne mogu prihvatiti da igramo ovako".

Eto tako je izgledao i igrao mali Aberdeen koji je tih godina bio najveći škotski klub. Tako je momčad vodio jedan mladi trener koji je godinama poslije postati i ostati jedan od najvećih ikad. Alex je napravio nešto s Aberdeenom, nešto što više nitko nakon njega nije uspio ponoviti sa jednim takvim klubom.