Bio jednom Kup kupova

Mlađi vjerojatno teško da znaju, dok se stariji ljubitelji nogometa sasvim sigurno sjećaju Kupa pobjednika kupova, natjecanja koje je dugo vremena po kvaliteti dobrim dijelom bilo odmah iza tadašnjeg Kupa prvaka, odnosno Lige prvaka koja će nastati početkom devedesetih godina.

Kup pobjednika kupova je imao svoju draž. Često su i uvjetno rečeno manji klubovi znali dobiti svoju priliku da se probiju među najbolje u Europi. Od 1961. godine do posljednjeg finala koje je igrano 19. svibnja 1999. godine, povijest ovog takmičenja je ponudila gomilu velikih, malih, zanimljivih priča.

Pročitajte još

Njena smrt je i danas velika misterija

Od Slovana iz Bratislave, Magdeburga, Górnika, Dinamo Tbilisija, Aberdeena, West Hama, Fortune iz Düsseldorfa, Carl Zeiss Jene, Standard Liège, Mechelena, Lokomotive iz Leipziga, Antwerpena, Zaragoze...

Na početku samo deset momčadi

Sve je počelo 1960. godine kada su već polako mađarski, austrijski, čehoslovački klubovi počeli gubiti na kvaliteti, ali i na utjecaju među najboljim europskim. Francuzi, Talijani, Englezi su preuzimali primat u novoformiranoj zajednici (UEFA), pa su osnivači nekadašnjeg Mitropakupa odlučili napraviti još jedno takmičenje.

Na ruku im je išla i činjenica da su u tom periodu Real Madrid i Benfica vladalipa će vrlo brzo prije svega Englezi, Škoti, Zapadni Nijemci, ali i ostali prihvatiti Kup kupova. Jer su dobili mogućnost da se ipak domognu jednog trofeja i pokažu svoju snagu u Europi.

Zato smo u prvom izdanju ovog takmičenja imali samo deset klubova, a već u dugom trinaest više. Nakon toga će i Kup kupova preuzeti UEFA. Prvi pobjednik je bila Fiorentina, nakon nje Atletico Madrid.

Nakon Tottenhama sve je povijest

Ipak, kao presudnim za razvoj ovog takmičenja će mnogi izdvojiti 1963. godinu kada je Tottenham u Rotterdamu razbio Atletico Madrid 5:1.

Naravno, veliku ulogu u tom trenutku su odigrali mediji u Engleskoj, pa je Kup kupova već tada postao drugo po snazi europsko klupsko takmičenje u kojem su igrali naravno osvajači nacionalnog kupa osim u slučajevima da kada su pojedini klubovi uzimali duple krune. A svi znamo koliko su nacionalni kupovi nudili prostora za iznenađenja, senzacije. Zato je i u Kupu kupova bilo strašno puno uzbuđenja, senzacija, posebno jer nije bilo kalkulacija, igranja po skupinama.

Slovan, Magdeburg, Mechelen

Šezdesetih godina se posebno sjećaju recimo navijači Slovana iz Bratislave i West Hama. Slovan je tako u finalu 1969. godine savladao Barcelonu u Baselu 3:2.

Svih pet golova je postignuto do 52. minute, dok je četiri godine ranije na Wembleyu Alan Sealey osigurao naslov čekićarima koji su nadigrali München 1860.

U sedamdesetim, Kup kupova su uzimali Manchester City, Magdeburg, DynamoKyiv. Poljski Górnik je na putu do finala uspio eliminirati Romu, Glasgow Rangers, ali u je u finalu Manchester City bio prejak.

Magdeburg je kreirao senzaciju 1974. godine srušivši Milan s Trapattonijem na klupi i Giannijem Riverom na terenu, dok je DynamoKyiv sljedeće godine razbio još uvijek solidni Ferencvaroš 3:0.

Svoje slavne dane kroz ovo takmičenje proživjeli su Dinamo Tbilisi, Aberdeen, Mechelen kroz osamdesete. To finale 1981. godine je bilo posebno zanimljivo, jer su igrale dvije momčadi s "istoka" na "zapadu".

Naime finale u Düsseldorfu je promatralo 4750 gledatelja, nije bilo navijača iz Tbilisija i onih "preko zida" Carl Zeiss Jene. VitalyDaraselia je zabio gol na četiri minute prije kraja za 2:1 Dinama.

Fergusonov Aberdeen je svoje zlatne godine pod vodstvom AlexaFergusonazaokružio velikom pobjedom na Uleviju 1983. godine.

DiStéfano je imao Camacha, Gallega, Juanita, Santillanu, ali su Škoti otišli kući pjevajući. Fergusom je ubacio Johna Hewitta u 87. minuti, a ovaj mu je uzvratio golom za pobjedu u 112.

Totalnu dominaciju Nizozemaca 1988. godine razbio je "mali" Mechelen u Strasbourgu. Ajax je bio nedodirljiv, branio je naslov, do finala je došao s golom razlikom 16:1. Ali to nije smetalo jednog drugog Nizozemca.

Piet Den Boer je bio presudio "svojima". I nije samo on bio Nizozemac na kontra strani. Na klupi Mechelena je bio Aad De Mos, a igrali su još GraemeRutjes, WimHofkens i ErwinKoeman.

Kraj priče u Birminghamu

Nešto manje iznenađenja je bilo u devedesetima, ali svakako se može izdvojiti dolazak Antwerpena na Wembley u finale 1993. godine. Za razliku od Antwerpena svoju priliku je iskoristila momčad Real Zaragoze.

Mohamed Alí Amar poznatiji kao Nayim je obilježio ne samo to finale već i kompletno ovo takmičenje golom u 120 minuti. Nayim je bukvalno s centra lobovao uspavanog Seaman, ostavivši u nevjerici navijače Arsenala.

Pored ovih velikih iznenađenja, naravno tu je bilo i velikih okršaja poput onoga Barcelone i Fortune Düsseldorf (4:3). Ljubitelji nogometa pamte i rapsodiju Zavarova, Blokhina i Belanov na Gerlandu kontra Atletico Madrida (1986) ili trenerski obračun Boškov - Cruijff na krcatom Wankdorfu koji je pripao Barceloni. Tu je i naravno finale ono iz 1991. godine u kojem je Manchester United uzeo trofej Barceloni. To je bio prvi trofej za jedan klub iz Engleske nakon petogodišnje suspenzije.

Posljednje finale su igrali Lazio - Mallorca 1999. godine u Birminghamu.Nedved je prelomio utakmicu svojim golom za 2:1 devet minuta prije kraja.

Ukupno, Barcelona je četiri puta osvajala Kup kupova, dok su ispod Anderlecht, Milan, Chelsea, DynamoKyiv s po dva naslova. Rob Rensenbrink je uspio postići 25 golova igrajući za Club Brugge i Anderlecht.

Do polufinala da, do finala nikad

Kada su u pitanju klubovi s prostora bivše Jugoslavije, u nekoliko navrata su bili jako blizu finala, ali su kao po nekoj tradiciji padali na posljednjoj prepreci. Još u toj ranoj fazi, u prvom izdanju Dinamo iz Zagreba je poražen polufinalu od Fiorentine, baš kao i OFK Beograd 1963. godine od kasnijeg osvajača Tottenhama.

Sljedeći koji je bio u polufinalu je Hajduk 1973. godine. Do polufinala je Hajduk eliminirao Fredrikstad, pa kroz vrlo zanimljive i neizvjesne dvoboje Wrexham i Hibernian, na kraju je Leeds bio bolji za jedan gol.

Dvije godine poslije Zvezda je također stigla među četiri najbolje momčadi, eliminiravši Real Madrid u četvrtfinalu. U revanš susretu polufinala koji se igrao pred 100.000 gledalaca na Marakani Zvezda je imala aktivnih 2:1, ali je Megyesi golom s bijele točke odveo Ferencvaroš u finale. Još su kasnije Hajduk, Zvezda, Rijeka, Partizan zaustavljani u četvrtfinalu, baš kao i Varteks u posljednjem izdanju 1999. godine.

Velež i Borac po dva puta

Od klubova iz BiH, dva puta su u Kupu kupova igrali Borac i Velež. Borac je prvi nastup osigurao kao finalista Kupa Jugoslavije. 1976. godine, Banjalučani su prošli Rumelange iz Luksemburga, ali je u drugoj rundi previsoka prepreka bio jaki Anderlecht koji će i osvojiti te sezone ove takmičenje.

Zanimljivo, Velež je također u prvom kolu Kupa kupova rujna 1981. godine imao za protivnika jednu momčad iz Luksemburga, JeunesseEsch dok se naredni rival zvao Lokomotive Leipzig.

Iako je Velež u Mostar iz Istočne Njemačke došao s povoljnih 1:1, na kraju su gosti prošli dalje nakon jedanaesteraca.Novi nastup Rođeni su imali u sezoni 86-87. Velež prolazi Vašaš, ali ne i Vitošu.

Borac je dvije godine poslije imao velikih 2:0 iz prvog susreta kontra Metalista iz Kharkiva, ali u revanšu to nisu sačuvali, završilo je 4:0 za tadašnjeg predstavnika Sovjetskog Saveza.

Kup kupova je ugašen, ostala je arhiva, ali i malo, jako malo rezerve da bi smo ga nekad u budućnosti opet mogli imati. UEFA je planirala novo takmičenje pod nazivom "Europska liga 2" od naredne godine.

Prema najavama u ovom takmičenju će igrati 32 kluba. Između faze po skupinama i osmine finala igrat će se još jedno dodatno kolo play-offa. Tko zna, možda je i to neki prvi, mali korak.