Magija zakucavanja na All Staru, od Larryja Nancea do danas

Veljača je godinama rezervirana za NBA All Star Weekend. Sve je počelo još 1951. godine. U Boston Gardenu je Istok dobio Zapad 111:94. Ed Macauley je bio MVP utakmice. Moj prvi All Star koji sam pogledao u cijelosti bio je onaj iz Seattlea 1987. godine.

Snimak utakmice se pojavio na VHS kasetama pa je to tako kružilo. Na red ste mogli doći i pola godine kasnije, ali u tim vremena je bilo važno samo je pogledati. Oni koji prate NBA ligu i pamte, to je onaj All Star u kojem Rolando Blackman pogađa dva slobodna bacanja za produžetak. Do prvog koji se pogledao u živom prijenosu proći će četiri godine.

Od tada do danas bi se moglo izdvojiti nekoliko onih koji se pamte, poput recimo onog u Orlandu i opraštanja Magica, produžetaka u Delta Centru godinu poslije, do onog u Atlanti kada su se igrala dva produžetka, posljednjeg Jordanovog. Godinama su se stvari mijenjale, sada tri dana vikenda stalno nude nešto, ali nekako ostaje dojam, da to nije kao nekada.

Zakucavanja su posebna

Posebno ti nazovimo ih popratni sadržaji. Nekada su takmičenja u šutiranju trojki te u zakucavanju bila nešto posebno. Tih pola sata na poluvremenu All Star utakmice se čekalo, Slam Dunk Contest kako se to službeno zove, e to je bilo nešto što se onako gleda bez treptaja. Jer u to vrijeme one najveće NBA zvijezde su bile tu, tu su bili pravi majstori svog posla. Julius Erving, Spud Webb, Dominique Wilkins, Michael Jordan, Kenny Walker, Dee Brown, Cedric Ceballos, itd...

Kako je sve počelo? Jednostavno, čelnici lige su tražili nešto što će produžiti priču na All Star vikendu, jer obično su igrači dolazili u hotel, neko druženje, utakmica i povratak kući.

Rick Welts je u to vrijeme bio direktor za promociju NBA lige:

"Moj posao je bio da budem prva osoba koja će pokušati pronaći korporacije spremne uložiti marketinške dolare u NBA. Bio je to poziv za buđenje korporacijama koje su imale vrlo malo, bilo ikakvog, interesa da se povezuju s onim što je NBA bila u to vrijeme" sjeća se Welts.

On se sastao s prvim čovjekom Denver Nuggetsa Carlom Scheerom i dugogodišnjim predsjednikom NBA Properties-a Adrianom De Grootom. Pričalo se o tome što nedostaje All Star vikendu. Počeli su od utakmice veterana, a onda se prisjetili takmičenja u zakucavanju kojeg je ustvari patentirala ABA liga još 1976. godine. Kada je Julius Erving, poznatiji kao Dr. J slavio. Welts i Scheer su morali uvjeriti Davida Sterna tada novog predsjednika da je to ono što treba ligi, što treba All Star utakmici. I uspjeli su.

Sve je počelo u Denveru

Zvanično, u Denveru je održano prvo takmičenje u zakucavanju. Sudjelovali su Michael Cooper, Clyde Drexler, Julius Erving, Larry Nance, Ralph Sampson, Dominique Wilkins, Orlando Woolridge, Darrell Griffith i Edgar Jones. Možete i pretpostaviti tko je bio najveći favorit. Dr. J je u svom stilu letio od linije slobodnih bacanja. Čak je prilikom jednog zakucavanja Erving glavom zakačio gumeni oslonac oko table. U konačnom raspletu Wilkins, Nance i Erving su morali dati maksimum, vodili su žestoku borbu.

"U žaru borbe, definitivno je bolje da ostanete u svojoj sigurnosnoj zoni gdje postoje stvari koje ste radili prije, a ja sam se usudio eksperimentirati s nečim što nisam radio prije ili nečim o čemu sam sanjao. Da sam imao toliko pokušaja kao Nate Robinson 2006. godine, vjerojatno bih uspio. Doslovno sam probao zakucavanje koje nikad prije nisam probao, i tada sam promašio. Kada promašite, gotovi ste" prisjećao se Dr. J

Larry Nance izneadio Dr. J-a

Na kraju je slavio tada igrač Phoenixa Larry Nance. Koji je prije početka imao samo jednu želju ako pobjedi.

"Kupiti Camaro iz 1967. godine, ako pobijedim. Samo sam o tome razmišljao o tome. Čovječe, mogu dobiti 10.000 dolara, mogu biti Camaro. Tada sam ionako toliko volio da zakucavam, letio sam i zakucavao nakon treninga. Nikad nisam tip koji bi pričao gluposti, i uvijek imam povjerenja u sebe, tako da sam vjerovao da ako sve prođe kako treba, mogu pobijediti. Opet, teško možeš očekivati pobjedu protiv Juliusa Ervinga. Dominique je zakucao dvije lopte. Shvatio sam da je to bio dobar trenutak da pokažem svoje zakucavanje s dvije lopte. Moj je bio potpuno drugačiji jer je bio obrnuto. Znao sam da će moj biti dobar. Na kraju mu je upravo Dr. J čestitao.

"Sjećam se da me je udario po zadnjici i rekao: "Pobijedio si." Samo sam rekao, "Hvala", i pomislio, "Da, pobijedio sam na ovom takmičenju, ali..." Za mene je on najveći koji je ikada bio."

Od tog trenutka takmičenje u zakucavanju, to je postalo nešto posebno na All Star vikendu. Sudjelovali su najbolji i pobjeđivali. od Jordana, Wilkinsa, omalenog Spuda Webba, Kenny "Sky" Walkera, Dee Browna koji je zakucao bez gledanja, Ceballosa koji je imao povez na očima, pa onda kasnije, Minera, Ridera, Bryanta, Cartera, Masona i drugih. Neki su nudili nešto novo, neki su bili maštovitiji od drugih, ali sa svakim novim pobjednikom smo gledali nešto novo. Spektakl je bio zagarantiran.