Gospodar prstenova

Jednom prilikom je veliki Phil Jackson na pitanje s kojim bi igračem započeo svoj “Dream Team” ili franšizu dao jednostavan odgovor:
"Po mojoj procjeni, taj igrač mora biti Bill Russell. On je osvojio 11 NBA naslova kao igrač. To je mjerilo savršenstva, kada osvajaš naslove kao glavna violina". Rekao je čovjek, trener, tvorac jedne druge dinastije, one Chicago Bullsa. Ako netko zna, onda zna Phil. Iako nije otkrio toplu vodu. Jer Russell je bio tvorac one prve dinastije, Bostona koja je uzela 11 naslova prvaka. U 13 godina. Bill je jasno bio taj "Gospodar prstenova".

Pionir promjena

Igrač koji je mijenjao povijest NBA lige, na ovaj ili onaj način kako hoćete. Bilo rezultatima ili stilom igre, posebno u obrani. Russell je postao prvi košarkaš koji je osvojio olimpijsko zlato (Melbourne 1956.), naslov sveučilišnog prvaka (Sveučilište San Francisco 1955., 1956.) i NBA naslov (Boston Celtics 1957., 1959-66 i 1968-69)

Usto, Russell je postao prvi Afroamerikanac koji je postao glavni trener neke američke profesionalne momčadi kada je 1966. godine imenovan trenerom-igračem u Celticsima te je u toj ulozi osvojio dva naslova prvaka (1968-69). Njegova igra u obrani je bila posebna priča, blokade ili banane kako ih često zovemo, možemo reći da je patentirao upravo on. Imao je nevjerojatan osjećaj kada to treba napraviti.

"Znaš, moguće je blokirati samo deset posto šuteva, ali treba znati koje možeš blokirati. Tako da ispadne da ih blokiraš kao devedeset" znao je reći. I nije samo igrao obranu Bill. Jer on je bio jedan od prvih centara koji je znao povesti kontra napad svoje momčadi, organizirati napad Celticsa.

U njegovo vrijeme blokade nisu bile statistički podatak, ali to Billa nije previše brinulo. Čak ni činjenica da je visok "tek" 209 centimetara. Protivnike je plašio prije svega svojom pokretljivošću, dugim rukama što je opet vrhunski znao ukomponirati s inteligencijom. I opet mogao je imati čak i bolju svoju pojedinačni statistiku, ali suigrači i momčad su bili važniji. Mogao je osvojiti recimo i naslov 1958. godine, da se ne ozlijedio za vrijeme finala između Bostona i St.Louisa.

Dolazak u Kaliforniju

Russell je svoju igračku reputaciju počeo graditi u srednjoj školi, gdje je njegove kvalitete uočio tadašnji trener Sveučilišta San Francisco, Phil Woolpert. Bill je rođen u gradu West Monroeu, Louisiana, 1934. godine. To rano djetinjstvo je prošarano siromaštvom i neizostavnim rasizmom. Uostalom kao i kod
desetina drugih Afroamerikanaca.

Početkom rata njegova obitelj se seli u Oakland, tata nastavlja raditi u brodogradilištu. Billova majke je umrla mlada, on je imao tek 12 godina, što ga je itekako pogodilo. Izgubio je samopouzdanje, postao je stidljiv i povučen, sate i sate je provodio u javnoj biblioteci. Iz srednje McClymonds škole u zapadnom Oaklandu, Bill će završiti u Sveučilištu San Franciscu.

" Mala škola, s igračem kojeg nitko nije želio" reći će Bill jednom prilikom.

Međutim s Russellom će to u tom trenutku postati jedna od najboljih NCAA momčadi. Dvije titule prvaka zaredom. U jednom trenutku momčad je nanizala 55 pobjeda zaredom. Trener Woolpert je imao mu...a staviti u petorku trojicu tamnoputih igrača. Russella, K. C. Jonesa i Hala Perryja. Zato su nekada bili na udaru rasista. znali su imati problema u dvoranama, ali i s hotelima, smještajem.

Dinastija i borba protiv rasizma

S osvojenim naslova NCAA prvaka, zlatnom medaljom iz Melbournea, Billa će na draftu uzeti Red Auerbach.Iako je zamalo završio u kultnim Harlem Globetrottersima. Auerbach je pričekao da završi Olimpijada istovremeno slažući momčad, onu koja će postati nedodirljiva.

Predvođena fenomenalnim Billom, koji je radio sjajan posao u obrani. Jedan na jedan ili da pomaže svom suigraču na udvajanju. Rušili su Lakerse, St.Louis Hawkse, San Francisco Warriorse. Okršaji s Lakersima su bili posebna priča. I veliko, strašno rivalstvo Russell - Chamberlain.

"Ovo je prvi put u četiri vijeka da američki crnac može da kreira vlastitu povijest. Biti dio ovoga je jedna od najznačajnijih stvari koja se može dogoditi jednom tamnoputom igraču" govorio je tih godina Russell koji se već tada bio poprilično aktivirao. U borbi protiv rasizma. Putovao je u Afriku, Libiju, gdje je razgovarao s prvim čovjek, gdje je pričao studentima o Libiji kao zemlji svojih predaka. Međutim, ono što je napravio 1963. godine je posebna priča, rekli bismo pomalo filmska.

Nakon što je ubijen na kućnom pragu Medgar Evers, jedan od vodećih zagovornika građanskih prava u zemlji, Russell je dojurio u grad Jackson. Telefonom je dogovorio formiranje "mješovitih" košarkaških kampova. Zajedno s Medgarovim bratom Charlesom.

"Nismo mogli da pijemo iz fontane jer smo bili crnci. Nismo mogli koristiti toalet jer smo bili crnci. Nismo se mogli ni registrati za glasanje. Ali pošto su ljudi poput Billa bili voljni da dođu ovdje i stanu rame uz rame s nama, znali smo da možemo promijeniti sve te glupe zakone. Stojeći rame uz rame, pokrenuo je sve promjene koje su se desile".

Billu su prijetili smrću, našao se na udaru Byrona De La Beckwitha, Ku Klux Klana, ali su ga čuvali članovi pokreta “The Deacons of Defense”. Na kraju su se i neki bijelci pojavili u kampu. To je bio jedan mali ali u suštini veliki korak ka integraciji.

Samo pobjeda

Nakon što je Boston uzeo jedanaesti naslov u trinaest sezona, tri mjeseca kasnije se Bill Russell povukao. S tim da je dvije titule s Bostonom osvojio kao igrač/trener. Kao prvi Afroamerikanac u NBA ligi. Trenirao je Seattle i Sacramento, ali ni približno kao što je vodio Celticse. Dugo vremena po odlasku iz Bostona nije imao nikakve kontakte s njima. U vrijeme dok je Bill igrao, NBA liga je prošla veliki i dug proces transformacije. Od nekih 15 tamnoputih igrača, do vremena kada su oni glavni. Billov doprinos je bio ogroman. Na parketu i van njega.

"Pobjeda je jedino o čemu sam zaista brinuo. U sportu nema politike, samo brojke. Ili pobjeđujete ili gubite. Ja sam na početku moje karijere shvatio značaj pobjede i odlučio sam da na svakoj utakmici pokušam da uradim to što je jedino zaista važno – da pobijedim", znao je reći Bill. Košarkaška ikona, koja je uvijek bila spremna uraditi ono što osjeća da mora.