Droge ga uništile, planirao ubiti svog trenera

"Napustio sam Forum i odvezao se u svom Rollsu. Te noći sam razmišljao samo o jednoj stvari - Westhead mora umrijeti. U žaru bijesa i omamljenosti kokainom, nazvao sam svog starog prijatelja, pravog gangstera. Sjeli smo i napravili smo plan. Westhead je živio u Palos Verdesu i saznali smo njegovu adresu. Planirali smo sabotirati njegov auto, uništiti mu kočnice da sve izgleda kao nesretan slučaj" pričao je puno godina kasnije Spencer Haywood, osvajač zlata u Meksiku, igrač Seattlea, Lakersa, New Orleans Jazza, New Yorka, Washingtona, Venezije.

Ispustio priliku u Lakersima

Bila je to njegova deseta NBA sezona. Ludi Jerry Buss, svjetski prvak u igranju " Monopola" je razdužio imenjaka Westa i doveo Jacka McKinneyja, asistenta drugog Jacka, Ramsaya koji je vodio Portland do titule. McKinney je u svojoj viziji imao Haywooda.

"Bio sam tako sretan, skoro sam plakao. Moj sat koji je već tada počeo otkucavati se vratio unazad. Došao sam u momčad u kojoj igraju ludo brzi i sjajni igrači kao što su Jamaal Wilkes, Norm Nixon ili mršavi Michel Cooper. Tu su bili naravno Magic Johnson tada rookie i Kaeem Abdul - Jabbar koji mi je bio kao brat. I sve je bilo dobro, ja sam uzimao drogu, stvari su se nekako vukle do treće utakmice finala play offa kada sam se zakačio u svlačionici sa saigračima Bradom Hollandom i Jimom Chonesom. Trener Paul Westhead me je izbacio, suspendirao. A bio sam tako blizu prstena" kaže Haywood koji na kraju sezone jednostavno nije bio svoj. McKinney je ranije završio u bolnici jer ga je netko pokupio automobilom dok je vozao biciklo.

Na jednom od jutarnjih treninga je prilikom istezanja ostao ležati na parketu. Cooper koji je bio najbliži ga je pokušao dozivati, prodrmati, nije išlo. Sugrači su mislili da je mrtav. Novinarima je rekao kako ima problema sa umorom od teretane i velikog broja utakmica, trenera. Njih je lagao ali nije mogao sebe. Droga, kokain su učinili svoje. 

Osvojeno zlato u Meksiku

Bez oca je ostao mjesec dana prije rođenja. Trebalo je pomagati majku, pomoći izdržavati brojnu porodicu. Izlaz je bio branje pamuka za tri dolara dnevno. Onda ga je jednog dana brat Leroy odveo do Detroita. Gdje su ljudi vidjeli o kakvom se talentiranom momku radi. Pershing je bila njegova srednja škola, kasnije je godinu dana proveo na sveučilištu Trinidad State, pa Detroit Mercy. Imao je sjajnu statistiku, kako u reprezentaciji koja ide do kraja na Olimpijadi 1968. godine, tako i u Detroitu. U to vrijeme ABA liga je ispred NBA lige, pa je Spencer završio u Denver Rocketsima.

Tih godina se najviše družio sa suigračem iz Rocketsa Lonniejem Lynnom, uglavnom je njihova preokupacija bila jazz muzika. Često bi završavali u klubu vlasništvu bivšeg igrača Denver Rocketsa Wayne Hightowera kako bi vidjeli Philipa Baileya, koji je kasnije postao član benda Earth Wind & Fire. Neki drugi put bi se uputili na Larimer Square kako bi se družili sa Alanom Bergom, lokalnim radijskim voditeljom.

"Denver je bio tako uzbudljiv. Mislim da smo Wilt Chamberlain i ja bili novajlije. Ja sam želio dokazati ljudima da nisu pogriješili kada su me ranije poslali u ABA ligu. Zaista sam želio pokazati da igrači mogu igrati ranije ako im se pruži prilika."

Morao na sud zbog NBA lige

Prvi veliki posao kao igrač počeo je praviti u nekada prepoznatljivim Seattle Sonicsima. Pet sezona u kojima je zaradio status jednog od najboljih igrača u povijesti ove momčadi. Zaigrao je na All Stars utakmici. Prije nego što će biti poslan u New York. 1977. godine je oženio manekenku Iman. Međutim, nije baš sve teklo idealno. Jer je vodstvo NBA Lige tužilo Spencera i Seattle s obzirom da nije četiri godine proveo u srednjoj školi. Kao 21-godišnji NBA novajlija, Haywood je bio ismijavan, ponižavan i tužen. Na kraju je Vrhovni sud preusdio u korist Spencera.

1973. godine je potpisao za Nike koji je u to vrijeme bio daleko ispod nekih drugih kompanija. Imao je priliku da bira između 100.000 dolara u kešu ili 10 % vlasništva kompanije Nike u akcijama. Izabrao je ovo prvo. Stvari su počele mijenjati kada je Spancer završio u New Yorku.  Naravno slavan par, novca više nego dovoljno. svijet poznatih nije mogao bez droge.

"U to vrijeme NBA liga nije imala pojma što se događa sa igračima koji uzimaju kokain ili bilo kakve droge. Nije bilo suspendiranih, a ja koji sam zarađivao oko 500.000 dolara godišnje, kokain sam skoro dobijao besplatno. Ako ste bili NBA igrač, pijavice su stajale u redu kako bi vam ubacili kokain u torbu za teretanu nakon utakmice"

U Los Angelesu je bilo još "bolje". Spencer je imao osjećaj kao da se cijeli Los Angeles drogira. Kod prijatelja Buda Stalla koji mu je bio suigrač u Seattleu je išao sa seanse. Ponuda je bila beskonačna, sve što vam je trebalo. Spencer se kao malo dvoumio, ali je onda krenuo.

Droge sve više

Na parketu je sve izgledalo dobro do polovine sezone, a onda je polako počelo izlaziti na površinu. Slaba igra, koncetracija, droge sve više. Sakrivao ju je u narukvicama, čarapama, situacija je bila sve teža i teža. Na kraju je kulminiralo u finalu play offa protiv Sixersa. Nakon svega što se izdešavalo, stvarno je Spencer pronašao svoje prijatelje gangstere. Svi su naravno bili na drogama, srećom u jednom trenutku je Haywood okrenuo svoju majku na telefon. Majku koja je bila na samrti.

"Rekla mi je: "Smišljaš nešto što nije dobro, zar ne? Ako uradiš bilo šta loše, sam ću te predati policiji. Nisam odgajala budalu". Počela je da me zove svakih 15 minuta i pričali smo i pričali. I ja sam poslao sam svoje drugare nazad u Detroit.

Na kraju ipak klinika za odvikavanje

Oni pravi prijatelji su uspjeli nekako Spencera jedno vrijeme odvojiti od droge, Bill Sharman, koji je bio generalni menadžer Lakersa mu je pronašao klub u Italiji, Veneziji. Tamo je igrao zajedno sa Prajom Dalipagićem. Godinu lijepih dana, a onda opet NBA liga. Washington Bullets. I jedan party na kojem se opet počeo drogirati. Sve do jednog trenutka kada je odlučio otići na kliniku. Odvikavanje od droge i alkohola, 56 dana.

"Netko je jednom prilikom rekao da mogu da pričam o drogama, jer se na kraju možeš očistiti i sve je u redu. Nikada nije u redu da se drogiraš. Nikada ne mogu vratiti ono što sam bacio, i nikada ne mogu popraviti štetu koju su lijekovi napravili u privatnom životu. Ali to ne znači da moram odustati, da je moj život gotov. Mnogo me više zanima što sada mogu da uradim i kako da ostvarim veći uticaj nego što sam ikada imao na terenu" pojasnio je Haywood koji je pokrenuo svoju fondanciju, pokrenuo kompaniju koja renovira stambene objekte u centru grada za iznajmljivanje obiteljima sa niskim primanjima.

Prije sedam godina je završio u Hall of Fameu. Jedan od onih koji je na kraju ipak pronašao pravi put. Jedan od rijetkih. A tko zna što bilo bilo da te kobne noći nije nazvao svoju majku na telefon.