Eksplozija koja se 26. travnja 1986. godine dogodila u nuklearnoj elektrani Vladimir Iljič Lenjin, u Černobilu ostala je do danas jedna od najvećih najveća katastrofa u povijesti ovakvih postrojenja. Katastrofa koja je uništila jedan grad, promijenila živote ljude u polovini tadašnjeg Sovjetskog Saveza.

Radioaktivna prašina je "pokrila" sadašnju Bjelorusiju, no ubrzo se proširila cijelim područjem od Čehoslovačke do Japana. U tri desetljeća nakon eksplozije na tisuće ljudi umrlo je od različitih oblika tumora, a procjene se kreću od 4000 do stotine tisuća pogođenih radijacijom. A sve je samo trebao biti jedan test.

Test u kojem su radnici elektrane trebali provjeriti kako će reagirati vodene pumpe koje hlade jedan od reaktora ako nestane električne energije.

Trebao je biti jedan test

Iako se činilo da će to obično samo jedan obični test, stvari su počele komplicirati. Kompletnom akcijom je upravljao mladi 25-godišnji Leonid Toptunov koji se do tog trenutka nije suočio na nečim sličnim.

Test nije trajao dugo, nekih 36 sekundi, a onda je zaustavljen. Očito su nešto u kontrolnoj sobi primijetili, ali čini se da je bilo kasno.

Protok vode kroz jezgru bio je sve sporiji, sama voda sve toplija, sve je bilo više isparavanja. Onog trenutka kada je počelo topljenje jezgre nuklearnog reaktora, stvari su počele mirisati na katastrofu.

Uskoro će nestati i struje, reaktor se počeo uništavati. Vibracije zgrade su postajale sve jače, snaga reaktora se povećavala nevjerojatnom brzinom, prije nego što će sve eksplodirati. I to žestoko. Na mjestu nesreće oni koji su se našli ili koji će uskoro doći su zatekli apokaliptičnu situaciju.

Nažalost, velika većina njih će stradati. Nastao je pakao, stvari je trebalo nekako zataškati. Ljudi u gradu su ostali odsječeni, nisu znali o čemu se radi.

Tek je 32 sata nakon nesreće izdana naredba za evakuaciju stanovništva iz obližnjeg Pripyata, ali već tada je sve bilo jasno.

Oblak se počeo širiti prema Njemačkoj, Skandinaviji i Poljskoj, moralo se spašavati što se spasiti može.

Amaterska momčad koju su pratili

Taj obližnji Pripyat je bio moderno osmišljen, poznat kao "grad atoma", trebao je predstavljati najbolje što je tih sedamdesetih godina mogao ponuditi Sovjetski Savez. Grad je imao nekih 50.000 stanovnika i jednu nogometnu momčad - FC Stroitel Pripyat.

Vasili Kizima Trofimović najzaslužniji je za razvoj tog kluba.

''Imam ljude koji rade u četiri smjene, nemaju gdje otići, malo se odmoriti. Pustite ih da gledaju nogomet i popiju pivo'', govorio je Trofimović.

''U Pripyatu su ljudi voljeli nogomet. Znam da bi se na svakoj utakmici na tribinama našlo par tisuća gledatelja. Bez obzira što se radilo o nekoj amaterskoj ligi, petom rangu natjecanja'', dodaje Alexander Vishnevsky.

Bilo je tu igrača iz obližnjeg sela Chistogalovka. Recimo, Valentin Litvin koji je bio jako mlad kada je zaigrao za FC Stroitel. Jedan od šestoro svoje braće koji su se također bavili nogometom. Litvin je jedno vrijeme išao u školu i paralelno je igrao nogomet.

''Znam da sam jednog dana polagao nešto iz matematike. Autobus s igračima je došao do škole i čekali su me, ja sam bio najmlađi u momčadi. Kasnije sam počeo raditi kao inženjer u Černobilu. Bilo je tu igrača koji su došli u momčad iz drugih gradova kao neka pojačanja. Oni su primali platu iz elektrane iako tamo nikada u životu nisu ušli. Momčad se počela oblikovati kada nas je preuzeo bivši igrač kijevskog Dynama Anatoly Shepel'', sjeća se Litvin.

Napravljen i novi stadion

Pokušavali su izaći iz petog ranga, pa iako su dobro igrali nije im polazilo za rukom. Stroitel Pripyat sudjelovao je i u ukrajinskom prvenstvu 1981. godine. Najlošije mjesto osmo, zauzeli su 1982. godine, no tri godina kasnije Stroitel je završio kao drugoplasirani u KFK prvenstvu, sa samo četiri boda iza prvaka iz Akhtyrke. A onda se počelo pričati o gradnji pravog novog stadiona. Istovremeno s petim reaktorom u Černobilu.

''Stadion je jednako važan za grad kao i reaktor", tvrdio je Vasily Kizima.

Trebao je biti otvoren onako svečano, prvog svibnja 1986. godine, prethodno je momčad Stroitela trebala odigrati utakmicu polufinala Kupa kijevskog regionalnog kupa protiv Borodyanke 26. travnja. Kako ljudi nisu imali pravu informaciju što se dogodilo u noći s petka na subotu, ponašali su malo ležerno. Jer nekih eksplozija je bilo i ranije, ne strašnih, pa su očekivali da je i ova jedna od tih.

Mnogi stradali u neznanju

Nitko je nije bio svjestan da se dogodila najveća katastrofa u povijesti jedne nuklearne elektrane.

''Nisam vjerovao da može taj reaktor može eksplodirati, nismo vjerovali da se radi o katastrofi. Igrači Borodyanke nisu doputovali jer su bili zaustavljeni. Mi smo ostali na stadionu, a sve nas je iznenadio helikopter koji je će uskoro sletjeti'', prepričavao je novinarima puno godina kasnije taj dan nakon eksplozije Litvin.

Kada su vidjeli ljude u zaštitnim odijelima i detektorima zračenja postalo im je jasno. Od utakmice nema ništa jer je eksplodirao reaktor broj četiri.

Građani Pripyata su imali 36 sati za evakuaciju, ali ona je počela tek nešto kasnije. Litvin je morao svoju suprugu koja je rodila bukvalno iz bolnice oteti. Beba je bila već kući, dok je mama zadržana u bolnici zbog nekih komplikacija.

Katastrofa u Černobilu pustila je najmanje 400 puta više radioaktivnog materijala od bombe u Hirošimi, a ostatak svijeta je saznao za tragediju tek nešto kasnije kada je radioaktivni oblak stigao do Švedske.

Litvin se sa svojom obitelji evakuirao u Obuhovu gdje je počeo igrati za momčad Zarye iz Vladislavka. Jedan od onih koji je prošao evakuaciju je i Andriy Shevchenko koji imao samo devet godina, jer je Kijev bio prvi najbliži veliki grad.

Bio je član akademije velikog Dynama koji je 2. svibnja razmontirao Atletico Madrid u finalu Kupu kupova.

Lopta pod radioaktivnim oblakom

Stroitel Pripyat se iz prvenstva povukao te godine, vratio se sljedeće pod imenom FC Slavutych, međutim teško je bilo vratiti momčad u neki normalan ritam.

Danas nikad korišteni stadion Avangard Pripyat stoji kao neobična turistička atrakcija za goste. Četiri godine je trajao FC Slavutych kao jedna vrsta nasljednika Stroitel Pripyata prije nego što će se ugasiti.

Projekt čišćenja Černobila trebao bi se završiti 2065. godine, a stručnjaci vjeruju da će šira zona biti kontaminirana još 3000 godina.