Bila je spremna i umrijeti, samo da prođe kroz cilj

Ona se jednostavno navikla na bol. Još tamo 1967. godine, Gaby Andersen-Schiess je pala s konja i slomila ključnu kost. Četiri godine kasnije, također u Švicarskoj, jahala je bez sedla niz usku stazu u šumi. Opet je pala, ovaj put je udarila u drvo. Bez svijesti se otkotrljala niz stazu u mali potok i probudila se na leđima. Da je kojim slučajem bila okrenuta licem, vjerojatno bi se utopila. Imala je slomljen nos i lakši potres mozga.

Kocka leda

Jednog hladnog jutra u Minneapolisu je odlučila mala otići trčati sa svojim suprugom. Bilo je -11, on je odustao nakon pola sata, ona je nastavila. On se vratio u hotel u kojem su bili smješteni,
Gaby je upala u neko zaleđeno jezero, pojavila se na vratima hotelske sobe nakon par sati kao neka "kocka leda". I to nije sve.
Teška nesreća na skijanju, pad niz liticu koji je preživjela pravim čudom. Nekako kao da je uvijek sama sebi pravila problem. Kao da ga je tražila.

Odlučila je trčati maratone

Onda je počela trčati pojedine maratone. Osvojila je pet medalja. Počela je s 2:43:44, pa se polako spuštala. Prvo 2:38:15, pa je bila sve brža. 2:36:22 je vrijeme na maratonu gradova blizanaca. Tada su je kontaktirali iz Švicarskog komiteta, ponudili joj mogućnost da nastupa za reprezentaciju na Olimpijskim igrama. Imala je jedan uvjet. Morala je biti brža od 2:37.

Na maratonu u Sacramentu, Gaby Andersen-Schiess je slavila sa svojim najboljim s vremenom ikada (2:33:25), što je njen osobni rekord. S obzirom na rezultate, mnogi su očekivali da će jedina predstavnica Švicarske u maratonu na Olimpijskim igrama doći do medalje.

Nije uzela vodu

Ženski maraton na Olimpijskim igrama je bio na rasporedu 5. kolovoza 1984. godine. Suprug Dik je odlučio Gaby pratiti na scooteru, nekih 20-25 kilometara. Bilo je poprilično toplo, sparno, što nikako nije odgovaralo njegovoj supruzi. U nekoj ranoj fazi utrke nije bilo problema. Dik je ostavio scooter i otišao na stadion. Očekivao je da će Gaby biti negdje do 20. mjesta kada uđe na stadion.

"Kada sam je zadnji put vidio, bila je iza Nanae Sasaki. Kada je Japanka ušla na stadion rekao sam, "OK, spremi se za Gaby." Postavili smo naše kamere da uhvatimo veliki trenutak njene trkačke karijere. Čekali smo. . . i čekali. . . i čekali. Počeo sam da postajem nervozan", prisjećao se njen suprug.

Gaby Andersen-Schiess se pojavila na stadionu puno kasnije, izgledala je kao osoba koja će se svakog trenutka srušiti na stazu.
Desna strana tijela se grčila, lijeva ruka je bila kao bez funkcije. Tijekom utrke je negdje na petoj stanici propustila uzeti vodu, pa je tijelo jednostavno dehidriralo. Nije ni pomišljala da odustane.

"Znala sam da moram da ostanem unutar narančastih čunjeva, ali jednostavno nisam mogla da hodam pravo. Znala sam što želim da radim, ali moji mišići više nisu htjeli da reagiraju. Teško je prihvatiti kada vaš um želi nešto da uradi, ali vaše tijelo kaže ne. Jednostavno nisam htjela odustati. Dvije godine ranije nisam ni mislila da ću biti na Olimpijskim igrama. I možda više nikada neću imati priliku. Za mene je to bilo nešto posebno, mnogo više nego za mlađe trkače. Kada sam ušla na stadion, nije bilo šanse da odustanem", ispričala je jednom prilikom za LA Times Gaby Andersen-Schiess.

Nema odustajanja

Njena agonija na stazi je trajala, dva kruga su bila užasno duga. U jednom trenutku su liječnici pored stazi krenuli da joj pomognu, a ona je to tako lako odbila da je nevjerojatno. Trenutak za povijest Olimpijskih igara. Medalja, rezultat, vrijeme, plasman, više ništa nije bilo važno. Nevjerojatna scena. Bolna, teška, koja govori o tome što je bila spremna napraviti Andersen-Schiess samo da bi završila taj maraton.

Agonija je trajala pet minuta i 44 sekunde. Gaby je kroz cilj prošla u vremenu 2:48.42, što je bilo dovoljno za 37. mjesto. Na kraju je završila na nosilima. Suprug se nekako uspio probiti do staze, situacija nije bila dobra. Gaby je bila u bolovima. Bolovima koji kao da su bili dio njenog života. Što je bol bila jača, Gaby je bila pred većim izazovom. Na neki čudan način je uz tu ogromnu bol postala heroina igara u Los Angelesu.