Vikinzi su po sebi ispisivali riječ "Alah"

Švedska, pa i EU, bila je šokirana kad je na izborima za Riksdag u rujnu 2014. ekstremno desna stranka Švedski demokrati osvojila 13 posto zastupničkih mjesta. Njihov program je krajnje antieuropski, apsolutno antiimigrantski i jedno od temeljnih mjesta politike koja se neskriveno temelji na ksenofobiji, jest bjelački, posebno nordijski rasistički stav prema muslimanskom svijetu. Pozivajući se velikim dijelom na tradiciju svojih predaka Vikinga. I na tom mjestu kompletan politički program naprosto bi im, za ljubav iskrenosti i povijesnih činjenica, moralo nepovratno uništiti najnovije otkriće Annike Larsson sa Sveučilišta Uppsala. Ona je upravo otkrila da su stari Vikinzi još prije više od 1000 godina obožavali vesti natpise "Alah" na svojoj odjeći. Dakle, još u prvim stoljećima islama kako sasvim mlade religije.

Nekoliko komada odjeće Vikinga koja je potjecala iz 9. i 10. stoljeća čekalo je konzervirano po kutijama još otkako su ih arheolozi pronalazili po Uppsali od pred kraj 19. do sredine 20. stoljeća. Bila je riječ o pogrebnim kostimima žena i muškaraca koje su pronalazili po tradicionalnim starim vikinškim grobovima. Za tekstilnu arheologinju iz Švedske sasvim uobičajeno proučavala je komade koji su bili pohranjeni i ostala zbunjena. Mali geometrijski uzorci, ne veći od 1,5 centimetara, nisu značili naprosto ništa niti niti na jezicima, niti na pismima, niti na ikakvim simbolima drevne Skandinavije.

"Nisam to mogla povezati ni sa čim. Da bih se odjednom sjetila gdje sam već vidjela sličan dizajn; u Španjolskoj, na tekstilnim uzorcima Maora", napisala je na sveučilišnim stranicama. Shvatila je da uopće ne gleda vikinške uzorke, nego kufijsko pismo, staro arapsko pismo koje se razvilo u VII stoljeću u Mezopotamiji, koje je ime dobilo po gradu al-Kufi u donjem toku rijeke Eufrat. Stvari su se odjednom stale munjevito rasplitati. I to sve luđe od luđega. Uz pomoć kolega Iranaca odgonentnula je da jedan natpis znači "Ali", što je ime četvrtog islamskog kalifa. Riječ pored ove bilo je nešto teže dešifrirati, nije se uklapala baš u ništa. Povećala je slova, stala ih je promatrati iz svih uglova i odjednom joj je pogled zapeo na odrazu natpisa u ogledalu. Izvezena riječ glasila je u prijevodu "Alah". Od 100 komada odjeće, ovakve natpise pronašla je već i letimičnim pregledom na njih 10, a da još nije niti započela s detaljnim pregledom. I na svim mjestima riječi, odnosno imena, Alah i Ali bile su napisane zajedno. Odjednom se otvorila mogućnost da su u vikinškim grobnicama sahranjeni muslimani, odnosno da je najmanje desetina ovih Vikinga bila muslimanske vjere. Uskoro je shvatila i vrlo mogući razlog zašto je "Alah" bilo napisano zrcalno, prenosi Express.hr.

"Moguće je da je to bio pokušaj da se molitve zapišu tako da se čitaju slijeva na desno, ali s arapskim znakovima koje su morali koristiti. Često se uzima da su predmeti s Istoka u grobovima iz doba Vikinga mogli biti jedino takvog porijekla da su stigli trgovačkim putovima. No, to ne objašnjava kako se ovakvi natpisi nalaze na odjeći iz tipično vikinškog doba i uz sačuvane prikaze Valkira", napisala je. Kufijski znakovi već su se pronalazili na mozaicima nadgrobnih spomenika i mauzoleja po Srednjoj Aziji iz doba Vikinga.

Slične oznake pronalazili su i po vikinškim grobovima u Švedskoj.

"Pogrebni običaji iz razdoblja Vikinga vjerojatno su bili pod utjecajem islama i ideje o vječnom životu u raju nakon smrti... Pogrebne dragocjenosti poput prekrasne odjeće, fino satkane u egzotičnim radionicama, teško da mogu reflektirati svakidašnji život preminulih. Bogati materijali iz grobova treba promatrati kao materijalni izraz dubljih vrijednosti." To onda znači da su Vikinzi prelazili na islam u isto doba kad i na kršćanstvo, vrlo srodnu monoteističku religiju islamu, ali čak i bržim tempom. Što se tiče natpisa koje je Larsson otkrila, Ali je bio rođak i zet proroka Muhameda. Alija danas štuju i suniti i šijiti, no šijiti su oni koji ga smatraju za Muhamedovog duhovnog nasljednika. Neki od šijitskih natpisa ovakve vrste znali su se inače pronalaziti zapisani i zrcalno.

Ovo otkriće nipošto nije prvi trag kulturnog utjecaja islama, odnosno Arapa na Vikinge, ali je prvi dokaz da su Vikinzi prelazili na islam, i to na Skandinavskom poluotoku. Film "13. ratnik" iz 1999. s Antoniom Banderasom u glavnoj ulozi ekranizacija je romana "Oni koji jedu mrtve" Michaela Crichtona iz 1976. Crichton je, pak, ovaj roman napisao u prvom dijelu prema rukopisu Ahmada ibn Fadlana, arapskog putnika kojega je u 10. stoljeću bagdadski kalif kralju Podvolških Bugara. No, tamo su ga Vikinzi unovačili za svoj podvig na sjeveru. Drugi dio romana napisan je prema pojedinim elementima staroengleskog epa "Beowulf". Ibn Fadlan je o Vikinzima pisao da su "visoki poput palmi", da su tetovirani od noktiju na rukama do vrata, da su svijetle kose, da su svi muškarci naoružani sjekirama, mačevima i dugim noževima.

Opisao ih je kao hrabre, snažne, čestite, ali se zgražao nad njihovom nehigijenom. Vrlo slično kako je to opisano u filmu iz 1999. Bila je to ipak Europa Srednjeg vijeka, antička civilizacijska dostignuća preživljavala su u islamskom svijetu. O Vikinzima iz 9. i 10. stoljeća pisali su i mnogi drugi islamski putnici. Istraživač i geograf Ibn Rustah je, pak, napisao da su Vikinzi zgodni, čisti i lijepo odjeveni, velikodušni jedni prema drugima, da rado pohvale nečiji uspjeh, da pružaju zaštitu svima koji ih dođu tražiti utočište ili kao gosti.

Arapski zapisi iz tog vremena, zapravo, su vrlo brojni i bogati, samo što se do sada smatralo da je riječ isključivo o posljedicama susreta zbog trgovine i diplomacije. Pritom povjesničari u pravilu nisu uzimali u obzir napise poput onoga Amina Razija: "Vikinzi jako cijene svinjetinu. Skloni su joj čak i oni koji su prešli na islam i jako je vole."

Ili ono što je napisao Omar Mubaidin o prilikama na Pirenejskom poluotoku tijekom vladavine Arapa: "Vikinzi su poduzeli brojne napade i na islamske i na kršćanske države na Iberskom poluotoku. Inače je zajednica doseljenih Vikinga koji su se preobratili na islam u jugoistočnoj Sevilli, čuvena po tome što Cordobu i Sevillu snabdijeva sirom." Uz ovakve dokaze o Vikinzima muslimanima s odjeće koje je otkrila Annika Larsson, sve ovo više se ne može ignorirati, kao ni još mnoštvo drugih stvari. Prvi Vikinzi na koje su Arapi naišli bili su oni iz poriječja Volge i prema sjeveru. Tako su nastali gradovi poput Novgoroda, a odatle i tadašnja riječ Arapa za Vikinga – "Rus". Arapi su jako cijenili mnogu robu Vikinga, posebno pojedina krzna, te se smatra da je to što su Vikinzi preko njih dobivali trgovinom mnoštvo dirhama, bilo jedan od ključnih razloga uzleta vikinške moći. Vikinzi su obožavali arapske dragocjenosti, Arapi su obožavali, jer su cijenili dobru modu, kape i kapute od lisice. Čak, Vikinzi koji su od 10. do 12. stoljeća vladali Yorkom i Dublinom, koristili su dirham kao platežno sredstvo.