Tajna izgradnje piramida u Gizi leži u krajoliku kojeg više nema

Gledajući čuvene piramide u Gizi kako danas stoje kao nepomične, neprobojne tvrđave okružene vjetrovitim pijeskom i metropolom, teško je i zamisliti kako su izgledale na dan kad su izgrađene.

Ti kameni labirinti, izgrađeni u čast mrtvima i putu u zagrobni život, podignuti su prije oko 4500 godina bez moderne tehnologije i sa zapanjujućom preciznošću. No, Egipćanima je bilo potrebno puno više od nekoliko primitivnih rampi kako bi prevezli silno teške kamene blokove na svoje mjesto.

Nova studija sugerira da su povoljni okolišni uvjeti omogućili izgradnju piramida u Gizi, s drevnim rukavcem rijeke Nil koji je služio kao plovni kanal za prijevoz tereta.

Da bi izgradili piramide, grobnice i hramove na visoravni, sada se čini da su drevni egipatski inženjeri iskoristili prednost Nila i njegovih godišnjih poplava, koristeći genijalan sustav kanala i bazena koji su formirali lučki kompleks u podnožju visoravni Gize, pišu geograf Hader Sheisha sa Sveučilišta Aix-Marseille u Francuskoj i njegovi kolege u spomenutoj studiji, objavljenoj u znanstvenom časopisu PNAS, prenosi Zimo.

Međutim, postoji malo dokaza o okolišu, o tome kada, gdje i kako su evoluirali ovi drevni krajolici, dodaju autori studije.

Arheolozi već neko vrijeme smatraju da su egipatski graditelji piramida možda iskopali vodene putove iz rijeke Nil kako bi formirali kanale i luke, iskorištavajući godišnje poplave koje bi djelovale poput hidrauličkog dizala za transport građevinskog materijala.

Otvorena pitanja

Lučki kompleks za koji arheolozi pretpostavljaju da je opsluživao piramide Kufua, Kafre i Menkaure trenutno se nalazi više od 7 kilometara (ili 4,3 milje) zapadno od današnje rijeke Nil. Ulazi su također morali biti dovoljno duboki da zadrže teglenice natovarene kamenjem na površini. Bušenje jezgre obavljeno tijekom urbanističkih radova oko današnje Gize dalo je stratigrafske dokaze o slojevima stijena koji su u skladu s drevnim rukavcem Nila koji se proteže prema podnožju piramida.

Ipak, ostaju pitanja o tome kako su Egipćani projektirali pristup vodi do piramida u Gizi. U vrijeme kada su se gradile, sjeverni Egipat bio je u jeku ekstremnih klimatskih promjena, s iznenadnim poplavama koje su uvijek iznova pustošile Izgubljeni grad piramida, Heit el-Ghurab, u kojem su bili smješteni sezonski radnici.

Tragovi u fosiliziranoj peludi

U spomenutoj novoj studiji, znanstvenici su se okrenuli fosiliziranim peludnim zrncima kako bi napravili detaljniju sliku riječnog sustava kako je tekao u vrijeme izgradnje piramida. Zrnca peludi mogu se sačuvati u drevnim sedimentima, a u drugim su studijama korištena za rekonstrukciju klime i krajolika s vegetacijom, koji danas izgledaju potpuno drugačije.

Vadeći zrnca peludi iz pet jezgri izbušenih na današnjoj poplavnoj ravnici Gize istočno od kompleksa piramida, tim je identificirao obilje travnatih cvjetnica koje rastu na obalama rijeke Nil i močvarnih biljaka koje rastu u okruženjima uz rub jezera.

To, kažu autori studije, otkriva prisutnost stalnog vodenog tijela koje je presijecalo poplavno područje Gize i koje je nabujalo prije više tisuća godina. Odatle su pratili porast i pad razine vode u Kufuovom ogranku rijeke Nil tijekom 8000 godina egipatske dinastičke povijesti, povezujući svoje rezultate s drugim povijesnim zapisima.

Naša rekonstrukcija Kufuovih grana stara 8000 godina poboljšava razumijevanje riječnih krajolika u vrijeme izgradnje kompleksa piramida u Gizi. Khufuov ogranak ostao je na visokoj razini... tijekom vladavine Kufua, Kafrea i Menkaurea, olakšavajući transport građevinskog materijala do kompleksa piramida u Gizi, pišu autori studije.

Rezultate treba uzeti s dozom opreza

No, nakon vladavine kralja Tutankamona, koji se uzdigao oko 1349. do 1338. pr. Kr., Kufuov ogranak Nila postupno je opadao sve dok nije dosegao svoje najniže dokumentirane razine u posljednjih 8000 godina pred kraj razdoblja egipatskih dinastija. Taj pad korelira s kemijskim markerima u zubima i kostima egipatskih mumija koji na sličan način ukazuju na sušno okruženje, zajedno s drugim povijesnim zapisima.

Međutim, kao i kod svih arheoloških studija, kronološki rasponi datuma, vladavine faraona i promjena okoliša, mogu uvelike varirati, tako da rezultate ove nove studije treba uzeti s rezervom.

Ali povezivanjem ekoloških i povijesnih podataka, studija pruža puno izravnije dokaze nego kada su arheolozi tražili nedostajuće fraktale, izuzetne uzorke koji se sami ponavljaju često u prirodi, kako bi zaključili da su drevni Egipćani možda isklesali riječne kanale kada su gradili piramide Dahšur, koje se nalaze južnije od Gize.