Svemirska utrka

Three, two, one…" – poslije devet godina, u subotu se ponovo na engleskom odbrojavalo pred jedan svemirski let. Američki astronauti Robert Behnken i Douglas Hurley su u kapsuli Crew Dragon na raketi Falcon 9 poletjeli s lansirne rampe u Cape Canaveralu u Floridi ka Međunarodnoj svemirskoj stanici ISS. „Povijesni događaj", objavila je NASA na Twitteru.

Ovo je prvi put da je neki svemirski let izvela jedna privatna firma, SpaceX koju financira Elon Musk, osnivač kompanije Tesla. Američka svemirska agencija NASA nije razvila vlastitu letjelicu još od srpnja 2011. godine. Ali, osim SpaceX-a, i američki zračni gigant Boeing planira letove bez posade do kraja godine, a s posadom iduće godine.

To znači povratak Sjedinjenih Američkih Država u elitni klub zemalja koje mogu poslati ljude u svemir – u tom klubu su uz SAD samo još Rusija i Kina.

Godine suradnje

Doduše, Rusija i SAD posljednjih godina nisu bili suparnici u svemirskoj utrci, kao što je to bio slučaj za vrijeme Hladnog rata. Dvije zemlje su zapravo odlično surađivale. Američki šatlovi su letjeli do ruske svemirske stanice Mir, a često su posade bile mješovite.

U ovom tisućljeću su Rusi redovno izvodili letove s kozmodroma Bajkonur u Kazahstanu, zajedno s američkim astronautima. Jedno vrijeme je Rusija imala potpuni monopol – nakon što su Amerikanci obustavili programe slanja svemirskih brodova kada je 2003. šatl Columbia eksplodirao nekoliko minuta pred slijetanje na Floridu. Svih sedmoro članova posade je tada poginulo.

No taj monopol Rusija nije mogla koristiti onako kako se koriste monopoli u ekonomiji, već je bila i „taksi“ za Amerikance. „Rusija to nije mogla odbiti“, rekao je za DW Igor Marinjin iz Ruske akademije za svemirske letove. Nemoguće je, kaže, održavati Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS) bez Amerikanaca jer „ruski modul nije u stanju autonomno letjeti svemirom“.

U posljednjih devet godina bilo je četrdeset uspješnih lansiranja ruskog Sojuza s američkim astronautima u posadi. Kapsula Sojuz može nositi tri putnika, a ruska agencija Roskosmos je navodno znatno podigla cijene.

Prema američkim izvorima, ranije je put do ISS i nazad koštao 21 milijun dolara, a od nedavno Roskosmos traži 80 milijuna. Za sada je dogovoren još samo jedan zajednički let na jesen ove godine po cijeni od 90 milijuna dolara.

Osvajanje svemira

Zatezanje odnosa Moskve i Washingtona, primjetno osobito nakon ruske aneksije Krima 2014. godine, nije utjecalo na svemirsku suradnju. Samo je jednom, u proljeće 2014, Dimitrij Rogozin – tada vicepremijer, a sada šef Roskosmosa – priprijetio da njegova zemlja neće više prevoziti američke astronaute na ISS. Ali od te prijetnje na kraju nije bilo ništa.

Nedavno je i ruski predsjednik Vladimir Putin u video-razgovoru s posadom ISS hvalio „efikasno partnerstvo“ Rusije i SAD. „Postoji potpuna koordinacija s Amerikancima“, kaže Marinjin, ali dodaje da to važi samo kada su u pitanju putovanja s posadama i opskrba ISS-a. Sasvim je drugačije kada je u pitanju slanje satelita koji imaju komercijalni ili vojni karakter.

S izuzetkom letova s posadom, Rusija je bila i ostala u daleko slabijoj poziciji od SAD, kaže stručnjak za svemirske letove Andrej Jonin. To će se, smatra, posebno vidjeti sada kada su Amerikanci ponovo uspjeli poslati astronaute na ISS.

„Tako je pala posljednja zavjesa koja je sakrivala (ruski) manjak motivacije i zaostalu tehnologiju“, navodi Jonin za DW. „Vlada će shvatiti da je car gol.“

Ovaj stručnjak se nada da će Moskva iskoristiti povod da reformira Roskosmos i bude jači konkurent u osvajanju svemira. Tu će Rusi morati dosta toga nadoknaditi - američki su svemirski moduli medeniji i udobniji od ruskih, a mogu ponijeti i dvostruko više ljudi u svemir. Ruska tehnička rješenje se baziraju na tehnologiji iz 1960-ih godina.

Kad se podvuče crta, izgleda da suradnji polako dolazi kraj. SAD ponovo žele na Mjesec, jednako kao i Rusija. Moskva također planira vlastitu svemirsku stanicu koja bi zamijenila ISS. To doduše otvara mogućnost novim modelima puta u svemir, poput svemirskog turizma. Rusija je već za sljedeću godinu najavila prvo slanje privatnih osoba u svemir. No Jonin kaže da bi tim razvojem moglo biti izgubljeno „neprocjenjivo iskustvo suradnje“.

Ako pojedine nacije svaka za sebe budu osvajale svemir, upozorava ovaj stručnjak, to će biti korak unazad i povratak u svemirsku utrku iz šezdesetih godina. No ovaj puta još žešću, jer apetite imaju i Kinezi i Europljani.