Postajemo li sve gluplji?

Jesu li ljudi dosegnuli vrhunac svoje inteligencije i slijedi li nam tijekom sljedećih desetljeća pad IQ-a? Od kada su napravljeni prvi testovi inteligencije prije više od 100 godina, rezultati koje ljudi ostvaraju konstantno su se povećavali, što je prvi zamijetio znanstvenik James Flynn u osamdesetim godina pa je ovaj trend nazvan Flynnovim efektom.

Tijekom jednog desetljeća prosječno su rezultati rasli za čak 3 boda, dakle u jednom stoljeću kvocijent inteligencije, prema testovima, porastao je za čak 30 bodova, piše Zimo.co.

No u posljednje vrijeme taj porast je usporio, a u nekim slučajevima čak pokazuje i znakove pada, zbog čega se David Robson s BBC-a zapitao jesmo li zaista dosegnuli vrhunac naše inteligencije, što to znači za budućnost i postoji li način da ponovno preokrenemo trendove i promjenom načina učenja "poradimo" na našem IQ-u.

Od prvih ljudi koji su se kretali planetom do danas, rasla je površina ljudskog mozga, a iako postoje brojni potencijalni uzroci tome, Robson kao jedan od najvažniji ističe odgovor na "povećane kognitivne zahtjeve života u zajednici". Naime, kako su ljudi počeli živjeti u grupama i zajednicama te zajedno raditi, počeli su dijeliti ideje i izume koji su rezultirali novim otkrićima i inovacijama poput alata i oružja za lov, za što je bila potrebna inteligencija za promatranje i učenje od drugih.

IQ testovi

S prvim testovima inteligencije koji su se pojavili početkom prošlog stoljeća, koji su bazirani na činjenici da su mnoge kognitivne sposobnosti povezane, napokon smo mogli mjeriti intelektualni potencijal ljudi te se pokazalo da, iako ti rezultati nisu savršeni te da na uspješnost ljudi utječu brojni faktori, IQ testovi odlični su pokazatelji performansi pri obavljanju brojnih zadataka te pokazuju kapacitet učenja i procesiranja kompleksnih informacija, što pogotovo dolazi do izražaja u npr. predviđanju akademskog uspjeha ili učenju novih vještina.

Tijekom godina rezultati IQ testova su standardizirani, tj. mijenjaju se i normiraju svakih nekoliko godina kako bi prosječna brojka uvijek bila 100, što znači da rezultat postignut danas i prije nekoliko desetljeća nije jednak, iako je ta brojka ista. Na ovaj fenomen upozorio je Flynn, a kao jedan od razloga povećanja ljudske inteligencije tijekom posljednjeg stoljeća Robson naglašava "promjenu intelektualnog okruženja" jer se danas od malih nogu djecu uči kritički i apstraktno razmišljati.

No nakon desetljeća velikog rasta, od sredine devedesetih primjetna je stagnacija i pad rezultata ostvarenih na IQ testovima – npr. u Finskoj, Norveškoj i Danskoj nakon sredine devedesetih prosječni kvocijent inteligencije pada za 0,2 boda godišnje.

Kritičko i racionalno razmišljanje

Razloge takvog pada i uzroke negativnih trendova teško je objasniti, a jedna do mogućnosti odnosi se na obrazovanje koje je manje stimulativno u odnosu na prijašnja razdoblja, a kao primjer navodi se činjenica da je u ispunjavanju nekih IQ testova važna mentalna aritmetika, dok su danas učenici i studenti navikli koristiti kalkulatore.

Prema nekim znanstvenicima Flynnov efekt odnosi se samo na određene vještine – na sličan način kako s različitim fizičkim vježbama treniramo i jačamo samo određene mišiće, tako vježbamo i učimo određene intelektualne vještine, no ne vježbamo ih sve na isti način. Npr. dok je postignut veliki napredak u apstraktnom razmišljanju, Robson kaže da nismo isti napredak postigli kada je u pitanju kreativnosti, pri čemu ne misli na umjetničku kreativnost, već sposobnost pronalaženja novih i kreativnih rješenja na probleme, tj. na drukčiji i originalni način razmišljanja te na donošenje ispravnih i racionalnih odluka, piše Zimo.co.

Iako bi zaustavljanje negativnog trenda pada IQ-a u trebao biti prioritet, novinar BBC-a kažu kako je za budućnost od velike važnosti razvoj vještina koje nisu direktno povezane s kvocijentom inteligencije, ali koje bi nam pomogle da razvijemo kreativniji i racionalniji način razmišljanja i bolje koristimo mozak.