Nepoznata matematička genijalka od koje je učio i Einstein
Amalie Emmy Noether, jedna od najboljih matematičarki svih vremena, rođena je na današnji dan, 23. ožujka 1882. u njemačkom gradu Erlangenu.
Rodila se u židovskoj obitelji kao najstarija od četvero djece. Odmalena je odgajana da čisti, kuha i svira klavir, dakle, da u skladu s vremenom u kojem je živjela, zna sve što bi žena trebala znati.
Odlično je vladala jezicima, a položila je i ispit koji joj je omogućio da engleski i francuski predaje djevojkama u srednjoj školi. Ipak, brzo odustaje od te ideje i odlučuje studirati matematiku na fakultetu na kojem predaje njen otac, Max Noether, u to vrijeme poznati profesor i matematičar.
Visoko školstvo u Njemačkoj nije još bilo dozvoljeno ženama pa Emmy nije mogla sudjelovati na predavanjima. Mogla ih je jedino slušati i to tek uz dozvolu svakog pojedinog profesora.
Nakon puno borbe i ustrajnosti, diplomirala je pod nadzorom Paula Alberta Gordana, a potom je radila na Institutu za matematiku sedam godina bez novčane naknade.
Godine 1915. pozvali su je David Hilbert i Felix Klein da bude dio fakulteta Georg-August Sveučilišta u Göttingenu za matematiku.
Neki članovi fakulteta protivili su se tvrdeći, da se naslov docenta ne može pripisati ženama. Jedan je profesor komentirao: "Što će naši vojnici misliti kad se vrate na fakultet i vide da se od njih očekuje da uče od žene?"
Godine 1919., konačno joj je bilo dopušteno polagati ispit za kvalifikaciju, koju je dobila, ali je nastavila podučavati bez plaće do 1923.
Iako je kasnijih godina dobila titulu Privatdozent i nicht beamteter ausserordentlicher Professor (nešto u stilu neredovitog izvanrednog profesora), nikada nije primljena u akademiju niti je priznata kao redovita profesorica unatoč tome što su predavanja, uz istraživanje, bila ono čime se bavila većinu svoga života.
Tijekom rada u Göttingenu osvojila je poštovanje širom svijeta za svoj inovativni rad u matematici. Pozvana je da održi plenarno predavanje na Međunarodnom kongresu matematičara u Zürichu, u Švicarskoj 1932.
Sljedeće godine nacistička vlada Njemačke zabranila je studiranje Židovima.
Odluku o izbacivanju s fakulteta primila je mirno, ostavši fokusirana na matematiku i studente koje je rado okupljala u svom domu. Ipak, krajem iste godine seli u Ameriku gdje predaje na ženskom fakultetu Bryn Mawr.
Sljedeće je godine Abraham Flexner i Oswald Veblen pozivaju da predaje na Princetonu gdje se opet našla u muškom svijetu. Razdoblje u Americi provela je uglavnom ugodno, u potpunosti posvećena matematici.
Preminula je 14. travnja 1935. godine uslijed komplikacija nakon operacije raka maternice.
O njezinom doprinosu znanosti teško je pisati iz laičke perspektive. Za života je objavila oko 40 radova (i s objavljivanjem istih imala je problema zbog toga što je žena), a mnoge su njezine ideje objavljene kasnije, iz bilješki njezinih studenata.
Njen najveći doprinos svakako ostaje teorem koji ostao poznat pod njenim imenom, a koji objašnjava fundamentalnu povezanost simetrije i zakona o očuvanju.
Važnost teorema istaknuo je dvojac Hill-Ledermn u knjizi "Symmetry and the Beautiful Universe": "Noetherin teorem je svakako jedan od najvažnijih matematičkih poučaka u razvoju moderne fizike ikada".
Mnogo govori činjenica da je i jedan od najpoznatijih fizičara ikada, Albert Einstein, za formulaciju opće teorije relativnosti koristio Emmyne ideje.
