NASA i Mjesec - Opet problemi

Završne NASA-ine pripreme za probno lansiranje goleme rakete nove generacije prema Mjesecu u subotu su zaustavljene zbog curenja goriva, otkrivenog tek nekoliko sati prije polijetanja probne misije, koja se treba realizirati u sklopu NASA-ina programa Artemis, čiji je cilj povratak astronauta na Mjesec već 2025., piše Hina. 

Kašnjenje

NASA-in program Artemis, nazvan je po božici iz starogrčke mitologije koja je bila Apolonova sestra blizanka. Cilj mu je vratiti astronaute na površinu Mjeseca već 2025. i uspostaviti ondje dugoročnu lunarnu koloniju kao odskočnu dasku za još ambicioznija buduća putovanja s ljudskom posadom prema Marsu.

Predviđeno je da raketa nove generacije ponese kapsulu bez posade na šestotjedni probni let oko Mjeseca i natrag u sklopu misije Artemis 1, pedeset godina nakon posljednje Apollove misije na Mjesec.

Polijetanje je predviđeno za 14.17 sati po lokalnom vremenu (20.17 po srednjoeuropskom) s mogućim kašnjenjem do dva sata.

U početku su vremenski uvjeti bili prilično povoljni pa je nešto prije 6 sati ujutro po mjesnom vremenu direktor lansiranja Charlie Blackwell-Thompson dao zeleno svjetlo za početak punjenja spremnika rakete kriogenim gorivom.

Gorivo

No nakon nešto više od sat vremena otkriveno je da u podnožju rakete, u razini cijevi kroz koju do spremnika prolazi vodik, curi gorivo.

Protok je zaustavljen, a stručnjaci su se 'bacili' na rješavanje problema.

Iz NASA-e nisu odmah rekli u kojoj bi mjeri ovaj problem mogao utjecati na vrijeme polijetanja.

Lansiranje je u ponedjeljak, zbog tehničkih problema s motorom već jedanput otkazano u posljednji trenutak.

Ako se u subotu ne otklone prepreke, polijetanje bi se moglo odgoditi za ponedjeljak ili utorak.

Glavni cilj

Proglašena najsnažnijom i najkompleksnijom raketom na svijetu, divovska dvostupanjska raketa Space Launch System (SLS) predstavlja najveći novi vertikalni lansirni sustav koji je američka svemirska agencija izgradila otkako je Saturn V letio tijekom programa Apollo na Mjesec šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Kapsula Orion ima simuliranu tročlanu posadu, jednu mušku i dvije ženske lutke opremljene senzorima za mjerenje razine radijacije i drugih stresova koje bi astronauti doživjeli.

Glavni cilj misije je testirati izdržljivost Orionovog toplinskog štita tijekom ponovnog ulaska u Zemljinu atmosferu brzinom od 39.429 km na sat, ili 32 puta brže od brzine zvuka, pri povratku iz Mjesečeve orbite – mnogo brže od uobičajenih ponovnih ulazaka kapsula astronauta koji se vraćaju iz niske Zemljine orbite.