Narcizam - Nova epidemija našeg doba

Čak 10 do 15 posto opće populacije ima neki poremećaj ličnosti, od kojih je svaki šesti narcistički poremećaj. To upućuje da živimo u vremenu u kojem je narcizam suvremenog čovjeka u patološkom smislu sve prisutniji pa ga neki nazivaju i epidemijom novog doba, upozoravaju stručnjaci, objavila je Hina.

Od svih poremećaja ličnosti najčešći je mješoviti poremećaj, koji ukazuje na čitav niz preklapanja i nedovoljnu specifičnost dijagnoza, dok narcistički poremećaj među njima zauzima čak 16 posto.

Subjektivni doživljaj samoga sebe

Stoga su poremećaji ličnosti koji uključuju patološki narcizam česta tema medicinskih krugova, ali i mnogo šire. Nerijetko se spominje i dominacija narcizma u zapadnoj kulturi, a neki ga nazivaju i epidemijom novog doba.

O čemu je zapravo riječ? Uz vanjsku i objektivnu realnost, bitan je subjektivni doživljaj samoga sebe. A u njemu, kroz različite okolnosti, može doći do različitih poremećaja.

Zdravi narcizam je vezan uz mentalni sklad, zdravo samopouzdanje, realnu sliku sebe i drugih. Za bolje razumijevanje, bitno ga je povezati s psihičkom organizacijom ličnosti.

Psihodinamske teorije opisuju tri razine nezdrave organizacije ličnosti, koje, na neki način, opisuju koliko je osoba udaljena od autentične istine o sebi i bliskim osobama, kaže profesor.

Razina organizacije koja je najbliža istini, odnosno mentalnom zdravlju, je neurotska razina. Ona uključuje relativno blaže smetnje, odnosno neurotski i anksiozni spektar.

Iskrivljena stvarnost

Suprotna ovoj razini je psihotična, povezana s ozbiljnim iskrivljavanjima u doživljaju realnosti.

Između neurotske i psihotične razine, smješta se granična organizacija ličnosti, unutar koje se nalazi narcistični poremećaj ličnosti, pojašnjeno je u stručnoj literaturi.

Zagrebački liječnici ističu da je temeljni mehanizam obrane granične ličnosti tzv. rascjep (engl. splitting). U prvim godinama života je koristan, jer dječja psiha stvari doživljava iz pojednostavljene perspektive, kao dobre i loše primjere. Kasnije, u optimalnim okolnostima, ovaj mehanizam se zamijeni zdravijima. Ali ne i kod poremećaja ličnosti.

Kod narcističnog poremećaja ovaj rascjep ostaje dominantan i u odrasloj dobi, pa osobe sebe vide ili kao krajnje dobre, ili kao loše i beznadne. Stoga i druge vide kao idealne, ili, pak, potpuno neprihvatljive.

Američki psihijatar i psihoanalitičar Vamik D. Volkan sustavno je istraživao odnos patološkog narcizma i fenomena osvete. Model je primijenio i na objašnjenje sukoba na društvenoj razini, uključujući pokušaje objašnjavanja pojedinih ratova u svijetu krajem 20. stoljeća, piše Hina.

Dva tipa narcizma

Kod malignih narcisa, koji su zapravo ekstrem narcistične patologije, javlja se i vjerovanje da se zakoni ne odnose na njih te da su na neki način zaštićeni od neizbježnih posljedica svojih djela i nedjela. Stoga su skloniji kriminalu, jednom od brzih načina stjecanja ‘slave’.

Ono što nedostaje ljudima s narcističnim poremećajem ličnosti je, kažu zagrebački psihijatri, zdrava integracija. Zato su osobe kojima dominira patološki narcizam sklone, iz povrede i bijesa, krenuti u osvetu.

Slikovito rečeno, patološki narcisi su poput nezrele djece, koja će se kad ne dobiju željenu igračku ili čokoladu, bacit na pod, vrištati, histerizirati i držati se žrtvom nepravde. Slika koju grade o sebi obično je u jakom neskladu s realnom slikom.

Dva su podtipa nezdravog, patološkog narcizma uvriježena u psihoterapijskoj praksi. To su grandiozni (tzv. debelokožni) i vulnerabilni (prikriveni) narcizam. Prvi se obično prezentira kao bahatost, samodopadnost i nedostatak empatije, a drugi kao preosjetljivost, uživljavanje u ulogu žrtve i izbjegavanje suočavanja s drugim ljudima.

Patološki narcisi često, zbog raskoraka između željene slike i realnosti, padaju u depresivna stanja. Skloni projiciranju, za svoja stanja okrivljuju druge.

Hejteri

U vremenima instant uspjeha, internet popularnosti i sličnog, laičko viđenje je da nedostatak empatije i narcistična prodornost osiguravaju uspjeh. No, istina je drugačija jer nedostatak empatije, pohlepa i sklonost iskorištavanju drugih osobu izoliraju i ograničavaju u ostvarivanju dobrih odnosa.

Kad su u pitanju tzv. ‘hejteri’, koji na društvenim mrežama pišu ponižavajuće i komentare pune mržnje, stručnjaci navode da je većinom riječ o ljudima s težim smetnjama ličnosti, napominje. Oni su dokaz koliko je psihopatologija mržnje i patološkog narcizma prisutna među općom populacijom. Takve osobe vide problem isključivo u drugima pa, uronjeni u lažni svijet i ponižavanje drugih, ne čine ništa da se suoče s dubokim kompleksima manje vrijednosti. Loše osjećaje o sebi prolazno smiruju vrijeđanjem drugih, objašnjava liječnik.

Unutarnja praznina je nešto što ljudi s poremećajima ličnosti nose u sebi, navodi Hina, a nezdravi sram, kao važna master emocija, najbolje odgovara stanjima patološkog narcizma.

Dobri odnosi s drugim ljudima bitni su za bolje mentalno zdravlje i osjećaj ispunjenja. Zahvalnost je direktno povezana s mentalnim zdravljem, a istraživanja pokazuju kako su osobe s višom razinom zahvalnosti sretnije i imaju bolje odnose. Zato psihoterapija ima smisla, odvijajući se kroz postupno smirenje i integraciju bitnih spoznaja o sebi i važnim međuljudskim odnosima.