"Mislim, dakle jesam", njegova je najznamenitija i najpoznatija tvrdnja
Na današnji dan prije 375 godina, 11. veljače 1650. umro je u Stockholmu francuski filozof, fizičar i matematičar René Descartes, koji je osobito znamenit kao utemeljitelj analitičke geometrije.
Descartes rođen je 31. ožujka 1596. u seocetu Le Haye (Le Ej) – danas mjesto nosi naziv Descartes – u pokrajini Touraine (Turena), gdje se uz ribom bogatu rijeku Loire (Loaru) nižu dvorci tada moćnih i samovoljnih prinčeva.
Descartesov otac Joachim odabrao je svome sinu školu, odlučivši se za jezuitski kolegij u La Flécheu, a ravnatelj je oslobodio dječaka napornih jezuitskih vježbi podredivši sve prema naklonostima dječaka. Školovanje je započeo u osmoj godini, a završio 1614., nakon čega je došao u Pariz, a 1617. napustio je Francusku i otišao u Nizozemsku.
Stupio je 1618. u vojsku i sudjelovao u Tridesetogodišnjem ratu u Nizozemskoj, Danskoj, Poljskoj i Njemačkoj. Godine 1621. napustio je vojnički život i posvetio se znanstvenom radu, putujući Europom kako bi što bolje upoznao knjigu života, kako je poslije sâm govorio.
Najviše boravio u Nizozemskoj
Najviše je boravio u Nizozemskoj, gdje se 1629. i nastanio, jer da je u Leidenu i Utrechtu našao više mira za znanstveni rad nego u Parizu. Godine 1649. prihvatio je poziv švedske kraljice Kristine da bude njezinim učiteljem i došao je u Stockholm, gdje je nakon četiri mjeseca boravka umro.
Descartes je svoje najpoznatije djelo Raspravu o metodi (fran. Discours de la méthode, 1637.) objavio na materinskom, francuskom jeziku, a ne na latinskome učene Europe, jer se ne obraća ljudima knjiške učenosti nego ljudima zdrava razuma.
Izvjesnost u spoznavanju novovjekovni čovjek, prema Descartesu, postiže metodom univerzalne sumnje, kojom odbacuje sve što nije jasno i razgovijetno spoznano, a što je tako očevidno i odjelito spoznano, to je izvjesno i istinito.
Jačanju, razvijanju i osvjetljivanju "zdravoga razuma" kao novovjekovne sapientiae universalis Descartes je posvetio ne samo svoju Raspravu o metodi nego i sva svoja filozofska i znanstvena djela, među kojima su najznačajnija: Razmišljanja o prvoj filozofiji (Meditationes de prima philosophia, 1641), Načela filozofije (Principia philosophiae, 1644) i Rasprava o strastima duše (Traité des passions de l’âme, 1649).
Tim djelima valja pridodati Pravila za upravljanje duhom (Regulae ad directionem ingenii), koja su nastala već 1628. i objavljena posmrtno tek 1701.
"Mislim, dakle jesam"
Descartes je pokazao da u praktičnom životu ne možemo nezainteresirano i unedogled izvoditi znanstvena istraživanja kao u teoriji jasne i razgovijetne spoznaje niti pak ovu kao u tehnici naknadno primjenjivati na etičko-političko djelovanje, nego da se moramo odlučiti za djelovanje u svakoj danoj situaciji, jer djelovanje ne trpi odlaganja. Najpoznatija i najznamenitija tvrdnja mu je "Mislim, dakle jesam" (je pense, donc je suis; cogito ergo sum).
Na tom "prvom načelu filozofije" razvija se cijeli filoz. sustav što ga Descartes uspoređuje sa "stablom kojemu su korijeni metafizika, deblo fizika, a grane su… sve ostale znanosti", među kojima su glavne mehanika, medicina i etika.
Djelom Geometrija (La Géometrie, 1637) Descartes otvara novo razdoblje u razvoju matematike primjenom koordinatnoga sustava i međusobno zavisnih promjenljivih veličina. Uspostavlja vezu između algebre i geometrije i zasniva analitičku geometriju, koja će poslije biti važna za razvoj diferencijalnog i integralnoga računa.
Važan je za povijest glazbe po djelu Kompendij o glazbi (Musicae compendium, 1618., tiskano 1650), u kojem se bavi općim aspektima glazbe (zvuk kao fizičko-matematička pojava, narav osjetilne spoznaje, utjecaj osjetilne spoznaje na slušatelja), glazbenom teorijom (konsonance, disonance, ritmovi) i metodom ispravnoga skladanja.
Po njem su nazvani algebarska krivulja Descartesov list, Kartezijev koordinatni sustav, Kartezijev produkt (prema Cartesius, latiniziranom imenu Renéa Descartesa), krater na Mjesecu (Descartes) i planetoid (3587 Descartes).
