Ljudski rod dosegnuo je svoj vrhunac

Dugo se vjerovalo da je čovjekov razvoj dugačak proces koji se sastoji od stalnog napredovanja koje će trajati zauvijek. No znanstvenici vjeruju da je ljudski rod dosegnuo svoj vrhunac, da se upravo kreće preko svojih mogućnosti te da je čovjekov napredak u opadanju.

U sklopu velikog istraživanja provjereni su podaci stari 120 godina. Znanstvenici su zaključili da postoje granice kada su posrijedi ljudske karakteristike i osobine, poput godina života, kao i krajnje granice kada su posrijedi ljudska visina i snaga, piše Hina.

U ovom trenutku mi i dalje nastojimo pomicati te granice, podsjećaju znanstvenici. Upozoravaju da, s obzirom na način na koji mijenjamo okoliš u kojem živimo, a pritom misle i na globalno zagrijavanje, ne samo da te granice nećemo uspjeti pomaknuti nego će nas posljedice globalnog zagrijavanja prisiliti na nazadovanje.

Čovječanstvo je dugo napredovalo. Brzina trčanja koja se nekoć činila nezamislivom danas je uobičajena, pomaknute su i granice kada je čovjekova životna dob posrijedi, no s vremenom će biti sve manje takvih rekordnih postignuća i rezultata, pokazuje novo istraživanje.

Sve će manje ljudi uspijevati dosegnuti rekord u brzini trčanja, no neće ga i premašiti, a ni ljudska životna dob više se neće znatno produljivati, pišu znanstvenici u članku objavljenom u časopisu Frontiers in Psychology.

"Neka se svojstva više ne mijenjaju nabolje, unatoč stalnim znanstvenim, medicinskim i nutricionističkim poboljšanjima i postignućima. To znači da su moderna društva omogućila ljudskoj vrsti da dosegne svoje granice. Prva smo generacija ljudi koja je toga svjesna", kaže profesor Jean-Francois Toussaint s pariškoga Sveučilišta Descartes.

"Istodobno u nekim stvarima i postignućima postupno nazadujemo. Velikim smo dijelom za to sami odgovorni, jer smo negativno utjecali na vlastiti okoliš", ističe Toussaint.

"Bit će to jedan od najvećih izazova stoljeća u kojem živimo, osobito zbog pritiska antropogenih čovjekovih aktivnosti koje će biti odgovorne za negativan učinak na ljudsko zdravlje i na okoliš", kazao je pariški profesor.

"Proučavajući opadanje spomenutih tendencija zaključili smo da su one rani signali da se nešto izmijenilo, ali ne nabolje. U zadnjih desetak godina među stanovništvom nekih afričkih zemalja zamijetili smo da se njihova visina općenito smanjila, što upućuje na to da neka društva nisu više u stanju priskrbiti dovoljnu količinu nutrijenata za svoju djecu niti održati zdravima svoje potomstvo", upozorava Toussaint.

Francuski profesor i njegovi kolege misle da bi se političari, vlade i ostale odgovorne osobe, u trenutku kad su utvrđena ograničenja ljudske vrste, trebale fokusirati na to da se ljudima zajamči mogućnost dosezanja sadašnjih limita, a ne inzistirati na daljnjem pomicanju granica.

"S obzirom na ograničenja kada je okoliš posrijedi, treba uložiti puno više sredstava u postizanje ravnoteže s obzirom na sve snažnije pritiske na ekosustave. Tek ako se uspije u tomu moći ćemo razmatrati mogućnost daljnjeg napredovanja kada su posrijedi ljudski vijek i većina ljudskih biomarkera", kaže Toussaint.