Gljivica koja raste u reaktoru Černobila nudi put do najbolje zaštite od štetnih zračenja

Još 1991. godine, odnosno pet godina nakon katastrofalne eksplozije, u napuštenom i uništenom reaktoru nuklearne elektrane Černobil, koji je bio preplavljen gama-zračenjem, pronađena je crna gljivica na zidovima.

Zbunjeni time kako je gljivica mogla preživjeti te ekstremne uvjete, znanstvenici su počeli proučavati taj mikroorganizam, a ono što su otkrili oduševilo ih je.

Osim što je sposobna preživjeti tako ekstremne uvjete, znanstvenici su otkrili da ta gljivica zapravo raste i širi se prema izvoru zračenja, kao da je isti privlači, javlja Zimo.

Otkrili su i razlog, velike količine melanina u gljivicama. Melanin je pigment koji kod ljudi kožu čini tamnijom. Ljudi svjetlije puti imaju manje melanina u koži, a ljudi tamnije puti imaju ga više.

Kao što melanin štiti ljude od štetnog sunčeva zračenja (ultraljubičasto zračenje) do određene granice, tako melanin toj gljivici omogućava preživljavanje i hranjenje ekstremnim zračenjem.

Na isti način kao što biljke pretvaraju ugljikov dioksid i klorofil u kisik i glukozu putem fotosinteze, tako ta gljivica radiosintezom pretvara štetno zračenje u energiju.

Upravo je radiosinteza zainteresirala znanstvenike koji su proučavali tu gljivicu koja se zove Cryptococcus neoformans, a nad kojom eksperimente provodi NASA-in znanstvenik Kasthuri Venkateswaran. On vjeruje da izvlačenjem njezine moći upijanja zračenja te njezinom reprodukcijom u obliku lijeka, mogu napraviti efektivno sredstvo zaštite protiv štetnog zračenja sunca, omogućiti pacijentima da bez bojazni obavljaju rentgenska snimanja i terapije zračenjem, a radnicima nuklearnih elektrana i pilotima da bez bojazni od izloženosti prekomjernim dozama zračenja obavljaju svoj posao.

Venkateswaran smatra da bi se sposobnost gljivice za radiosintezu mogla iskoristiti i za napajanje električnih uređaja te da bi to mogao biti i biološki odgovor na solarne panele, odnosno još jedan obnovljivi izvor energije.

Rezultati eksperimenata koji se provode na toj gljivici još službeno nisu objavljeni, no mogli bi revolucionarizirati ljudsku zaštitu od štetnih zračenja.

Ta gljivica je za čovjeka inače vrlo opasna i uzrokuje gljivičnu bolest koja se zove kriptokokoza.

Cryptococcus neoformans nalazi se posvuda, pa i na tlu, kamo obično dospijeva izmetom golubova. Od kriptokokoze najčešće obolijevaju osobe s oslabljenim imunitetom, npr. bolesnici zaraženi HIV-om, oni koji uzimaju kortikosteroide, osobe s presađenim organima i oboljeli od sarkoidoze. Čovjek se može zaraziti udisanjem gljive, ali ona rijetko izazove upalu pluća, već obično uzrokuje upalu moždanih ovojnica i mozga te upale različitih unutarnjih organa, kao i kriptokokozu kože.