Geolog tvrdi da je kraj Međugorja pronašao najstariju kamenu popločanu cestu u Europi

''Evo, nakon zaista jako dugog, često i iscrpljujućeg i teškog fizičkog terenskog proučavanja, tisuća prijeđenih kilometara, detaljne znanstvene per analogiam komparacije i proučavanja, a iako sam to već bio razotkrio još davne 2016. godine, došao sam do čudesnog, pa i mogu slobodno reći posve neočekivanog, - senzacionalnog otkrića, jedne jedinstvene, ali ne i jedine ovakve, kamene prapovijesne popločane ceste izgrađene u sklopu također jedne posve nepoznate i atraktivne prapovijesne ovalno-prstenaste gradine na području kod Međugorja, točnije jugoistočno od sela Vionica'', kaže geolog Goran Glamuzina.

Navodi da se ispostavilo kao jedna velika senzacija jest činjenica da se ovdje radi o gotovo sigurno, najstarijoj kamenoj popločanoj cesti u Europi, ali i jednoj od najstarijih takvih cesta, još uvijek očuvanih u cijelosti na kopnenoj površini, na svijetu.

''U tim pogledima ovo prapovijesno čudo drevnog inženjerstva, drevne cestogradnje, kao i fenomenalnog za to pradavno prapovijesno doba izuzetno naprednog znanja primjenjenog geološkog i geotehničkog inženjerstva, trebamo komparirati sa trenutačnim važećim i službeno tretiranim najstarijim kamenim popločanim cestama u Europi (a to je ona u minojskom gradu Knossosu - tzv. kraljevska cesta - Royal road, stara oko 3500 godina), te ona u drevnom Egiptu nedaleko od čuvenih piramida kod jezera Moeris, stara oko 4500 godina. U toj komparaciji, a temeljem svih jasnih te nepobitnih arheoloških te proučenih inženjersko-tehničkih parametara same ceste, uključujući vrlo indikativne prapovijesne ostatke keramike unutar korpusa kamene popločane ceste tj. centralne ovalne gradine u kojoj je ona ugrađena, na svijetlu dana se ispostavlja čudesna činjenica kako se ovdje radi o kamenoj prapovijesnoj cesti u sklopu i kontekstu prapovijesne gradine, što je sveukupno staro oko 4000 godina, a vrlo moguće i još više, čime se ova jedinstvena pronađena kamena prapovijesna cesta kod Međugorja i Vionice definitivno ubraja među najstarije europske, kao i svjetske primjere kamenih cesta vidljivo izgrađenih po inženjersko-tehničkim načelima cestogradnje kakva poznajemo i danas'', navodi Glamuzina.

Kaže kako su, da ovom čudesnom otkriću pečat bude još veći, pokazala naknadna izuzetno brojna autorova terenska in-situ obilaženja čitavog ovog ogromnog prostornog pojasa krškog platoa između Međugorja i Vionice na zapadnoj strani Brotnja, te rubnog dijela kanjona rijeke Neretve na istočnim granicama tog područja.

''No, tome svemu su prethodila detaljna proučavanja zaista izuzetno vrijednih i visokokvalitetnih satelitskih te avionsko-ortofoto snimaka svakog kutka ovog prostora, pri čemu su tom prilikom detektirani brojni nevjerojatni prapovijesni u graditeljskom smislu posve modificirani, odnosno urbanizirani, areali sa graditeljskim suhozidnim kompleksima terasiranih naselja, pravih 'avenija' ili promenada ukopnih ili grobnih gomila, čudesno obzidanih i uređenih reljefnih depresija i krških vrtača, serija niveliranih površina sa ostacima kružnih ukopanih kameno-biljnih kuća ili misterioznih objekata, i brojne slične strukture'', piše Glamuzina.

Navodi kako se na koncu pokazalo to kako su svi ovi rečeni satelitski i ortofoto snimci na primjeru naših krških područja Hercegovine, u rangu vrijednosti doslovno poput čuvenog i trenutno u arheološkim proučavanjima te otkrićima sličnih drevnih graditeljskih kompleksa, najkorištenijeg na svijetu - sustava zračnog snimanja poznatijeg svima kao LiDAR.

''U tom kontekstu, nakon dužeg perioda jako minucioznog proučavanja brojnih takvih vrijednih satelitskih i ortofoto snimaka čitave Hercegovine, odlučio sam bar jedan 'manji' dio svih zapaženih i na terenu potvrđenih otkrića te uvida, kroz jedan veliki sintezni rad objelodaniti u zasebnom blog članku pod figurativnim naslovom 'Hercegovački LiDAR', u sklopu kojega sam i vrlo detaljno te ekskluzivno prezentirao otkriće (prema svim proučenim parametrima) jedne od najstarijih europskih, pa i svjetskih, kamenih popločanih cesta, koja se krije na području Međugorja. U tom kontekstu ne trebamo niti spominjati kakav ogroman budući potencijal za daljnjim oblicima valorizacija i iskorištavanja ovog vrijednog baštinskog (pra)povijesnog dragulja, nosi ne samo ovaj uži lokalitet prapovijesne ceste i ovalne gradine, već i brojni drugi okolni lokaliteti sa sadržajem prirodno-geoloških, geomorfoloških, geobotaničkih te geoarheoloških, atraktivnosti. Na koncu ovog opisa mogu samo spomenuti kako je evidentna što žurnija zaštita barem određenog minimalnog površinskog pojasa kao kružnice radijusa kojih 100-ak metara uokolo prapovijesne ovalno-prstenaste gradine sa kamenom popločanom cestom (a naravno po mogućnosti i čitavo arheološko nalazište), kao takvom, jedinstvenom ne samo u lokalno-nacionalnim već i u širim globalnim prostornim okvirima, u formi jednog zasebnog ili posebnog područja, zone sa vrijednim arheološkim lokalitetom'', navodi Glamuzina.

Kaže kako je iz tog razloga i upućen apel općinskim strukturama u Čitluku, pri čemu je za taj priželjkivani budući korak, evidentna i jedna jako pozitivna ili pogodna činjenica kako se razotkrivena jedinstvena prapovijesna kamena popločana cesta (najstarija u Europi) na području Međugorja, krije doslovno tik uz već realiziranu i uređenu biciklističku stazu Broć, kao i sama činjenica da je riječ o području Međugorja, jednog od najvećih kršćanskih svetišta na svijetu, kojeg posjećuju milijuni ljudi godišnje.

''Tako da ostaje jedna topla nada kako će se prepoznati izuzetan značaj i vrijednost ovog prapovijesnog graditeljskog dragulja, koji ne predstavlja samo dragocjenost Brotnja i Hercegovine, već predstavlja jedan neprocjenjivo vrijedan znanstveno-baštinski areal u kojemu će biti omogućene i brojne daljnje spoznaje života i naprednosti drevne i još uvijek misteriozne ilirske civilizacije na ovim prostorima'', navodio Glamuzina.