Dešifrirano 'Frankfurtsko srebrno pismo': Najstariji poznati dokaz o kršćanstvu sjeverno od Alpa

Znanstvenici su konačno dešifrirali "frankfurtsko srebrno pismo", 18 redova urezanih u tanak komad folije, smještenih u zaštitnu amajliju, a ovaj tekst predstavlja najstariji poznati dokaz o kršćanstvu sjeverno od Alpa iz vremena između 230. i 270. godine nove ere, piše Srna.

Opisan kao "potpuno kršćanski", latinski tekst govori o Gospodu Isusu Kristu, Sinu Božjem, kao i o Svetom Titu, ranokršćanskom misionaru i crkvenom vođi.

Kršćanstvo se u to vrijeme još širilo Europom iz Judeje na Bliskom istoku, ali je bilo na meti progona jer su vladajuće religije bile judaizam i paganizam i bilo je rizično predstavljati se kao kršćanin.

Srebrna amajlija dugačka je 3,5 centimetara i stara 1.800 godina. Pronađena je sa ljudskim kosturom na groblju na periferiji Frankfurta.

Istraživači su koristili CT skeniranje da "digitalno odmotaju" veoma tanku foliju i prvi put od 3. stoljeća pročitaju natpis na njoj.

Do zapanjujućeg otkrića došao je Leibniz centar za arheologiju u Mainzu, a objavio ga je grad Frankfurt.

"Koristeći CT, uspjeli smo da skeniramo u veoma visokoj rezoluciji i napravimo 3D model", kažu arheolozi.

Dešifriranje 18 redova teksta vodio je profesor Marcus Schultz, arheolog sa Goethe sveučilišta u Frankfurtu.

Tanka folija bila je previše krhka da bi se jednostavno odmotala nakon što je dugo bila u zemlji, pa je korištena tehnika rendgenskog snimanja poznata kao računalna tomografija (CT).

Pojedini segmenti snimka spajali su se jedan po jedan sve dok riječi nisu postale vidljive, mada i dalje ima praznina u tekstu.

"Pozvao sam, između ostalih, stručnjake za povijest i teologiju i zajedno smo pristupili tekstu, dio po dio, i na kraju smo ga dešifrirali", rekao je Šolc.

Srebrna amajlija je otkrivena 2018. godine na sjeverozapadu Frankfurta u oblasti nekadašnjeg rimskog grada Nide, prethodnika suvremenog Frankfurta.

Pronađena je u grobu čovjeka koji je bio sahranjen sa zdjelom za tamjan i bokalom od pečene gline, vjerojatno osobnim stvarima.

Amajlija mu je bila ispod brade i stručnjaci vjeruju da ga je nosio na konopcu oko vrata radi zaštite u zagrobnom životu.

Pored toga što je nosilac amajlije bio posvećeni kršćanin, neobično je i to što je natpis bio u potpunosti na latinskom.

"Takvi zapisi su obično pisani na grčkom ili hebrejskom", kaže Šolc.

Također, sve do 5. stoljeća, amajlije od plemenitih metala ovog tipa uvijek sadrže mješavinu raznih religija, poput utjecaja judaizma ili paganizma.

Međutim, stručnjaci opisuju ovu amajliju kao "čisto kršćansku", jer nema paganskih referenci.