Nevjerojatna povezanost zečeva šokirala je znanstvenike

Smrt partnera kod zečeva može izazvati toliko snažan stres da preživjeli zec ugine već unutar jednog dana. Veterinari taj proces nazivaju GI zastojem – ozbiljnim poremećajem rada probavnog sustava koji je čest kod snažno povezanih zečjih parova.

Kako navode stručnjaci za kuniće, nakon smrti jednog zeca preporučuje se da drugi ostane neko vrijeme uz tijelo partnera. Vlasnicima se savjetuje da životinji omoguće oproštaj – da njuši, dodiruje i leži uz svog partnera. Bez toga, zec tjednima može tražiti nestalog partnera po prostoru u kojem su zajedno živjeli.

Istraživanje Sveučilišta u Edinburghu iz 2008. godine pokazalo je koliko su zečevi emocionalno povezani. Znanstvenici su napravili poseban kavez s otežanim vratima – s jedne strane bila je hrana, a s druge mogućnost kratkog kontakta s drugim zecom. Kako su vrata postajala sve teža, pokazalo se da su zečevi gotovo jednako trudili doći do svog partnera kao i do hrane.

Povezani zečji parovi većinu vremena provode zajedno – prate se, spavaju priljubljeni jedno uz drugo i međusobno se uređuju dugim čišćenjem krzna oko glave i ušiju. Kada su opušteni i uz partnera, proizvode tiho škljocanje zubima poznato kao ''tooth purring'', zvuk sličan mačjem predenju.

Stručnjaci objašnjavaju kako organizam zeca nakon gubitka partnera reagira prije nego što životinja uopće ''shvati'' što se dogodilo. Kao plijen u prirodi, zečevi su evolucijski razvili snažan stresni odgovor – u opasnosti tijelo automatski gasi osjećaj gladi kako bi se životinja mogla fokusirati na bijeg.

No kada partner nestane, taj isti mehanizam može postati smrtonosan. Zec prestaje jesti, povlači se i gubi interes za okolinu. U nekim slučajevima potpuno odbijanje hrane završava smrću.

Organizacije za zaštitu životinja dokumentirale su brojne slučajeve u kojima su zečevi nakon smrti partnera jednostavno prestali jesti. Neki stručnjaci taj fenomen opisuju kao ''umiranje od slomljenog srca''.