"Užasan slučaj na Bjelašnici: Djeca maltretirala psa, stavljali mu snus u usta", "Tuzlak zgrozio javnost jer je psa vukao vezanog za automobil", "Majka pred djetetom objesila psa kod Bosanske Dubice", "Horor u Čapljini: Bacio vreću sa psićima u Neretvu", naslovi su koje čitamo na portalima domaćih medija.
U Bihaću je javnost šokirala snimka na kojem se jasno vidi muškarac kako seksualno zlostavlja psa. U Sarajevu je muškarac inicijala G. S. osumnjičen za isti čin i nadležni tužitelj predložio je jednomjesečni pritvor. Međutim, postavlja se pitanje: Koliko je slučajeva ostalo neprijavljeno, skriveno iza zatvorenih vrata, zataškano zbog srama, straha ili jednostavno ravnodušnosti?
Županijski tužitelj Županije Zapadnohercegovačke, Josip Aničić kazao je za Bljesak.info kako se, koliko se on sjeća, u ŽZH nisu bilježili slučajevi seksualnog zlostavljanja životinja.
"Međutim, bilo je drugih oblika zlostavljanja i ubijanja životinja. Takvo ponašanje je kažnjivo kroz kazneno djelo Mučenje i ubijanje životinja iz članka 318. Kaznenog zakona FBiH. Tijekom provođenja istrage poduzimaju se dokazne radnje ovisno o konkretnom slučaju, a najčešće su to očevid, pregled i obdukcija životinje, vještačenje i analiza krvi te uzimanje izjava od osoba koje imaju saznanja o tom događaju'', kaže Aničić.
Pojasnio je kako se kod sumnje na trovanje uginule životinje uzima se tkivo jetre i uzorak krvi iz predjela vrata (jugularne vene) te se vrši kemijsko-toksikološko vještačenje s ciljem utvrđivanja ima li u uzorku krvi štetnih ili otrovnih supstanci i o kojim se tvarima radi.
"Kod sumnje na ubojstvo životinje iz vatrenog oružja, pored pregleda i obdukcije, vrši se i balističko vještačenje kako bi se utvrdio kalibar metka i vatreno oružje kojem odgovara", rekao je.
Udruženje Prijatelji životinja BiH potvrđuje da su ovakvi zločini prisutni, ali u velikom broju slučajeva, neprocesuirani. Najveći problem je nedostatak materijalnih dokaza, osobito veterinarskih nalaza koji bi mogli potvrditi seksualno zlostavljanje.
"Pretežno se radi o bolesnim umovima koji se hvale na društvenim mrežama, ali ne znamo gdje se životinja nalazi, niti je li još živa", poručuju iz Udruženja.
Zakon o zaštiti životinja u BiH postoji od 2009. godine i jasno definira da se za teško zlostavljanje životinja može izreći kazna zatvora do šest mjeseci, a za posebno okrutne slučajeve i do godinu dana. Također, zakon dopušta zabranu držanja životinja u trajanju od jedne do pet godina. No, kako pokazuju primjeri iz prakse, sudovi najčešće izriču uvjetne kazne, a počinitelji ostaju nekažnjeni ili blago kažnjeni.
Tek 2024. godine, prvi put otkako postoji, u Županiji Zapadnohercegovačkoj podignuta je optužnica za kazneno djelo mučenja i ubijanja životinja. Takvih slučajeva bilo je na desetine, ako ne i stotine.
Aničić je pojasnio kako su u većini slučajeva, u kojima su počinitelji kaznenog djela Mučenje i ubijanje životinja iz članka 318. Kaznenog zakona FBiH bili procesuirani i proglašeni krivima, izricane uvjetne osude.
"To i nije čudno budući da je za navedeno kazneno djelo propisana maksimalna kazna zatvora do jedne godine, i to za teži oblik, dok je za lakši oblik propisana maksimalna kazna zatvora do šest mjeseci. S obzirom na takvu kaznu, ovo kazneno djelo smatra se jednim od najlakših kaznenih djela u Kaznenom zakonu FBiH", rekao je.
Iz Udruženja Prijatelji životinja BiH poručuju kako su seksualna zlostavljanja životinja stvarna i prisutna u našoj svakodnevici, ali da veliki broj slučajeva nikada ne dođe do suda, najčešće zbog nedostatka konkretnih dokaza.
"U ovakvim slučajevima, jedan od ključnih dokaza je veterinarski nalaz koji potvrđuje čin seksualnog zlostavljanja. Bez njega, istraga najčešće ne može ni započeti. Pronalazimo životinje s povredama, ali ne znamo tko ih je zlostavljao. A bez počinitelja, pravda ne postoji ", kažu iz Udruženja.
Dodaju da su često svjedoci zlostavljanja upravo sami počinitelji, koji se zločinima hvale na društvenim mrežama, ali bez informacija o identitetu ili lokaciji životinje, Udruženje ostaje nemoćno.
