Zbog sve manjeg broja tradicionalnih oprašivača i nepouzdanih vremenskih uvjeta, europski voćari sve češće koriste solitarne pčele. Ove samotne vrste pokazale su se kao iznimno učinkoviti oprašivači – čak i do sto puta učinkovitiji od medonosnih pčela, piše Farmer.
Pad populacija medonosnih pčela i sve izraženiji klimatski ekstremi natjerali su voćare na traženje alternativa. Solitarne pčele, koje ne žive u zajednicama, u kratkom vremenu mogu oprašiti daleko veći broj cvjetova. Njihova dlakava građa omogućuje lakši prijenos peluda, što rezultira većim prinosima.
Prema istraživanjima, jedna solitarna pčela može zamijeniti i do 120 medonosnih u procesu oprašivanja, povećavajući urod za 10 do 50 posto. Posebno se ističu kod krušaka i trešanja, ali i kod jabuka, bresaka, badema i bobičastog voća.
Za razliku od medonosnih pčela koje počinju raditi tek iznad 12 °C, solitarne pčele aktivne su već na 6 °C, a otpornije su i na kišu i vjetar. To voćarima jamči stabilnije oprašivanje čak i u promjenjivim proljetnim uvjetima.
Njihova primjena u proizvodnji vrlo je jednostavna. Tijekom zime naručuju se čahure, koje se u proljeće postavljaju u “pčelinje hotele” u voćnjacima. Aktivne su nekoliko mjeseci, koliko traje cvatnja, a u jesen se čahure skupljaju i pohranjuju do iduće godine. Postoje i sustavi najma koje nude specijalizirani uzgajivači.
Stručnjaci ističu da solitarne pčele nisu zamjena, nego nadopuna medonosnim pčelama. Dok medonosne skupljaju nektar, solitarne ciljano prenose pelud, čime se postiže idealna kombinacija. U praksi se već uspješno kombiniraju s bumbarima u Srbiji i Španjolskoj, gdje su rezultati iznimni – primjerice, urod trešanja povećao se s 20 na čak 70 posto.
U vremenu klimatskih promjena i sve manjeg broja tradicionalnih pčela, solitarne pčele predstavljaju održivo, prirodno i iznimno učinkovito rješenje za voćarstvo budućnosti.
