Šumelj za Bljesak: Osobe koje mucaju i dalje su diskriminirane u bh. društvu
Osobe koje mucaju često bivaju diskriminirane u bosanskohercegovačkom društvu, mišljenja je magistra logopedije iz Ljubuškog, Andrea Šumelj.
Mlada stručnjakinja smatra kako su najveći problem predrasude i nerazumijevanja javnosti o osobama koje mucaju, čime one bivaju predmetom ismijavanja, imitiranja, zadirkivanja što u konačnici doprinosi da osobe koje mucaju razviju lošu sliku o sebi. Osim već navedenih, javljaju se i dodatni problemi kod osoba s tom govornom anomalijom.
''Problem je i što mnogi misle da osobe koje mucaju imaju snižene intelektualne sposobnosti, što zapravo nije istina, brojna znanstvena istraživanja su pokazala da su osobe koje mucaju uglavnom iznadprosječno inteligentne'', rekla je za Bljesak.info Šumelj.
Bitna edukacija
Diskriminacija i neugodnosti u kojima se osobe koje mucaju često nalaze, ne događaju se samo u našoj zemlji. Zbog toga se započelo s obilježavanjem 22. listopada, Međunarodnog dana svjesnosti u mucanju.
O tim osobama potrebno je razgovarati svaki dan, smatra logopedinja, te dodaje da se društvo treba informirati i educirati, kako bi razumjeli s čim se osobe s mucanjem susreću.
''Važno je naglasiti da mucanje i osobe koje mucaju ne spominjemo samo na Međunarodni dan svjesnosti o mucanju, nego je potrebno kontinuirano raditi na podizanju svijesti, informiranju, savjetovanju i educiranju široke javnosti o mucanju i svakodnevnim problemima s kojima se osobe koje mucaju suočavaju, tvrdi za Bljesak.info Šumelj.
Češće kod muškaraca
Inače, mucanje je poremećaj tečnosti, tempa i ritma govora. Ono je, navodi stručnjakinja, karakterizirano primarnim, odnosno sržnim, i sekundarnim ponašanjima.
Primarna ponašanja kod mucanja uključuju ponavljanje glasova/slogova/jednosložnih riječi, produžavanja glasova i blokade, dok sekundarna ponašanja kod mucanja, tvrdi, uključuju različite vrste pokreta kao što su nevoljni pokreti glave i/ili udova, zatvaranje očiju, stisnute usne, nagli izdisaji, stiskanje šake i drugo.
Do pojave mucanja, navodi, najčešće dolazi između 2. i 5. godine života, i/ili i u kasnijoj dobi, a rezultati brojnih istraživanja pokazuju da muškarci mucaju tri do četiri puta češće od žena.
Uzrok nepoznat
Konkretan uzrok javljanja mucanja, još do sada nije u potpunosti poznat.
''Unatoč desetljećima istraživanja točan uzrok mucanja još uvijek nije poznat ali postoji nekoliko čimbenika mucanja koji mogu upućivati da je dijete u riziku za pojavu mucanja. Neki od tih čimbenika su: nasljedna sklonost, spol, dob početka mucanja, vrijeme kada je mucanje započelo, jezično-govorne poteškoće, psihološki uzroci, socijalni uzroci, fiziološki uzroci…'', tvrdi za Bljesak.info mlada Ljubušanka.
Razdoblje normalne netečnosti, navodi ona, karakteristično je za djecu od 1,5 do 6 godina i predstavlja normalnu pojavu kod većine djece koja uče govoriti.
Neke od normalnih netečnosti su: ponavljanje cijele rečenice/dijela rečenice/riječi (jednosložnih i višesložnih), ponavljanje glasova/slogova/jednosložnih riječi do dva puta, oklijevanja ili ubacivanja poput ''um'', ''ah'', ''uh'', ''ovaj'', preoblikovanje rečenica tijekom govora te prekidi govora šutnjom. U većini slučajeva navedene netočnosti ostaju neprimijećene i ne prave značajne smetnje u komunikaciji.
Pravovremeno reagiranje
Prilikom početne pojave mucanja, ukazuje stručnjakinja, potrebno je reagirati na vrijeme.
''Svaki bi roditelj trebao znati razlikovati normalnu netečnost od početne pojave mucanja i reagirati na vrijeme. Simptomi koji roditeljima mogu pokazati da je vrijeme da se obrate logopedu su ponavljanje glasova/slogova/jednosložnih riječi više od dva puta, potom produžavanje glasova, visina glasa se povećava prilikom ponavljanja, a uočljivi su i znakovi napetosti mišića lica'', rekla je.
Tada, tvrdi Šumelj, logoped dijagnosticira mucanje na temelju opisa povijesti mucanja, odnosno podataka koje daju roditelji, rezultata vlastitog istraživanja te nalaza drugih stručnjaka ako postoje. Tretman mucanja se obično sastoji od govorno-jezične terapije uz elemente psihoterapije.
Stručnjaci se slažu kako je većini djece koja mucaju lakše kada imaju dovoljno vremena govoriti brzinom koja njima odgovara. Ove smjernice predstavljaju niz načina kako odrasli mogu pomoći.
- Govorite sporije. Sa svojim djetetom razgovarajte bez žurbe s čestim pauzama. Nakon što je Vaše dijete završilo, pričekajte nekoliko sekundi i potom krenite govoriti. Vaš će lagan, opušteni govor biti puno učinkovitiji od bilo kakvog savjeta poput ''uspori'' ili ''pokušaj sporije''.
- Pažljivo slušajte. Provedite više vremena obraćajući pažnju na svoje dijete zaista ga slušajući. To ne znači da svaki put prekinete sve što radite kada ono počne govoriti.
- Postavljajte pitanja. Postavljanje pitanja sastavni je dio života, no nastojte se oduprijeti tome da ih postavljate cijelo vrijeme. Katkad više pomaže da samo komentirate ono što je dijete reklo.
- Izmjenjujte se u komunikaciji. Pomognite svim članovima obitelji da sudjeluju u komunikacijskim izmjenama s djetetom tako što će naizmjence govoriti i slušati. Djeci je puno lakše razgovarati kada se komunikacija rjeđe prekida.
- Gradite djetetovo samopouzdanje. Pohvalite dijete tako da opisujete ono što je dobro napravilo. Na primjer: ''Sviđa mi se što si pospremio/pospremila igračke. Baš mi puno pomažeš.'' umjesto samo ''Lijepo.'' Pohvalite dijete i za ono što nije povezano s govorom, poput sportskih vještina, organiziranosti, samostalnosti, opreznosti.
- Odvojite vrijeme za dijete. Svakodnevno odvojite nekoliko minuta tijekom dana kada ćete se u potpunosti posvetiti svome djetetu. Taj tihi, mirni dio dana – bez televizije, tableta ili mobitela – može itekako izgraditi djetetovo samopouzdanje. Čak i pet minuta dnevno može učiniti veliku razliku.
- Primijenite uobičajena pravila. Ponašajte se prema svome djetetu koje muca jednako kao i prema svojoj drugoj djeci te kao što biste se ponašali prema njemu da ne muca, navodi se u priručniku StutteringHelpa.
