HNŽ bez standarda u liječenju Covida, što je s Federacijom?

I dok se povećava broj oboljelih od Covida-19 u Bosni i Hercegovini, interes za cijepljenje stagnira. Na nivou Federacije BiH nisu usklađeni, odnosno standardizirani protokoli liječenja te se razlikuju od kantona do kantona. Koji su razlozi tome, ne zna se, ali se zna da je naša zemlja u neslavnom svjetskom vrhu po broju smrtnih slučajeva od Covida-19, prenosi BHRT.

Kao i u drugim segmentima, i o pitanju koronavirusa, Federacija nema jedinstven stav u pristupu liječenju pacijenata koji obole od Covida-19. Primjerice, na razini Unsko-sanske i Hercegovačko-neretvanske županije još nije uveden standard liječenja covid-pacijenata.

„Mi još nemamo pisana uputstva. Treba još čitava studija, da prođe vremena da bismo mi imali adekvatan terapijski odgovor na covid infekciju ali problem je što primarna zdravstvena zaštita slabo, aljkavo i traljavo opservira pacijente. Oni dolaze sedmog, devetog dana na paracetamolu ili sumamedu sa obostranim pneumonijama pa se borimo za život“, rekao je šef Infektivnog odjeljenja bolnice “Dr. Safet Mujić” u Mostaru, Nazif Derviškadić.

Najveći problem predstavlja činjenica da pojedini pacijenti na svoju ruku odluče uzeti lijekove, što se u konačnici pokaže izrazito lošom odlukom jer zdravstveno stanje, umjesto da poboljšaju, time još pogoršaju. Svi su liječnici složni u jednom – preuranjeno uzimanje antibiotika se ne preporuča. Nakon dužeg iskustva s virusom, ustanovljeno je kako su određeni lijekovi veoma učinkoviti, ali i skupi.

„Neki lijekovi koji su antivirusni, davali su se ranije, kao što je Favipiramir, vrlo rijetko smo ih mi mogli dati u bolnici jer oni se daju prvih par dana, dok je taj virus u krvi. To isto vrijedi i za Remdesivir. Pošto smo taj lijek imali na stanju, pacijenti taj lijek nisu kupovali“, govori Ednan Drljević, infektolog u Općoj bolnici “Prim,dr. Abdulah Nakaš”, Sarajevo

„U trećem valu uveden je Tocilizumab koji je dobre efekte imao. Skup je, oko 1200 KM, a kasnije je stavljen na listu Zavoda. Tako mi napišemo lijek, nema ga bolnica, a pacijent kupi, sačuva račun i kasnije se refundiraju ta sredstva“, ističe Derviškadić.

„Suportivna terapija ili potporna u vidu vitamina, minerala i slično, ne podliježe financiranju od strane Zavoda zdravstvenog osiguranja, to pacijenti snose sami. Antibiotska terapija, ukoliko se eventualno propisuje, naravno ukoliko je taj antibiotik na listi ZZO, on se finansira iz sredstava ZZO-a“, govori Božo Jurić, ministar zdravlja Tuzlanskog kantona.

Budući da broj zaraženih i dalje raste, potrebno je dodatno proučavati i virus te iznalaziti načine što učinkovitijih modela liječenja.

„Mi ćemo sada imati webinare sa Klinikom Mayo i Američkom bolnicom u Istanbulu i sa kolegama iz Dubrave iz Zagreba, tako da ćemo, ukoliko bude nešto, da apdejtujemo te programe“, dodoaje Drljević.

Unatoč dostupnim lijekovima, liječnici poručuju da pandemija neće biti stavljena pod kontrolu dok se ne cijepi minimalno 70 posto stanovništva, te pozivaju na ubrzanje tempa i dizanje svijesti o važnosti cijepljenja.