Mucanje trebamo znati prepoznati na vrijeme i pravovremeno intervenirati

Međunarodni dan svjesnosti o mucanju 2021. godine obilježen je u utorak konferencijom "Izrazi promjenu koju želiš" u organizaciji Studija logopedija Sveučilišta u Mostaru (SUM) i Studija logopedije Sveučilišta u Rijeci.

''Cilj ovog događaja je da se govori o mucanju, da se u medijima čuje o tome, da se mucanje i osobe koje mucaju približe svima, a posebno nam je važno da se sadašnji, ali i budući roditelji, te osobe koje mucaju, osjećaju da se mogu otvoriti i razgovarati o mucanju, što je vrlo važno. Cilj nam je, također, i nastavnike potaknuti da razmišljaju o tome imaju li u razredu nekoga tko muca, kako se odnose prema tom djetetu i da nastoje saznati kako mogu više pomoći'', kazala je u izjavi za Fenu docentica Sveučilišta u Rijeci Suzana Jelčić Jakšić.

Mucanje se najčešće javlja u ranom djetinjstvu, a procjenjuje se da u općoj populaciji oko jedan posto ljudi muca.

''Do četvrte godine života mucanje se javlja kod 12 posto djece. Međutim, kod otprilike 80 posto te djece mucanje će se spontano povući. Ono što ne znamo je koja od te djece će ostati u onih 20 posto kod kojih će mucanje ostati cjeloživotni poremećaj. O njima trebamo brinuti, njih trebamo znati prepoznati na vrijeme i pravovremeno intervenirati'', kazala je Jelčić Jakšić.

Za pomoć se, kaže, treba obratiti logopedu.

Pročitajte još

Ministre, disleksija ne bi trebala biti prepreka za uspjeh

''Treba doći do logopeda čim se mucanje primijeti, a to ne znači da će se odmah početi s terapijom, nije uvijek nužno, ali ako je to potrebno onda je šteta da se taj zlatni period u kojem se najviše može učiniti, propusti i da se tom poremećaju dozvoli da se razmaše i proširi. Uz mucanje se vrlo često razvija i socijalna anksioznost i onda to postane puno širi problem, a ne samo govorni poremećaj'', ističe Jelčić Jakšić.

Znanstvena istraživanja pokazala su da je uspješnost terapija za liječenje mucanja između 70 i 80 posto.

''Terapije su najuspješnije u toj predškolskoj dobi i apsolutno je važno javiti se što prije zato što je mozak osoba koje mucaju nešto drukčiji i po građi i po funkcioniranju, drukčiji je proces govorenja, prema tome na njega najviše i najefikasnije možemo utjecati upravo što bliže početku mucanja'', kazala je Jelčić Jakšić.

Istaknula je kako su istraživanja pokazala, odnosno potvrdila činjenicu kako ljudi koji mucaju imaju silnu potrebu to prikriti.

''Postoji i termin za ljude kod kojih ćete rijetko čuti da mucaju, a zapravo mucaju, samo to vješto prikrivaju, ali takav život je manje kvalitetan, odnosno komunikacija tih ljudi pati i često mogu biti misinterpretirani zbog toga. Mucanje kod velikog broja ljudi može razviti visoku razinu socijalne anksioznosti. Podaci govore da je to u 60 posto slučajeva i to je nešto što može zaista negativno djelovati na mnoga područja života, a osobito na školovanje, zapošljavanje i rad'', naglasila je Jelčić Jakšić.