Mediji mogu povećati broj suicida, ali i pomoći ljudima da se izbore s takvim mislima

Jedno od velikih pitanja koje si svaki medijski profesionalac i novinar postavlja je i ono – je li ispravno izvještavati o suicidu? Međutim, brojne današnje redakcije redovito objavljuju vijesti o počinjenim suicidima i to opremljene užasavajućim naslovima, čak i fotografijama, a nerijetko se „za izjave“ kontaktiraju i članovi obitelji.

O izvještavanju o suicidu u medijima za Bljesak.info govorili su Belma Buljubašić, profesorica s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, Borka Rudić, glavna tajnica Udruženja „BH Novinari“ i dr. Ante Bagarić, psihijatar s Klinike za psihijatru Vrapče u Zagrebu.

Suicid je veoma važna društvena tema i u medijima bi se trebalo čitati i o tome, ističe Belma Buljubušić za Bljesak.info, ali novinari su dužni izvještavati profesionalno, a to znači konzultirati se s psihijatrima, psiholozima, sociolozima i svima onima koji o ovoj temi mogu smisleno govoriti.

Buljubašić: Konzultirati se s psihijatrima, psiholozima 

“S obzirom na osjetljivost teme, nikako se ne bi smio osjetiti osuđujući ton ili senzacionalizam, jer su različiti razlozi koji tjeraju ljude da razmišljaju o samoubojstvu i često te osobe prethodno ne pokazuju nikakve znakove psihičke nestabilnosti, uznemirenosti i slično“, izjavila je Buljubašić.

Mediji i novinari imaju jasna pravila kako izvještavati o suicidu i svim drugim osobnim tragedijama, podsjeća Borka Rudić, a jedno od ključnih etičkih pravila nalaže novinarima – suosjećanje, razumijevanje i obzirnost pristupanju osoba koje su na bilo koji način povezane sa žrtvom, kao i to da se ne trebaju uplitati u privatnost koja nije u interesu javnosti.

Rudić: Je li interes javnosti znati tko je i kako počinio samoubojstvo? 

“Praktično, to znači da u kontekstu etičkih normi, uopće nije javni interes zašto je neko pokušao ili počinio samoubistvo, a mediji vrlo često objavljuju upravo odgovore na takva pitanja, na najružniji način 'kopaju' po pošlosti, pitaju komšije, prijatelje, itd. Jedno od najgorih pitanja koja sam čula jeste pitanje ocu čiji je sin počinio samoubisvo - kako se osjećate!?“, izjavila je Borka Rudić za Bljesak.info. 

Glavna tajnica Udruženja „BH Novinari“ napominje i kako se ne trebalo opisivati kako je izgledala žrtva i na koji je način samoubojstvo počinjeno.

“Novinari nikada ne bi trebali preći granicu humanosti prilikom izvještavanja o ovoj temi. Postavlja se i moralno pitanje – trebaju li mediji izvještavati o suicidu? Moj je stav da ne trebaju“, ističe Rudić i dodaje „da trebamo samo pomisliti kako bismo se mi osjećali da se netko naš odluči život okončati na takav način“.

“Samo jedan medij u BiH ne izvještava o suicidu koliko mi je poznato, portal Faktor, ima uredničku internu odluku da se o suicidu ne izvještava i to je zaista visokomoralni čin i sasvim ispravna i odgovorna odluka. Mnogi bi je trebali slijediti. Također, jedan broj portala 'zaključa' mogućnost komentarisanja ispod vijesti o počinjenom samoubojstvo, što je isto tako sasvim uredu i moraju biti dosljedni u tome, ako uopće trebaju izvještavati o takvim tragedijama“, ističe Rudić.

Dr. Bagarić: Mediji mogu povećati stopu suicida 

Psihijatar Ante Bagarić smatra kako je za poboljšanje mentalnog sustava pojedinca, obitelji i društva, jako važno da mediji otvoreno i iskreno govore o svim aspektima tog sustava.

“Povoljno je da mediji izvještavaju o suicidu. Kad pišu o suicidu mediji mogu djelovati pozitivno, ali i negativno odnosno povećati stopu suicida. Konstruktivno izvještavanje medija uključuje otvorenost, iskrenost, empatičnost (npr. kako javlja policija jedna mlada osoba je vjerojatno počinila samoubojstvo), razumijevanje (npr. kako kažu članovi obitelji imao je teško razdoblje), autentični optimizam (postoje brojni instrumenti da se pomogne depresivnim osobama i osobama s mentalnim smetanjama)“, objašnjava psihijatar i dr. Ante Bagarić za Bljesak.info. 

Destruktivno izvještavanje: Romantizacija, osuđivanje, opis izvršenja, senzacionalizam, površnost 

Destruktivno izvještavanje medija je, objašnjava dr. Bagarić, navodeći konkretne primjere koji su objavljivani u hrvatskim i bh. medijima poput senzacionalizma – obješeni je imao poruku ispisanu na tijelu, opisi izvršenja (zatim je u kuhinji uzeo nož, otišao u kupaonicu, napisao poruku, a nakon toga je), osuđivanje (obitelji i društvu nanesena je velika šteta), te romantiziranje (velika zaljubljenost je i ovaj put uzela danak).

Rudić napominje kako se najviše užasnih i dehumanizirajućih komentara može pronaći na društvenim mrežama čim se, zapravo, malo koji medij ozbiljno bavi.

Dehumanizirajući komentari na društvenim mrežama 

“To je nova vrsta užasa proisteklih u ovo doba interneta. I kad prijavite te neprimjerene komentare, onda vam algoritam odgovori kako ne vide ništa sporno u tome ili da 'komentari ne vrijeđaju standarde zajednice'. A u isto vrijeme raste profit vlasnika društvenih mreža na opisima tragedija i dehumanizirajućim tragedijama“, smatra Rudić.

Senzacionalizam, površnost, nerazumijevanjem u objavljivanju vijesti, podsjeća dr. Bagarić, može p potaknuti suicidalne osobe da naprave taj završni korak.

“S druge strane: iskrenost, empatija, razumijevanje, povezivanje, altruizam i sl. mogu snažno preventivno djelovati i kod jako autodestruktivnih osoba“, rekao je zagrebački psihijatar.