Žohari na ulicama Mostara

Sušno razdoblje i puno smeća izmamili su žohare u Mostaru na ulice. 

Na to nam je pozornost skrenula i čitateljica, koja je poslala video ovih nametnika koji izlaze do fontane.

No građani se nerijetko žale da ih viđaju i u zgradama.

Žohari, čini se nisu u redovitom programu obvezne dezinsekcije, dezinfekcije i deratizacije.

Svakako, za rješavanje ovog problema potrebna je dezinsekcija, posebice ukoliko se pojave u stanovima, no njihovo pojavljivanje, donekle se može spriječiti.

Za početak, ostaci hrane se ne bi trebali ostavljati nezaštićeni na površinama ili bacati, kante i kontejneri bi se trebali zatvarati.

Podrumi su inače, idealno mjesto za razmnožavanje žohara, posebice oni vlažni, mračni i nečisti, stoga je vrlo važno održavati zajedničke prostore zgrade čistima kako bi onemogućili uvjete za razmnožavanje žohara.

Prehrambene proizvode žohari zagađuju svojim izmetom i prisutnošću. Uzročnici su i mnogih alergija u odraslih i djece, dokazano je da kod djece mogu izazvati astmu. Alergeni se nalaze u slini žohara, fecesu, sekretima, ljuskama oklopa i mrtvim tijelima žohara. Pogoduje im nečistoća jer se hrane ostacima hrane. Najčešće se mogu pronaći u skladištima, kuhinjama, kupaonama (potrebna im je voda za razvoj) Pošto su noćne životinje dosta ih je teško za otkriti, otporni su na insekticide, sposobni su dugo preživjeti bez hrane i zato za čovjeka predstavljaju veliku i stalnu opasnost kao mehanički vektori prijenosa (prenositelji) zaraznih bolesti (salmonela, stafilokok, tuberkuloza, šigela, dizenterija, kolera, tifus).

Inače, dvije su vrste žohara koji su karakteristični za ovo podneblje.

Crni žohar (Blatta orientalis) zadržava se u nižim dijelovima zgrada i podrumskim prostorijama, dakle u vlažnim prostorima. Ljeti se nalazi i na vanjskim površinama. Smeđi žohar (Blattella germanica) zadržava se u stanovima i ugostiteljskim objektima. Izlučuje karakterističan pljesnivi miris. Aktivan je noću, a preferira suha i topla mjesta

S obzirom da se češće viđaju crni žohari, ovo su njihova staništa, na koja treba obratiti pozornost. 

Izvan zgrade - cjevovodi, kanalizacija, septička jama, oronula žbuka, tegle s cvijećem. Vani se ponekad zadržava ispod kanti za smeće i tegli za cvijeće. Na vanjskim površinama ih se može vidjeti ljeti ako su zbog nečega uznemireni ili su se na prenamnožili. U ljetnjim mjesecima tijekom noći izlaze na ulicu.

Izvan stana - crne žohare susrećemo u objektima uvijek u prljavim, toplim i vlažnim prostorima kao što su podrumi i drvarnice ,kotlovnice, smetlarnici, kanalizacija, suterenski prostori, tehnički prostori. Za razliku od smeđeg žohara voli nešto hladnije prašnjave prostore kao što su mjesta između zemlje i temelja, ispod pločnika, kanalizacijskih odvoda i slivnika. Zimsku hladnoću crni žohar ne podnosi pa se zimi zadržava na toplim mjestima, uz uređaje za grijanje kotlovnice, te pod poklopcima kanalizacije ili toplovoda.

U stanu - danju se zadržava u raznim pukotinama u podu ispod tapeta, lajsni pragova i dovratnika, linoleuma, tepiha, tapisona, često ispod i iza ormara, zidanih peći. Također preferira drvene grede, lajsne (letvice), tapete i slično.

Žohari se boje svjetlosti, aktivni su tijekom noći. Crni žohar ispušta na daljinu vrlo neugodan miris. Jako su plašljivi i bježe na najmanji šum. Osjetljivi su na manjak vode. Sporiji su od smeđih žohara.

U ugostiteljskim objektima - nalazimo ga u skladištima, po podovima jer izlaze iz slivnika i šahtova, oko dovratnika i pragova te oko drva ispod peći za pizzu. Voli i mnoga druga mjesta kao što su daske ispod šanka ili pak šupljine ugrađenih sjedalica u separeima.