Kubanci znaju kako doživjeti stotu
Više od 2000 kubanskih državljana starijih od sto godina, što je podatak koja izaziva veliko zanimanje znanstvenika. Gledajući se u ogledalce Delia Barrios nanosi rumenilo i ruž. Želi izgledati lijepo na proslavi 102. rođendana, okružena najmilijima.
"Ne osjećam se tako staro. Imam obitelj koja me voli i zbog toga se osjećam dobro", kaže Barrios. Vješto manevrira svojim elektromotornim invalidskim kolicima s prapraunukom Patricijom u krilu.
Na torti su samo dvije svjećice koje je Barrios bez problema otpuhala uz pljesak tridesetak gostiju u dvorištu zgrade u Havani u kojoj živi.
Kada joj je bilo 60, dijagnosticirali su joj rak debelog crijeva i dali joj još godinu dana života. Bolest je pobijedila i zadnjih dvadeset godina, jer više nije mogla sama, živi s unukom Yumi, kojoj je sada 59 godina. Kaže da je kao mlada puno plesala, pušila, a znala je i popiti koju.
Brojke
Kuba, zemlja koja se ne može pohvaliti ekonomskim blagostanjem, ima 11,2 milijuna stanovnika. Među njima je 2070 stogodišnjaka, premda je prosječan životni vijek na otoku 79,5 godina.
To su brojke usporedive s onima u bogatim zemljama, dok je na Kubi prosječna plaća 30 dolara mjesečno. U zemlji u kojoj je zdravstvena skrb besplatna, postoji i "Klub 120" koji stanovnike potiče da dožive duboku starost.
"Biološki je dokazano da ljudi mogu živjeti 120 do 125 godina", kaže liječnik Raul Rodriguez, predsjednik "Kluba 120" što ga je osnovao bivši osobni liječnik Fidela Castra, Eugenio Selman-Housein. Klub promovira zdrav način života jer je to jedini način da se doživi više od sto.
A stogodišnjake na Kubi vrlo cijene i uživaju posebnu pažnju. "Osiguravamo im specifičnu njegu", rekla je Alina Gonzalez Moro iz Centra za istraživanje dugovječnosti (CITED). "Svi stogodišnjaci u Havani mogu nas nazvati ako imaju problema i specijalist za gerijatriju će odmah ići vidjeti o čemu se radi", dodaje.
Iznenađujuće glatka lica i vragolasta pogleda u očima, Rigoberta Santovenia napunila je 102 u siječnju. "Nisam mislila da ću doživjeti ove godine.. a evo jesam", pripovijeda udobno smještena na sofi. Santovenia unatoč štapu brzo hoda, a donedavno je i kuhala, ali su joj liječnici savjetovali da to više ne čini. Nema tomu dugo da je i šivala, a još uvijek može ugurati konac u ušicu igle bez naočala.
"Jako sam okrenuta obitelji. Volim svoju djecu, unuke, šest praunuka. Nikad nisam sama", kaže. Živi u Havani sa 68-godišnjom kćeri Reglom i unukom koji o njoj brinu. "To je moja dužnost jer mi je dala sve. Tako joj kažem hvala", kaže Regla. Uvjerena je da će joj majka doživjeti 120. "Njezina prabaka je bila robinja. Krv robova je snažnija", zaključuje Regla.
Mit na Kubi
Stručnjake zbunjuje zbog čega Kubanci tako dugo žive. "Obiteljska mreža potiče dugovječnost. Vidimo to i u Japanu", kaže američki stručnjak na polju gerontologije Robert Young. Pomaže i toplo vrijeme.
No Young nije siguran je li kubanska dugovječnost posve istinita. Tvrdnje da ljudi ondje žive dulje nego drugdje može biti "mit koji služi ideološkoj propagandi".
Vincent Geloso, profesor ekonomije na kanadskom sveučilištu koji je istraživao ovu temu, ukazuje na to da se statistikom može manipulirati kao nekoć u Sovjetskom Savezu. No "čak i u najgorem manipulativnom scenariju, Kuba bi ostala mjesto gdje se nesrazmjerno dugo živi u odnosu na prihode", napominje Geloso koji ima zanimljivo objašnjenje. Na Kubi je malo automobila, a stoga i manje prometnih nesreća s fatalnim posljedicama.
Navodi i racionaliziranje hrane tijekom ekonomske krize 90-ih godina prošlog stoljeća, što je pridonijelo tome da stope dijabetesa ostanu niske. "Kuba radi odličan posao u održavanju ljudi živima dugo vremena", kazao je.
"No ako Kubancima ponudite izbor između dodatne godine živote i, primjerice, većih plaća, što mislite da bi izabrali?", zapitao je Geloso.
